Je li se kralj zemlje vratio?

Iako solidno, za standarde Rafaela Nadala iz prijašnjih sezona to ipak nije izgledalo spektakularno. Učinak vladara zemljanih terena nakon lanjske turnirske pobjede u Rimu nije bio baš sjajan, sigurno ne po Nadalovim očekivanjima - pratili su ga problemi s koljenima uz povremeno prisilno pauziranje, dvojbe hoće li ponovno biti na razini na kojoj je ranije bio i koliko će mu vremena trebati, nekoliko teških poraza u drugoj polovici prošle godine, nakon propuštenog Wimbledona kako bi oporavio bolna koljena... S obzirom na sve, Nadal nije uspio zadržati prvo mjesto na svijetu, a u jednom trenutku pao je i do četvrtog.

Za većinu drugih, po jedno četvrtfinale (Australian Open) i polufinale (US Open) Grand Slam turnira i četiri polufinala i jedno finale (Šangaj) Masters 1000 turnira ne bi bili loša vijest. Sve to ostvario je Rafa nakon lanjskog Roland Garrosa, no za igrača koji je godinama bio prvi do, a jedno vrijeme i ispred Rogera Federera, ništa nije dovoljno dobro ako ne osvajaš naslove. Ni Federer, ni Novak Đoković ni Andy Murray, glavni Nadalovi konkurenti iz svjetskog vrha, neće otvarati šampanjac ukoliko gube u polufinalima i finalima, a razumljivo, slične muke pratile su i kralja zemlje.

Kako je upravo Federer jednom rekao "stvorio sam monstruma", misleći na nedodirljivost u kojoj je svaki poraz izazivao veliku pozornost, tako je i Nadal napravio nešto slično sa svakim svojim nastupom na zemlji. Nakon što je u tri ranije sezone ukupno dvaput izgubio na svojoj najdražoj podlozi, dva prošlogodišnja poraza na dva uzastopna turnira, od Federera u finalu Madrida i šok protiv Robina Söderlinga u osmini finala Roland Garrosa, definitivno nisu bili obična vijest. Sve da i nije bilo alarmantnih informacija o stanju istrošenih koljena, dvojbe bi postojale.

Naravno, koliko je stvar bila u koljenima, koliko u Nadalovoj formi ili psihološkoj uzdrmanosti zbog obiteljskih problema, što je također moglo imati utjecaja, najbolje će znati Rafa sam, no i unatoč boljoj igri u prvoj polovici ove u odnosu na završnicu prošle godine, nedostajao je naslov da dvojbe budu manje. Monte Carlo je bio odlična prilika, nije lako naći povoljniju od turnira na kojem je slavio i u pet ranijih godina, a uz šestu uzastopnu titulu, dosta će značiti i uvjerljivost kojom je do nje došao.

O svim Nadalovim uspjesima na njegovoj najdražoj podlozi nije potrebno posebno govoriti, već je napravio dovoljno da bi ga se uzelo u konkurenciju za najvećeg zemljaša svih vremena - naravno, u raspravi o najvećem svih vremena u bilo čemu uvijek ima različitih mišljenja - no, onako uvjerljivo kao prošlog tjedna u Kneževini nije slavio još nikad. Svega 14 izgubljenih gemova u pet mečeva, uključujući i tri pobjede protiv jako respektabilnih igrača na zemlji (Ferrero, Ferrer, Verdasco), dosta su jasna poruka da Rafa ponovno može dominirati kao što je ranije činio.

Finale protiv Verdasca bilo je posebno impresivno i s takvim Nadalovim izdanjem u nastavku sezone na zemlji, teško bi itko imao ozbiljniju šansu, za sve konkurente je zastrašujuće što je Rafa pokazao da i dalje može odigrati tako, no vjerojatno neće svaki meč biti baš jednako kvalitetan. Ono što se dogodilo lani, osobito Söderling u Roland Garrosu, suparnicima će dati vjeru da je moguće dobiti Nadala na zemlji.

Koljena će, pritom, i dalje biti prilična dvojba, a možda i najbolja šansa za protivnike. Iako kralj zemlje o tome ne voli govoriti niti u koljenima tražiti ispriku, uvijek je moguće da se problem ponovno pojavi u seriji nastupa, pogotovo uplete li se u poneki posebno iscrpljujući meč, a s protivnikom koji može igrati agresivno i dovoljno precizno, recentna povijest pokazala je da postoji prilika i protiv Rafe.

Naravno, odigrati gotovo savršeno protiv Nadala na zemlji redovito je bilo preteško čak i Rogeru Federeru, Robin Söderling morao je biti blizu perfektnog da bi ga lani skinuo u Parizu, a takav izazov i dalje će mnogima biti prezahtjevan. Bez obzira na prošlosezonske poraze i dvojbe koje su se nakon njih probudile, Monte Carlo je naznačio da se nije previše promijenilo s Rafom na zemlji - igrač s druge strane mreže morat će se krvavo namučiti za svaki poen, a posusta li, sve može biti gotovo vrlo brzo.

Koliko tenisača spremnih odigrati kako je potrebno ima na Touru i hoće li se u nastavku sezone na zemlji pojaviti netko takav pokazat će, naravno, tjedni pred nama, no tenis bi bio jako dosadan kad bi se sve moglo precizno predvidjeti već sada. Uzimajući u obzir formu konkurenata iz svjetskog vrha u posljednjih mjesec-dva, Nadal se čini kao pouzdana oklada za Roland Garros, no kako nitko nije dizao trofej u Parizu sredinom travnja, dominacija u Monte Carlu može poslužiti samo kao najava, nikako definitivan odgovor...