Poraz u Torinu kao prilika za isprobavanje novih rješenja

Torinska dvorana Palavela nije se pokazala sretnom hrvatskoj Davis Cup reprezentaciji. Iako su izbornik Željko Krajan, igrači i cjelokupni stožer vjerovali u prolaz, Talijani su proslavili svoju prvu pobjedu u Svjetskoj skupini od 1998. godine.

Nijanse su odlučivale - četiri od pet odigranih mečeva bili su neizvjesni i vrlo su lako mogli otići na bilo koju stranu. No na kraju, možemo reći da su domaća atmosfera i duža klupa talijanske reprezentacije faktori koji su najviše utjecali na konačan rezultat.

Čilić vođa, Dodiga neće, pa neće

Gostovanje u Palaveli nije donijelo nikakva nova saznanja iz hrvatske perspektive. Marin Čilić i dalje je neprikosnoveni broj jedan i prilično je izgledno da će takav ugled uživati još dugo vremena. Pobjedama nad Paolom Lorenzijem i Andreasom Seppijem potvrdio je da je vrlo pouzdan Davis Cup igrač. U singlu je do sada prikupio ukupno 14 pobjeda i doživio sedam poraza, no još važnije, ostvario je sedam pobjeda u posljednjih osam "živih" mečeva i 12 u posljednjih 15. Od 2009. naovamo pobijedili su ga samo Berdych, Đoković i Del Potro.

Međutim, i vikend u Torinu pokazao je da su u Čilićevoj igri i dalje prisutne oscilacije. Iz jednog meča u drugi, iz jednog seta u drugi, čak iz jednog gema u drugi. Od prosječne igre i mučenja protiv Lorenzija do sigurne i kvalitetne izvedbe protiv preporođenog Seppija. U ovom konkretnom slučaju te oscilacije možemo pripisati nagloj promjeni podloge i cjelokupnog ozračja nakon dolaska iz Melbournea, no objektivno gledajući, u dosadašnjih mjesec dana 2013. godine Marin nije pokazao značajniji igrački napredak u odnosu na godinu prije.

"Nesretni" Ivan Dodig i dalje je bez prve prave, velike pobjede u Davis Cupu. Na posljednja četiri reprezentativna okupljanja odigrao je šest "živih" mečeva u singlu i doživio šest poraza. U Torinu je uzeo set i Seppiju i Fogniniju, ali ništa više od toga. U svojoj igri pokazao je neke dobre ideje, zna osjetiti pravi trenutak za izlazak na mrežu, voli odigrati i servis-volej, što je danas rijetka pojava, no realizacija je "štekala". Seppi i, pogotovo Fognini, imaju puno više iskustva u Davis Cupu i to se u presudnim situacijama i vidjelo.

U igri parova Čilić i Dodig dobro su otvorili protiv Fogninija i Bolellija, no kako je meč odmicao, to se domaći par sve više dizao. Hrvati su ipak kaskali za Talijanima glede uigranosti, ali su unatoč tome bili relativno blizu odlasku u peti set. Ondje bi sve bilo moguće.

Ostatak momčadi nije imao nikakvu ulogu, osim u spariranju Čiliću i Dodigu. Antonio Veić se ozlijedio, pa ga je zamijenio Nikola Mektić, a u reprezentaciji se po prvi put našao mladi 19-godišnji Mate Pavić.

Kakva je budućnost?

Poraz od Italije drugi je poraz Hrvatske u prvom kolu Svjetske skupine u posljednje tri godine. Protivnik u doigravanju za ostanak u Svjetskoj skupini bit će poznat u travnju, a susret je na rasporedu od 13. do 15. rujna. Za Hrvatsku je dobro što će na ždrijebanju biti nositelj pa bi trebala izbjeći one najjače suparnike.

No, kakva je budućnost Hrvatske u Davis Cupu?

Objektivno, u skorijoj budućnosti nerealno je očekivati da će Hrvati doći blizu ponavljanja uspjeha iz 2005. godine kada su Ivan Ljubičić i Mario Ančić osvojili "Salataru". Razlog tome je jednostavan - Hrvatska trenutno ima skromne predispozicije za takav rezultat. Čilić je na rubu ulaska u Top 10, a njegove smo rezultate u Davis Cupu već spomenuli. No, on ne može sam.

Dodig s 28 godina na svojim leđima ne postaje ništa mlađi i njegov prostor za napredak sve je uži. Teret mu predstavlja i činjenica da još nema ni jednu pravu pobjedu u Davis Cupu, premda je u nekim od tih poraza igrao vrlo dobro. Kad-tad bi mu se moralo otvoriti, doduše vjerojatno ne protiv onih najboljih jer za to je potrebna veća kvaliteta.

Najveći je problem ipak taj što Hrvatska nema uigrani par koji bi rasteretio Marina i Ivana u pojedinačnim mečevima, ili barem jednog od njih dvojice. Povlačenje Ive Karlovića znatno je smanjilo broj kombinacija pa će izbornik Krajan morati smisliti neka nova rješenja. Talijani su imali takvu mogućnost da su sva četiri igrača nastupila, što je u konačnici igralo svoju ulogu jer je Fognini u petome meču bio svježiji od Dodiga.

Koje su Krajanove opcije? Prva koja se nameće jest kombinacija Dodig/Pavić u paru. Pavić je 2011. godine osvojio juniorski Wimbledon u parovima, a s Dodigom za sada djeluje dosta dobro. Prošle su godine njih dvojica igrala finale PBZ Zagreb Indoorsa i polufinale Umaga, a ove su godine u prvom kolu zagrebačkog turnira eliminirali Haasea i Sijslinga, nedavne finaliste Australian Opena. Prošle je godine Pavić u paru osvojio jedan Challenger, četiri Futuresa i igrao još nekoliko finala.

Doigravanje u rujnu, u kojemu bi protivnik Hrvatskoj trebao biti nešto slabiji suparnik od Italije, prava je prilika za isprobavanje ovakve solucije. Pavić je kao jedan od talentiranih mladih tenisača svakako zaslužio da mu se pruži šansa. Ne, doduše, u singlu, barem ne još. Ali u parovima svakako.

U singlu mjesta "rošadama" baš i nema. Čilić i Dodig daleko su ispred ostatka Hrvata na Touru i sigurno će proći još nekoliko godina da se to promijeni.