Sila 80-ih i 90-ih, danas srednja klasa

Godine traženja

Šesti put uzastopce Davis Cup reprezentacija Njemačke nastupa u Svjetskoj skupini, no bez obzira na to, u tom razdoblju nije bilo uspjeha na kakve su njemački ljubitelji tenisa nekada bili naviknuti. Prošle sezone izgubili su od Francuske u prvom kolu (1-4), prije dvije sezone od Španjolske u četvrtfinalu (2-3), Španjolci su ih izbacili u četvrtfinalu i prije tri sezone (1-4), a 2007. su dogurali do polufinala i poklekli protiv Rusije.

2007. godina najbolja im je otkako je 2003. Patrik Kühnen preuzeo izborničku ulogu. U prvom su kolu prije četiri sezone pobijedili Hrvatsku (3-2) - Krefeld je bio početak kraja karijere Marija Ančića, sedmog tenisača svijeta, pobjednika Davis Cupa, brončanog u paru s Ivanom Ljubičićem na Olimpijskim igrama, polufinalista Wimbledona, pobjednika tri ATP turnira i najmlađeg igrača nakon Björna Börga koji je pobijedio na Centralnom terenu Wimbledona, a Zagreb je prilika da Ančić protiv Kühnenove Njemačke simbolički zatvori krug - a iza te pobjede nad Hrvatskom, Nijemci su u četvrtfinalu svladali Belgiju (3-2), ali u polufinalu je branitelj naslova iz 2006. godine Rusija bila pretvrd orah u Moskvi (3-2).

Na polufinale su čekali od 1995. godine. Gubili su u prvom kolu 2003. od Argentine, 2002. od Hrvatske, 1999. od Rusije, 1997. od Španjolske, u četvrtfinalu 2001. od Nizozemske, 2000. od Australije, 1998. od Švedske, 1996. od Francuske, a 1995. kobna je, kao i tucet godina poslije, bila Rusija. Ponovno u Moskvi i ponovno 3-2.

Polufinale su Njemačka i Rusija igrale i 1994., mjesto radnje ovog je puta bio Hamburg, ali i na domaćem terenu Nijemcima je finale ostalo nedostižno (1-4).

Zlatne godine

Kraj 1980-ih i početak 1990-ih najljepši je period njemačkog tenisa, a nosi potpis Hrvata, jednog od četiri "mušketira" sa splitskih Firula, Nikole Pilića. "Prus s Balkana" prvi je uspjeh u Njemačkoj doživio 1983. godine kad je 17-godišnje mlade reprezentativce u Halleu odveo do europskog naslova, dobio je golem publicitet i iz toga 16 godina vodio Davis Cup reprezentaciju.

U tih 16 godina Pilić je 37 njemačkih igrača doveo do Top 100 plasmana, a do 1998. godine i Nikijevog odlaska Njemačka 10 godina nije izgubila susret na svom terenu, osvojila je tri salatare, još je jednom igrala u finalu, dvaput u polufinalu i osvojila je tri Svjetska kupa u Düsseldorfu.

Prvi naslov Pilić je iskovao 1988. godine, tadašnja Zapadna Njemačka u finalu je u Göteborgu pobijedila Švedsku 4-1. Carl-Uwe Steeb bio je bolji od Matsa Wilandera, Boris Bcker od Stefana Edberga, a Becker i Eric Jelen Edberga i Andersa Järryda.

I 1989. finale igraju Njemačka i Švedska, igra se u Stuttgartu, a Nijemci su titulu obranili rezultatom 3-2. Wilander je protiv Steeba osigurao prvi bod gostima, Becker je pobijedio Edberga, Becker i Jelen Gunnarsona i Järryda, a bod za slavlje domaćina donio je Becker protiv Wilandera.

Posljednji naslov osvojen je 1993. u Düsseldorfu protiv Australije (4-1). Michael Stich je pobijedio Jasona Stoltenberga, Marc-Kevin Göllner izgubio od Richarda Fromberga, olakšanje su u paru protiv Woodiesa Todda Woodbridgea i Marka Woodfordea donijeli Stich i Kühnen, a posljednjeg dana Fromberg nije odolio Stichu.

Olimpijskom zlatnom medaljom u Barceloni 1992. ovjenčani par Becker i Stich ne rađa se svaki dan. Becker je bio prvi tenisač svijeta, osvojio je 49 naslova, od čega dvaput Australian Open, triput Wimbledon i jednom US Open, a Stich je dogurao do drugog mjesta na ATP rang-listi, osvojio je 18 naslova, uključujući i jedan Wimbledon.

Ne čudi stoga da je njihovim odlaskom tenis u Njemačkoj intenzivno gubio na popularnosti. Nije da u drugoj polovici 1990-ih i početkom 2000-ih nije bilo uspjeha, ali polufinalist Australian Opena i Wimbledona i drugi tenisač svijeta Tommy Haas, polufinalist Australian Opena i četvrti na svijetu Nicolas Kiefer i finalist Australian Opena i peti igrač svijeta Rainer Schüttler nikad nisu dosegli karizmu ni Sticha, kamoli Beckera.

Današnja Njemačka

Igrači koje Kühnen dovodi u Zagreb, Philipp Kohlschreiber, Florian Mayer, Phillip Petzschner i Christopher Kas, srednja su klasa.

Kohlshreiber je 35. igrač svijeta, bio je 22., osvojio je naslove u Aucklandu i Münchenu, a za Njemačku je nastupio 16 puta i izgubio šest. Mayer je 36. tenisač svijeta, bio je 33., nije osvojio nijedan ATP naslov, a u Davis Cupu je pobijedio četiri i izgubio tri puta. Petzschner je 67. na svijetu, bio je 35., osvojio je turnir u Beču, a za reprezentaciju je u četiri nastupa pobijedio dvaput i izgubio dvaput. Kas je specijalist parova, 55. je na rang-listi u toj konkurenciji, bio je 23., osvojio je tri naslova, od čega Halle i Stuttgart u paru s Kohleshreiberom, a omjer pobjeda i poraza u Davis Cupu mu je negativan (1-2).

Domaćini u prednosti

U Dom sportova stiže trenutno 10. teniska nacija svijeta, ali ponovi li se povijest, putnik u četvrtfinale je neupitan. Prednost domaćeg terena, naime, sva tri puta se dosad pokazala ključnom.

Od Karlsruhea 1995. godine, kada je Pilićeva Njemačka pobijedila Gorana Ivaniševića i Sašu Hiršzona s izbornikom Željkom Franulovićem s 4-1, preko Zagreba 2002. godine kad su tog puta Pilićevi Ivanišević, Ivan Ljubičić, Željko Krajan i Ivo Karlović pobijedili Stichove Schüttlera, Kiefera, Michaela Kohlmanna i Davida Prinosila s 4-1, do Krefelda 2007. godine kad su Kühnenovi Haas, Benjamin Becker, Alexander Waske i Kohlmann pobijedili Ljubičića, Ančića, Marina Čilića i Lovra Zovka, s izbornikom Goranom Prpićem, s 3-2.