Ne zanosimo se, pravi posao tek počinje

Svi smo već detaljno upoznati s onom pričom o Hrvatima i tankoj liniji između euforije (najbolji smo, nitko nam ništa ne može!) i depresije (najgori smo na svijetu, treba staviti "ključ u bravu"!). Ta priča ponavlja se danas. Ne doslovno danas, već ovih dana. Petra Martić posljednjih je nekoliko godina najbolja hrvatska tenisačica, a na Roland Garrosu napravila je veliki iskorak. Po prvi put u svojoj karijeri izborila je osminu finala na Grand Slam turnirima.

Petra je impresionirala svojim igrama i ima puno pravo uživati u pohvalama koje joj stižu sa svih strana. Ali ne zadugo. Čeka je još puno posla ako se ne želi za desetak godina osvrnuti na ovogodišnji Roland Garros kao na vrhunac svoje karijere.

Martić je u tri pariška meča (u prvom kolu protiv Michaelle Krajicek nismo je imali prilike gledati na televizijskim ekranima) pokazala da posjeduje "oružja" s kojima bi jednoga dana mogla postati vrlo dobra tenisačica. No to smo, iskreno, već i znali.

Servis joj je, zbog njezine visine, vrlo moćan. Ni na drugom, na kojem koristi kick, se ne štedi i to je znalo stvarati probleme suparnicama. Forhend je prilično solidan i čvrst i zasigurno je jači od bekhenda, koji je objektivno najslabiji segment njezine igre. Bilo je vidljivo da Martić s određenom rezervom udara bekhend pa i ne čudi što je većinu izravnih poena, osim servisom, ostvarila forhendom.

Bekhend joj možda nije toliko opasan, ali zato bekhend slice jest. Petra ga je izvježbala gotovo do savršenstva, a redovito je bio tako dobro izveden da bi čak postao ofenzivnim udarcem. Petra je pokazala i vrlo dobar osjećaj na mreži u odigravanju voleja. Protiv Kerber je čak 34 puta izašla na mrežu i osvojila 23 poena.

Protiv Bartoli i Medine Garrigues Martić je bila vrlo strpljiva. Nije srljala, nije forsirala udarce već je strpljivo čekala svoju priliku za napad. Bartoli je uoči dolaska u Pariz pobijedila u samo dva od sedam mečeva na zemlji, ali i dalje je tenisačica iz Top 10. Prošle godine igrala je polufinale Roland Garrosa.

Foto: EPA

Meč protiv Medine Garrigues bio je još zahtjevniji za Petru jer se od nje očekivalo da ponovi izvedbu protiv Bartoli i napravi korak dalje. Iako je Španjolka devet godina starija, u pojedinim dijelovima meča izgledalo je kao da je Petra ta koja je iskusnija. Ponovno je strpljivo čekala da joj se otvori prilika za napad, a pomogla joj je i suparnica, koja je puno griješila.

Strpljenja joj je, međutim, nedostajalo protiv Kerber. Možda je Petra bila malo nervoznija nego inače, ipak se igralo za plasman u četvrtfinale Grand Slama, no bilo kako bilo, nerijetko je previše forsirala te je meč završila s čak 48 neprisiljenih pogrešaka. Posebice se to forsiranje osjetilo na njezinom servisu. Napravila je devet dvostrukih pogrešaka premda je izgledalo da i nije bilo potrebno toliko riskirati drugi servis s obzirom na to da Kerber nije odmah napadala.

Petra, dakle, apsolutno ima potencijal za velike stvari, no nakon prvog velikog rezultata na velikoj sceni postavlja se pitanje može li zadržati taj nivo igre. I ne samo to, već i napraviti daljnji iskorak prema vrhu. Kontinuitet je ono što će joj trebati jer bili smo svjedoci nekih njezinih dobrih rezultata proteklih godina pa potom razdoblja stagnacije.

Prije tri godine baš je na Roland Garrosu ostvarila svoju prvu Grand Slam pobjedu, a 2009. godinu završila je među Top 100, dakle s nepunih 19 godina. Početkom 2010. godine u Parizu (dvoranski turnir) ostvarila je svoj najveći skalp dotada (Wickmayer), da bi do kraja sezone stagnirala i pala gotovo na 150. mjesto WTA ljestvice. Te godine Petra se mučila s ozljedama pa je i to usporilo njezin razvoj.

Prošle godine ušla je u svoje prvo polufinale (Kopenhagen) i vratila se među 100 najboljih, a ove godine odigrala je nekoliko dobrih turnira. U Kuala Lumpuru igrala je finale i bila na korak od naslova, u Kopenhagenu je ponovno zapela u polufinalu, a u Budimpešti u četvrtfinalu. U Madridu je pružila odličan otpor Stosur, a u Rimu je izgubila u prvom kolu kvalifikacija.

Ove sezone već je imala nekoliko "zvučnih" pobjeda, poput onih protiv Janković, Peng, Barthel, pa sada Bartoli i Medina Garrigues, no isto tako šest puta je gubila u prvim kolima.

Petri je u prošlosti, priznala je to i sama, u određenim mečevima nedostajalo samopouzdanja, no tjedan u Parizu to bi mogao promijeniti, barem ako je suditi po njezinim izjavama. Samopouzdanje je jedan od ključnih faktora budućeg uspjeha i Petra bi od sada nadalje u mečeve trebala ulaziti s puno više vjere u sebe i svoje sposobnosti.

Osim samopouzdanja, za njezin daljnji razvoj bit će jako važno imati kontinuitet ovakvih dobrih igara te ostvarivati što je moguće više pobjeda na WTA turnirima, tek toliko da se stvori navika igranja i pobjeđivanja u takvom "okruženju". Kvalitetni rezultati u Kuala Lumpuru, Kopenhagenu i Budimpešti dobra su najava.

Bilo bi dobro i da Martić što prije uđe među 32 tenisačice svijeta kako bi na Grand Slamovima osigurala situaciju da u prva dva kola ne mora igrati s nositeljicama. Na taj način dobila bi dobre prilike za veći broj pobjeda. S njima bi se i njezino samopouzdanje dodatno povećalo, a to je posebno važno u okršajima s bolje rangiranim suparnicama.

Dakako, jako je važno da Petru zaobiđu ozljede jer svi ovi planovi padaju u vodu ako zdravstveno stanje nije na 100 posto i ako se često mora izbivati s turnira.

Već na travnatom dijelu sezone vidjet ćemo kako će Martić reagirati na veći pritisak koji se sada stvorio oko nje. Svi će je, ne samo Hrvati, sada pratiti pomnije i čekati novi, još veći iskorak. Po njezinu stilu igre, trava bi joj trebala odgovarati, a ako bude igrala kao u Parizu, uz malo sreće u ždrijebu mogla bi ponovno do drugog tjedna Wimbledona.

Foto: Dana Anders