Iznenađenja nije moglo biti

Ono najvažnije dogodilo se na početku, već u prvom meču petka. Ivo Karlović okrenuo je minus od 2-1 u setovima i pobjedom nad Nicolasom Lapenttijem donio Hrvatskoj prvi bod, a nakon očekivano uvjerljive pobjede Marina Čilića nad Giovannijem Lapenttijem, gostima više nije bilo povratka nakon 0-2. Da se nije dogodilo u subotu u meču parova, do trećeg boda vjerojatno bi išlo u prvom nedjeljnom meču s Čilićem protiv starijeg Lapenttija, a ovako je ispalo još ljepše.

Antonio Veić i Ivan Dodig su u nedjelju pobjedama bez gubitka seta zaokružili drugu najuvjerljiviju hrvatsku pobjedu u Svjetskoj skupini, nakon one protiv Čilea u prošlogodišnjem prvom kolu u Poreču, kada su gosti bez Fernanda Gonzaleza jedini set uhvatili u meču parova. Pobjeda s 5-0 drugu godinu zaredom na početnoj prepreci zvuči odlično neovisno o protivniku, izabranici Gorana Prpića ponovno su iskoristili povoljan ždrijeb i bez obzira što se dogodilo od četvrtfinala nadalje, osigurali nastup u Svjetskoj skupini i iduće godine.

Minimalni cilj je ostvaren, hrvatski tenisači će u 2011. odraditi svoju devetu sezonu u elitnom razredu, ali jasno, o tome će se razmišljati tek kad se dovrši posao u ovoj godini - u kojoj Prpićevi izabranici još nisu rekli posljednju riječ. Pozornost je sada usmjerena prema četvrtfinalu u kojem slijedi još jedan susret na domaćem terenu, zbog čega su u hrvatskom taboru i priželjkivali pobjedu Srbije nad SAD-om u prvom kolu.

Jedna želja se ostvarila, Hrvatska će od 9. do 11. srpnja igrati svoj već sedmi uzastopni Davis Cup susret u Hrvatskoj, a druga, koju nije skrivao izbornik Prpić, još čeka potvrdu - Split je prvi izbor i bez obzira što u suparničkom taboru to ne žele, vjerojatno će se igrati u Spaladium Areni, a na koncu, to je i najlogičniji odabir ne samo zbog ljetnog termina zbog kojeg je igranje na moru ionako logično. U Splitu nije bilo Davis Cupa od 2005. i odlične atmosfere na Gripama na hrvatskom putu do naslova, a s obzirom na tenisku tradiciju, vrijeme je da se dugo čekanje na povratak ovog puta prekine.

Priča o gradu domaćinu i izboru podloge (vjerojatno dvoranska tvrda, slična onoj na PBZ Zagreb Indoorsu) bit će u prvom planu još neko vrijeme, a ono važnije - tko će igrati i u kakvoj formi - postajat će jasnije s približavanjem srpnja. Do četvrtfinala članove svih reprezentacija koje su se probile među posljednjih osam čeka jako puno tenisa, čekat će i glavne adute Hrvatske i Srbije, a kako će se igrati pet dana nakon što završi Wimbledon, svaka prognoza je preuranjena.

Da se igra sutra, bilo bi potpuno otvoreno, s hrvatskom pretpostavljivom prednošću protiv drugog reketa Srbije i domaćim terenom kao dodatnim plusom, a Novakom Đokovićem i parom s Nenadom Zimonjićem kao utegom na vagi na strani gostiju. No, neće se igrati sutra - do ljeta ima puno vremena za neki plus više na bilo kojoj strani, u hrvatskom taboru ponajprije s Marijem Ančićem koji se tek vraća, a naravno, moguće su i ozljede i poneki izostanak koji bi potpuno izmijenio odnos snaga.

No, da je četvrtfinale na rasporedu vrlo brzo, bez mogućeg priključivanja Ančića o kojem ćemo više znati u mjesecima koji slijede i bez vremena za nagovaranje Ivana Ljubičića od kojeg izbornik Prpić nije dignuo ruke, Hrvatska bi uz podršku navijača i s Čilićem i Karlovićem imala što za reći protiv Srbije u najjačem sastavu. U svojem najboljem izdanju, Marin i Karlo ne trebaju se plašiti nikoga i s njima dvojicom, kao što je rekao i Prpić, Hrvatska ima priliku protiv bilo kojeg protivnika.

Ekvador, jasno, nije pravi pokazatelj, nije bio ni Čile u prošlogodišnjem prvom kolu, ali bez obzira na sve, šanse koje se ukažu moraš znati iskoristiti - pa i s najlakšim mogućim ždrijebom. Hrvatska je unatrag tri godine u gotovo svim svojim domaćim susretima iskoristila priliku, iznimka je bilo jedino lanjsko polufinale protiv Čeha u gostujućoj atmosferi u Poreču, a sa sadašnjim ili jačim sastavom u stanju je napraviti još jedan korak, za svoje treće polufinale među najboljim reprezentacijama svijeta.