Đoković u društvu Federera i Nadala

Vodstvo 4:2 u petom setu, 30:15 i bekhend koji će Rafael Nadal pogoditi u 99 od 100 slučajeva. Da je spomenuta Španjolčeva paralela otišla samo nekoliko centimetara ulijevo, danas bi vjerojatno pričali o tome kako je Rafa, nakon šest uzastopnih poraza, konačno pronašao lijek za Novaka Đokovića. No, Nadal je promašio, Novak je vratio break i potom ponovno pronašao igru kojom je dominirao većim dijelom susreta, i koja ga je dovela na prag pobjede u četvrtom setu. Ruku na srce, nedjeljni finale nije trebao biti toliko dramatičan kakav je na kraju ispao. Novak Đoković je i u Melbourneu pokazao kako "ima broj" Rafaela Nadala, i bez obzira na to koliko je Rafa bio blizu prekidu neugodne serije, bilo bi presmiono reći kako je Nadal u ovom meču pronašao recept za nadolazeće oglede sa srpskim tenisačem. Španjolac će, naravno, i u budućnosti pobjeđivati Đokovića, no nema sumnje kako je Novak trenutno za jednu razinu bolji igrač od Rafe, koji ipak ima određene limite u svojoj igri.

Uzevši u obzir, dakle, samo teniske elemente, finale Australian Opena nije nam pokazalo ništa što nismo vidjeli u šest prošlosezonskih dvoboja ova dva velika rivala. Nadal je još jednom demonstrirao kako se sjajno može braniti i kontrirati, i kako iz naizgled izgubljene situacije može stići na prag pobjede, ali je i ponovno na površinu isplivala njegova nemogućnost nametanja napadačke igre. Tu i tamo znao je Rafa ući u teren i odigrati nekoliko ravnijih udaraca, no opet ja najviše vremena gazio po natpisu Melbourne daleko iza osnovne linije i iz prikrajka vrebao svoju šansu. Protiv ostatka društva iz svjetskog vrha i takva je igra uglavnom dovoljna za pobjedu, ali Novak Đoković trenutno je jedan drugi svijet. Srpski tenisač jedini može "ući" u Nadalov spin, "šarati" po terenu i zabijati winnere jednako uspješno s forhend i bekhend strane, ali i upustiti se u dugačke razmjene sa Rafom u trenutku kada plan A ne funkcionira. Možemo zapravo reći kako je današnji Novak Đoković kombinacija napadačkog potencijala Federera, Berdycha ili Söderlinga, i defenzivnih sposobnosti jednog Ferrera, Murraya pa i samog Nadala.

No, dok smo sve Novakove igračke kvalitete upoznali još ranije, a posebno tijekom za njega izvrsne 2011. godine, polufinale i finale Australian Opena pokazali su nam još jedan segment njegove igre. Nemali broj teniskih zaljubljenika i stručnjaka Novaka je, bez obzira na gotovo nestvarna prošlosezonska dostignuća, smatrao "tek" odličnim tenisačem kojemu su se poklopile sve kockice i koji uživa u najboljim danima svoje karijere, no još je uvijek bilo dosta suzdržanosti oko njegovog smještanja u kategoriju onih najvećih, u kategoriju istinskih šampiona kakvi su Federer i Nadal. U tom kontekstu najviše su spominjani sposobnost zadržavanja visokih kriterija koje je sam sebi postavio, ali i reakcija u trenucima kada stvari ne budu išle željenim tijekom, kojih u 2011. i nije bilo previše. Svojom prezentacijom u Melbourneu Đoković je najbolje odgovorio na oba ova pitanja.

Pokazao je srpski tenisač, doduše, šampionsku crtu još u polufinalu prošlogodišnjeg US Opena, kada je pogodio čudesni retern winner na meč loptu Rogera Federera te potom dobio već praktički izgubljeni meč. Nakon te pobjede moglo se možda govoriti i o dodiru sreće, ali mečevi protiv Andyja Murraya i Rafaela Nadala na netom završenom Australian Openu potvrdili su od kakvog je materijala sazdan najbolji tenisač današnjice.

Odigrati onakav četvrti set nakon što je Škot uz sjajnu igru u polufinalu poveo 2:1, a nešto kasnije i ostati pribran pri 15:40 kod rezultata 5:5, nakon što ste ispustili vodstvo 5:2, može samo fizički i psihički savršen igrač. Finalni, pak, obračun protiv Nadala posebna je priča. Poslije nešto lošijeg prvog seta koji je otišao na stranu Španjolca, Đoković se konsolidirao i osvojio naredna dva, čime je stigao na korak od svog trećeg naslova u Melbourneu. U četvrtom setu Nadal je opasno živio kod gotovo svakog servis gema, break je nekako "visio u zraku", a kada je Novak došao do 0:40 pri vodstvu 4:3, sve je bilo spremno za pobjedničku ceremoniju. No, nevjerojatni Španjolac još nije bio rekao svoju posljednju riječ u ovom dvoboju.

Izvukao je na sebi svojstven način Nadal taj gem, dovukao se nekako do tie-breaka i onda preživio još jednu tešku situaciju. Kod vodstva 5:3, na samo dva poena od velikog slavlja, jedna Đokovićeva forhend paralela za nekoliko je centimetara promašila cilj, jedna dijagonala poslije sjajnog Nadalovog bekhend slicea zapela je za vrh mreže i meč je otišao u peti set. Španjolac je u tim trenucima jednostavno "letio" terenom, Đoković je počeo disati "na škrge" i izgledalo je kako Rafu ništa ne može zaustaviti na putu do pobjede. I onda dolazimo do "tog" poena, poena s početka teksta. Nadal je pri vodstvu 4:2 i 30:15 pružio Novaku slamku spasa, koju je ovaj objeručke prihvatio. Iako vidno iscrpljen, Đoković je očito dignuo razinu svoje igre i naposljetku došao do velike pobjede, možda i najveće u svojoj karijeri. Pobjede koja je najboljeg tenisača svijeta dignula na jednu višu razinu.

Način na koji je najbolji tenisač svijeta preživio sva iskušenja i teške trenutke na ovogodišnjem Australian Openu nijednog ljubitelja tenisa ne mogu ostaviti ravnodušnim. I bez obzira na to hoće li do kraja karijere dosegnuti impozantne brojke Rogera Federera i Rafaela Nadala, Novak Đoković trećim trijumfom u Melbourneu i definitivno se uvrstio u njihovo društvo. Najbolji tenisač svijeta i "službeno" je postao šampion, istinski šampion...