Aktualni europski prvak s vrlo iskusnom momčadi traži treću titulu svjetskog prvaka

Aktualni europski prvak Španjolska i u Njemačku i Dansku dolazi s najvišim ambicijama. Do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća Španjolska je bila prosječna reprezentacija koja nikada nije osvojila nijednu medalju na velikim natjecanjima, no onda se otvorilo. Enric Masip i društvo na svom su tlu probili led, dogurali u Madridu do finala Europskog prvenstva i uzeli srebro. Rusi s Lavrovom, Torgovanovom i ostalim velikanima ipak su bili preveliki zalogaj.

Tu je krenuo uspon španjolskog rukometa, nešto što se i očekivalo. Naime Španjolci su u to vrijeme imali i vrlo jaku ligu koja je uz njemačku bila daleko najbolja u Europi i iako je u njoj igrao veliki broj stranih igrača, uz te igrače stasali su i mladi Španjolci. Nije im se zatvarao prostor, nisu morali napuštati ligu i tražiti priliku negdje vani već su kroz svoje klubove napredovali i postajali pravi igrači.

Godinama je španjolska reprezentacija imala taj luksuz da su igrači gotovo svi igrali u španjolskim klubovima. Uigranost i dobro poznavanje nisu predstavljali problem jer su igrači dolazili iz nekoliko najvećih klubova. To su bili Barcelona, Teka, Ademar Leon, Ciudad Real, Elgorriaga, ponešto Valladolid i Granollers... Međutim blagostanje nije dugo trajalo, globalna kriza zahvatila je prije desetak godina i Španjolsku i klubovi su se sve više mučili sa zadržavanjem stranih igrača, pa i onih najboljih domaćih i neki su na žalost likvidirani dok su drugi svedeni u prosječnost.

Danas u europskim okvirima od španjolskih klubova nešto znači Barcelona koja je dio velikog društva i nije joj problem dovući velike igrače dok su ostali europski prosjek, a dobar dio njih i ispod toga. Logično, igrači su u potrazi za ugovorima otišli van ASOBAL lige tako da je današnja španjolska reprezentacija skupljena sa svih strana Europe. Dio igrača igra u Francuskoj, ima ih u Njemačkoj, Mađarskoj, četvorica su u Kielceu, a u Španjolskoj igraju samo petorica, od toga četvorica u Barceloni.

Na klupi je Jordi Ribera, stručnjak koji je promijenio španjolski stil igre, ubrzao je, tražio profil igrača koji će mu u tome pomoći i očito je pronašao jer je već na prošlom Europskom prvenstvu u Hrvatskoj osvojio titulu. Na taj način ispravo je gorak okus s velikog natjecanja prije, Svjetskog prvenstva u Francuskoj gdje je Španjolska podbacila i ostala bez borbe za odličja.

Španjolci su još jedna od velikih reprezentacija koja u svojoj kolekciji ima zlata s dva velika natjecanja, ali ne i zaokruženu cjelinu. U kolekciji imaju dva naslova svjetskog prvaka i jedno europskog prvaka, ali nikada nisu došli do finala olimpijskih igara.

Prvo zlato osvojeno je u Tunisu 2005. godine gdje su u finalu svladali Hrvatsku. U prvoj fazi natjecanja Hrvatska je svladala Španjolsku, zatim je u drugoj fazi Španjolska prosula bod i protiv Srbije i Crne Gore da bi u zadnjem kolu u izravnoj borbi za polufinale svladala lakoćom Norvešku. U polufinalu je za protivnika imala domaćina Tunis i upisala očekivanu pobjedu da bi u finalu ponovno igrala protiv Hrvatske i u najefikasnijem finalu SP-a u povijesti slavila je 40:34. Pakleno krilo Juanin Garcia uništilo je Hrvatsku u tom finalu, hrvatski vratari nisu bili na visini zadatka i Španjolska je stigla do svog dotad najvećeg rezultata.

Osam godina čekala je na novo zlato i dočekala ga je na svom parketu. Iako je teško uspoređivati generacije, Marca je imala anketu o najboljoj španjolskoj generaciji u povijesti, a ova je dobila najviše glasova. Doduše na tom Prvenstvu nije bila savršena, upisala je poraz u prvoj fazi natjecanja od Hrvatske, ali u nokaut fazi nije imala previše problema. Prvo je demolirala Srbiju, zatim svladala Njemačku i Sloveniju da bi u finalu odigrala jednu od svojih najboljih utakmica ikada i pregazila Dansku s 31:26.

