Povratak kralja?

Da, zdravlje. Ono što svi uzimamo zdravo za gotovo predstavlja golemi uteg na karijeri ovog 23-godišnjeg mladića s Mallorce. Rafael Nadal zadužio je sve ljubitelje "bijelog sporta" za vijeke vjekova i donio revoluciju u nj, ali su ga brojne ozljede izazvane prvenstveno nepoštednim stilom igre spriječile da do ovog trenutka ostavi i veći trag. Reći da momak od samo 23 godine nije ostavio dovoljno veliki trag (a osvojio je ukupno 41 turnir, od čega 6 Grand Slamova) nije niti malo pretjerano ako znamo da je zbog zdravstvenih problema propustio, između ostalog, dva završna turnira sezone (2005. i 2008.) i ovogodišnji Wimbledon.

Kako je započela 2009. godina, mnogi su bili uvjereni kako je i službeno stigao kraj vladavini Rogera Federera, bez obzira na to što je Švicarac prvo mjesto ispustio još prethodne sezone. Poslije poraza u četvrtfinalu Dohe na samom startu, u Melbourne Parku Nadal je osvojio svoj šesti Grand Slam naslov savladavši Federera u fantastičnom finalu. Već po završetku zadnjeg poena krenule su prognoze i najave kako će ljevoruki Španjolac otići do kraja i na preostala tri turnira iz te kategorije u istoj godini te da će ga biti vrlo teško zaustaviti.

Trijumf "tamo dolje" poslužio je tek kao najava za nove velike uspjehe. Do tog kobnog Roland Garrosa i poraza od Robina Söderlinga, Rafa je osvojio Indian Wells, Monte Carlo, Barcelonu i Rim, igrao finale Rotterdama i Madrida te četvrtfinale Miamija, odigravši na tom putu nekoliko epskih mečeva. Među prvima u tom redu svakako spadaju njegovi okršaji protiv Novaka Đokovića u Monte Carlu i pogotovo u Madridu, u meču koji je trajao preko četiri sata.

Iako poražen od Federera u finalu Madrida, posljednjeg turnira uoči Roland Garrosa, Nadal nije previše očajavao, znajući da je i finale veliki rezultat s obzirom da se španjolska prijestolnica nalazi na visokoj nadmorskoj visini koja njemu ne odgovara. Optimizma uoči početka najdražeg mu turnira nije nedostajalo, a prva tri meča u kojima je izgubio u prosjeku osam gemova dala su do znanja ostatku karavane da se "kralj zemlje" neće tek tako lako dati sa svoga trona.

Meč osmine finala protiv Söderlinga tek su rijetki doživljavali kao ozbiljnu prijetnju Rafi. Naime, samo mjesec dana ranije u Rimu stasiti Šveđanin je protiv tada prvog tenisača svijeta uhvatio jedan jedini gem i ništa nije upućivalo na to da će se tog pariškog popodneva dogoditi senzacija koja će obići svijet. Kad ono - Söderling odigra najbolji meč u karijeri i u četiri seta izbaci neprikosnovenog vladara pariške prašine!

Vijest je obišla svijet brzinom munje, a premda je poslije meča nastojao ostati miran uz konstataciju "Pa moralo se i to jednom dogoditi", Rafu je poraz ipak pogodio. Kako i ne bi kada se od 2005. i svog premijernog nastupa praktički poigravao sa svojim suparnicima i nizao trofej za trofejem, samo da bi se odnekud pojavio hladnokrvni Skandinavac i odigrao meč života za prekid te veličanstvene serije od 31 uzastopne pobjede na Roland Garrosu.

Kako to obično biva, nesreća nikad ne dolazi sama. Nadal je zbog tendinitisa u oba koljena otkazao nastup na Queen'su, a potom i na Wimbledonu, gdje je trebao braniti naslov. Uoči početka trećeg Grand Slama sezone Rafa je odigrao dva ekshibicijska meča te je shvatio kako još nije spreman za velike napore i da nema smisla žuriti s povratkom i riskirati goru povredu. Da stvar po njega bude još gora, Wimbledon je osvojio Federer i na taj se način vratio na prvu poziciju, a uz to su mu se i roditelji razveli, što je traumatično iskustvo koje ostavlja duboke bolne tragove za bilo koje ljudsko biće.

Nadal se na terene vratio u kolovozu u Montrealu, gdje je u četvrtfinalu poražen od Juana Martina Del Potra (7:6 (5), 6:1). U Cincinnatiju ga je u polufinalu zaustavio Novak Đoković (također u dva seta) i već tada se moglo vidjeti kako je Rafa dovoljno spreman za okršaj sa svima, osim s tenisačima iz samog svjetskog vrha. Dokazao je to i ostatak sezone, počevši s US Openom, na kojem je izbacio respektabilna imena poput Gasqueta, Kiefera, Almagra, Monfilsa i Gonzaleza, ali je u polufinalu nadigran od strane kasnijeg pobjednika Del Potra (6:2, 6:2, 6:2).

Poslije mjesec dana odmora od naporne američke turneje, Nadal je zaustavljen u polufinalu Pekinga od našeg Marina Čilića (6:1, 6:3), a zatim i u finalu Šangaja od Nikolaja Davidenka. U polufinalu pariškog Bercyja bolji je bio Đoković, da bi na završnici u Londonu Nadal neslavno skončao - tri meča, tri poraza uz nijedan osvojeni set. Pomalo neočekivani kraj sezone s četiri uzastopna poraza donekle je popravilo slavlje u finalu Davis Cupa, u kojem su Španjolci s 5-0 porazili Čehe i tako obranili naslov.

A što donosi 2010. godina? Prvi dio sezone za Nadala je kritičan zbog obrane velikog broja bodova. Ukoliko zdravstveno ne bude na potrebnoj razini, mogao bi se naći pod novim udarom Đokovića, Murraya i Del Potra, koji zasigurno napeto iščekuju početak natjecanja i priliku za popravak svojeg renkinga i napad na Španjolčevo drugo mjesto.

"Kralj" je svrgnut i ranjen, a uoči nove sezone postavlja se pitanje ima li snage dignuti se na noge i opet zasjesti na svjetski tron ili je rezultatski, fizički i psihički pad u drugoj polovici 2009. godine bio tek početak kraja karijere ovog mladog Španjolca kakvu znamo?