Ni Argentina nije što je nekad bila

Da budem posve iskren, argentinska je reprezentacija u današnjoj utakmici ostavila dojam reprezentacije na čijoj klupi zaista i sjedi Maradona, zajedno sa svojim jedinstvenim trenerskim darom da od inače talentiranih igrača stvori neskladnu cjelinu. Isti igrači koji su domaćine Šveđane ostavili na minus pet, danas su zaboravili igrati i posve se izgubili na hrvatskom rukometnom vrtuljku. Zabili smo im dvostruko više pogodaka, a svaka neizvjesnost iščezla je već nakon prvih nekoliko minuta.

Plašili smo se te utakmice, strepili da se ne ponovi 2003. godina, da nam Argentinci ne očitaju lekciju kada se njoj najmanje nadamo, no ni Argentina više nije što je nekad bila. Povijesno gledano, bilo bi bolje da smo od Argentine izgubili, no kako si to ovaj put nismo mogli priuštiti, i pobjeda će dobro doći.

Što se obrane tiče, opet je sve funkcioniralo kako treba, no posebno je impresivan bio Mirko Alilović, koji je Dnevnik moga kolege i prezimenjaka shvatio osobno, od Annike i Helge posudio metlu i njome se razmahao pred Argentincima već od prve minute, pomevši većinu lopti koje su bile upućene prema hrvatskim vratima.

Zaključak je na kraju pozitivan. Osim uvjerljive pobjede postigli smo više ciljeva: vratili samopouzdanje, napumpali gol razliku i vlastiti ego, odmorili nekoliko igrača, a čak se i Marko Kopljar odvažio i pri prednosti od petnaestak pogodaka riskirao te uputio udarac. Sve to dobar je uvod u ogled s domaćinom prvenstva, u kojem ćemo još jednom biti sami protiv svih.

Sami protiv svih bili su i naši susjedi Srbi, no njihov je glavni problem što se u zadnjih desetak minuta počnu boriti i sami protiv sebe. Slično kao i u utakmici protiv Danske, pedesetak su se minuta utakmice sa Švedskom držali u egalu, a potom se raspali i izgubili svaku šansu da se na kraju bore za medalju.

Danci se pak nisu dali iznenaditi, niti su se opustili nakon velike pobjede nad Hrvatskom. Gotovo cijelu utakmicu držali su u rukama vodstvo, a kada bi se Poljaci usudili zaprijetiti i doći na pogodak ili dva razlike, par čeških krojača pravde izmislio je kakvo probijanje ili prekršaj u napadu. Tek toliko da se iz završnice eliminira neizvjesnost.

Lijep je osjećaj kad se možeš osloniti na višu silu, uštedjeti vrijeme koje drugi troše na pisanje žalbi i posvetiti ga pripremi sljedeće utakmice. Ulriče Wilbeče, zavidimo ti na svemu.

Baš na ničemu, osim na životnom standardu, mentalitetu, Heidi Klum, Oktoberfestu i još koječemu, ne zavidimo Nijemcima, koji su u skupinu I. upali bez bodova, ali su riješili nekome zakomplicirati život. Izbor je pao na Island, kojega su iznenadili i pobijedili, što im baš i neće pomoći, ali će Islandu itekako odmoći jer već u prvoj utakmici ispustili su i bodovnu i psihološku prednost koju su imali ispred Francuske i Španjolske.

Igrač dana

Denis Buntić već drugu je utakmicu zaredom naš najefikasniji igrač za kojega protivničke obrane jednostavno nemaju lijeka. Dok smo u prvom poluvremenu gradili razliku Buntić je pucao iz svih oružja, a na trenutke nemilosrdnom ljevicom podsjećao na nezaboravnog Peru Metličića. Na kraju se zaustavio na sedam pogodaka i zasluženo još jednom odnio titulu igrača dana.

Izjava dana

"Ovo je za Šegu, Pešića i mene", kratko je prozborio Mirko Alilović i odšetao dalje, a zakleo bih se da je u bradu prošaptao: "... i Hrvoja Vukovića." Mirko je danas bio na razini svojih najboljih nastupa i upravo zahvaljujući njegovim obranama na početku utakmice uspjeli smo u Argentincima ubiti volju za nadigravanje.

Optimist dana

"Jedva čekam zaigrati protiv Hrvatske i svog idola Ivana Balića, ali ne idem ga tražiti autogram, idemo pobijediti", najavio je jučer optimistično Diego Simonet, kojeg su dosad zvali argentinskim Balićem, no uvjeren sam kako će sada, kad su imali prilike usporediti iz prve ruke, s time definitivno prestati.

Vratar dana

Mirko Alil... ah, ne, ipak neće ići. Danski vratar Niklas Landin Jacobsen ponovno je činio čuda na vratima svoje reprezentacije. Kad je to bilo najpotrebnije i kad češki suci nisu izmišljali prekršaje u napadu, skidao je sedmerce, zicere, skupljao i dvostruke obrane, pa ne čudi da je na kraju pored njegova imena stajala brojka od 18 obrana. Osobno me se najviše dojmila intervencija lijevom stranom lica, u pogledu na crven obraz bilo je i nekog zločestog zadovoljstva.

Prorok dana

Osim što uspješno vodi suvenirnicu i s još većim uspjehom turistima prodaje magnetiće, neimenovani je danski prodavač našim putujućim reporterima satima prije utakmice otkrio da će konačan ishod s Argentinom biti "messy" i da će Hrvatska razbiti svoje južnoameričke suparnike. Danskog bi proroka valjalo uroniti u vodu i nadjenuti mu ime Paul, manjak ekstremiteta nadoknadit će točnim prognozama.