Već tada Španjolci su spadali u sam svjetski vrh, već su nosili pedigre rukometne velesile i svi su ih shvaćali itekako ozbiljno. Međutim na naredna dva prvenstva nisu došli do odličja. 2015. godine Katar je bio domaćin, a Španjolska je nakon odlično odrađenog posla u prvom krugu (pet pobjeda), u nokaut fazi prvo svladala lakoćom Tunis pa onda teže Dansku, a zaustavila ju je Francuska. Nisu se Španjolci uspjeli oporaviti od tog razočaranja pa su izgubili i od Poljaka u borbi za broncu.

Na prošlom Prvenstvu u Francuskoj zaustavljeni su korak ranije i to ponovno nakon što su dotad bili stopostotni. U osmini finala teškom mukom su izbacili Brazil, a onda ih je u četvrtfinalu svladala Hrvatska na krilima sjajno raspoloženog Marka Mamića koji je u pravo vrijeme odigrao utakmicu karijere.

Poslije ta dva neuspjeha na svjetskim prvenstvima, Španjolska je uzela europsku titulu u Zagrebu i spremna je u Njemačkoj i Danskoj za popravak dojma s posljednja dva SP-a. Sudeći prema nastupu u Hrvatskoj, može otići jako daleko i ući u borbu za titulu, no morat će od početka biti na najvišoj razini i ne smije si dopustiti nikakav pad.

Nalazi se u vrlo neugodnom dijelu ždrijeba gdje su i Njemačka i Francuska i Hrvatska što znači da će morati izbaciti barem dvije velike reprezentacije ako misli do polufinala. Njemačka je domaćin i imat će sigurno najveću podršku, Francuska ima fantastičnu kvalitetu, a Hrvatska također očekuje veliku podršku s tribina i ima vrlo nepredvidljivu momčad sposobnu svladati svakog, ali i izgubiti od svakog.

Jordi Ribera je iskusan i kvalitetan stručnjak koji zna kako se nositi s pritiskom i kako voditi reprezentaciju na najvećim natjecanjima. Radio je prije Španjolske kao izbornik u Argentini i Brazilu s kojim je dominirao u panameričkoj zoni, a na Olimpijskim igrama u Riju došao je do četvrtfinala. S igračima je stvorio dobar odnos, slijede ga, ima podršku i javnosti i legendi španjolskog rukometa, a na njemu je da pronađe taktiku kojom će slomiti protivnike.

Španjolskoj iskustva ne nedostaje, tu je popriličan broj igrača s 30 i više godina poput Angela Fernandeza, Raula Entrerriosa, Daniela Sarmianta, Julena Aguinagaldea, Gedeona Guardiole, Adrie Figuerasa, Joana Canellasa, Virana Morrosa i Eduarda Gurbinda koji su prošli puno toga. Dakle više od polovice reprezentacije zagazilo je u četvrto desetljeće. Vratari Perez de Vargas i Corrales su u najboljim godinama iako nemaju karizmu Šterbika, Hombradosa ili Barrufeta, no na njih se može osloniti. Tu su i Alex Dujšebaev i Ferran Sole koji ulaze u najbolje godine te mladi 21-godišnji Aleix Gomez, definitivno buduća zvijezda europskog rukometa.

Španjolska definitivno ima širinu, smanjila je one padove u igri, posebice u napadu, koje su joj uzimale najviši plasman na nekim ranijim natjecanjima, a ostaje pitanje hoće li zadržati konstantnu i izdržati u ultravisokom ritmu posebno kada krene druga faza natjecanja. Dočekat će je pakleni protivnici i susreti u kojima poraz nije opcija. 

Skupina B SP 2019., satnica:
Bahrein - Španjolska (11.1., 20:30)
Španjolska - Island (13.1., 20:30)
Španjolska - Japan (14.1., 20:30)
Makedonija - Španjolska (17.1., 20:30)
Španjolska - Hrvatska (17.1., 20:30)