Uvod koji ohrabruje

Slavko Goluža ostvario je protiv Rumunjske ono što Lino Červar nije - pobijedio je u svom izborničkom debiju na SP-u. No, jasno, završnica je ono po čemu se pamte svjetska prvenstva, a Červar je ono u Portugalu osvojio.

Goluža je od toga još daleko, ali prva dva nastupa daju Kaubojima pravo na optimizam. Ne nužno zato jer smo pobijedili Alžir i Rumunjsku, već kako smo ih pobijedili. Naime, nakon dva izjednačena prva poluvremena, u kojima Hrvatska nije igrala toliko loše koliko je zakazala u realizaciji, čim smo stisnuli obranu u nastavku tih utakmica i čim je to otvorilo prostor za pokoju polukontru i brži napad, Hrvatska se bez većih problema odvojila i riješila utakmicu prije neizvjesnih završnica.

U Austriji lani nije išlo tako lako, iako treba reći da je na SP-u lakše naići na nejakog protivnika nego na EP-u. No, činjenica da Hrvatska ima nekoliko brzina i da je sposobna u trenutku kada to odluči ubaciti u višu i pregaziti Alžir - koji nije toliko loš - te ga ostaviti na četiri postignuta pogotka u 30 minuta svakako ohrabruje.

Utakmicu prije Hrvatske u Lundu je igrala Španjolska, koja je najavljivala pohod na vrh, protiv Tunisa, protivnika sličnog Alžiru - čak možda i za nijansu slabijeg. Za razliku od Kauboja, Španjolci nisu pokazali da imaju tu brzinu više, oni su se mučili zaista cijelu utakmicu. Nisu imali Balića da povuče kada se treba odvojiti (tri Ivanova pogotka na početku drugog dijela), nisu imali tako čvrstu obranu protiv koje Tunis ne bi imao nikakvih rješenja, nisu imali raspoložene pucače poput naših Vukovića ili Lackovića koji bi probili tu obranu.

Možda i najvažnije iz perspektive našeg relativno neiskusnog izbornika - Hrvatska je sličnu sjevernoafričku zonu napadala puno kvalitetnije, pametnije i zrelije nego Španjolska koju vodi Valero Rivera o kojem ne treba trošiti previše riječi u knjizi "Tko je tko u rukometu". Goluža je lijepo objasnio prije utakmice kako se mora ostaviti prostor u sredini, kako pivot mora otići na neku stranu odvući igrače, kako se vanjski ne smiju zabijati u sredinu, i Hrvatska je, posebno u drugom dijelu, igrala upravo tako, pridodavši tome i strpljivost prijeko potrebnu za igranje protiv takvih agresivnih suparnika. Španjolska je s tim imala puno više problema i jedna je to od naznaka da je Hrvatska pod Golužom vrlo dobro pripremljena taktički.

Činjenica da su oba suparnička trenera izjavila kako protiv Hrvatske nisu mogli držati ritam u drugom dijelu sugerira da je reprezentacija dobro pripremljena i fizički, a sada se pokazuje da je stručni stožer dobro odlučio kada je početak SP-a zapravo vidio kao nastavak priprema. Čemu pripremne utakmice kada su Rumunjska, Alžir i Australija bili idealni za "produžetak priprema", a vrijeme koje bi potrošili na te utakmice uoči Prvenstva bolje se moglo iskoristi na treninge obrane i napada.

Goluža je, stoga, za sada upisao dosta pluseva, no osim što se "po jutru dan poznaje", vrijedi i ona "prvi se mačići u vodu bacaju". Uz dužno poštovanje Rumunjskoj i Alžiru, Hrvatsku pravi testovi tek čekaju, a naše ambicije sežu puno dalje od prolaska prvog kruga.

Kako je alžirski trener rekao, "mi nismo ovdje kako bismo pobijedili Hrvatsku", tako i Hrvatska nije ovdje "kako bi izgubila od Alžira".

Srbija i, posebno, osvježena Danska koja će imati snažnu, glasnu i veliku podršku, bit će prvi zaista ozbiljni ispiti za Golužinu momčad koji će pokazati jesmo li spremni za najviše pozicije.

Igrački, dosta igrača izgleda u dobroj formi, posebice Ivano Balić kojeg protivnici opet tuku na sve moguće načine, ali od kojih je Ivano opet brži, snalažljiviji, okretniji. Alilović, koji je izuzetno bitan za ostvarivanje hrvatskih ciljeva, još nije imao prave testove, krila imaju vrlo dobar postotak realizacije, Vori je predobar igrač da bi uopće mogao biti problem, Drago Vuković izgleda vrlo aktivno. Još se mogu zagrijati Valčić, Lacković i Buntić, a nema sumnje da će cijeloj momčadi jako puno značiti povratak Kopljara i Duvnjaka u rotaciju. Najvažnije, obrana djeluje jako, čvrsto, moćno.

Prva poluvremena su pokazala da ima prostora za popravak, ali čemu o tome razglabati kada je Hrvatska u dva druga dijela ispunila taj prostor. Daleko od toga da je bilo sve savršeno, ali teško je tražiti dlake u jajetu kada i Rumunjsku i Alžir razbijete onoga trenutka kada to odlučite. Protiv Srbije i Danske Hrvatska neće to moći odlučiti tek u 31. minuti, ali to znaju i Kauboji.

Sve u svemu, početak prema planu, uz puno više razloga za optimizam nego pesimizam...