Kuda ide zagrebački sport?

Često se može čuti i pročitati kako država prolazi tranziciju i kako se suočava s brojnim promjenama. Na kraju krajeva i sami to osjećamo na svojoj koži. Pitanje je što se događa s najboljim zagrebačkim klubovima i kako oni podnose tranziciju i još više ekonomsku krizu koja drma Hrvatsku te kako se nose s konkurencijom u međunarodnim natjecanjima.

U ovom tekstu nećemo se baviti s dvije posebne priče. To su KHL Medveščak i GNK Dinamo. Zanimaju nas rukometaši, odbojkaši, vaterpolisti, košarkaši i ostali. Krenimo redom.

Nekad velikani sada jedva preživljavaju

Rukometni klub Zagreb Croatia osiguranje ove sezone nije ušao među 16 najboljih momčadi Europe. Nije nekakva tragedija, ali ukazuje na pad kvalitete najboljeg hrvatskog rukometnog kluba.

Odbojkaši i odbojkašice Mladosti već dugo nisu relevantna snaga na europskoj karti, a financijski problemi stišću ih sve više i više.

Foto: Kristijan Komarica

Vaterpolisti Mladosti nakon puno sezona provedenih u samom europskom vrhu, ove su godine odlučili "preskočiti" igranje u Euroligi, ali i bilo kojem drugom natjecanju pod okriljem LEN-a. Istina, igraju Jadransku ligu bez šanse za osvajanjem trofeja. Iz vodstva kluba otvoreno priznaju kako su se zadnjih sezona oslanjali na gradski novac i samo jednog (!) sponzora (Dalekovod d.d.). Taj sponzor je trenutno u predstečajnoj nagodbi i logično da je potpuno ukinuo financiranje (vrhunskog) sporta.

Košarkaši? U Zagrebu trenutno imamo dva regionalna ligaša. Cibonu i Cedevitu. Vukovi su europsku sezonu (Eurokup) završili bez pobjede i trenutno se bore za o(p)stanak u regionalnoj ligi. Vitamini su skupili dvije euroligaške pobjede (uz osam poraza) i nalaze se u sredini ABA ljestvice.

Svim gore navedenim klubovima s iznimkom Cedevite, zajednička je velika europska povijest i sve slabiji međunarodni rezultati u posljednjim sezonama. Malo smo razmislili što ih još veže i došli do zanimljivog zaključka.

Foto: Kristijan Komarica

Rukometni klub Zagreb CO, odbojkaši i odbojkašice Mladosti, vaterpolisti Mladosti, košarkaški klubovi, ali i svi ostali klubovi u Zagrebu dobivaju sve manje proračunskih sredstava. Grad sve više "reže" novac namijenjen vrhunskom sportu, eventualno jednokratno pomogne kako se neki od velikana zagrebačkog sporta ne bi ugasio (Cibona), ali evidentno smanjuje sredstva za vrhunski (profesionalni) sport.

Klubovi nam zbog toga padaju sve niže, više gotovo uopće nisu međunarodno konkurentni, a izlaza iz ovakve situacije nema. Možda će se nešto popraviti rastom hrvatske ekonomije u cjelini, ali to za sada uopće nije na vidiku. Pred nama su i lokalni izbori nakon kojih će se možda postaviti novi kriteriji i parametri za najbolje zagrebačke klubove, a onda...

Nisu samo (najveći) klubovi u problemima. Ugašen je npr. ATP Challenger u Zagrebu, a većina sportskih priredbi dobiva manje novca nego prijašnjih godina.

Što je rješenje?

Logično je očekivati nastavak trenda u smanjivanju proračunskih sredstava za vrhunske klubove. Najjednostavnije bi bilo da klubovi nađu kvalitetne sponzore koji bi nadomjestili gradski novac. To je ipak vrlo teško za očekivati, barem u kratkom vremenu i dostatnim količinama.

Vjerojatno nas očekuje pomlađivanje ekipa. Neki su već davno s tim krenuli (odbojkaši), sada vaterpolisti i rukometaši. To ne mora nužno biti loše. Dapače. Samo se nadamo da neće doći do potpune amaterizacije.

U nekim medijima otvoreno se spominje fuzija Cedevite i Cibone. Možda bi to pomoglo Ciboni, a istovremeno zadovoljilo interese vodećih ljudi Atlantic Grupe. Iako, svjedoci smo bili već najmanje dva pokušaja ulaska Atlantica u Cibonu tako da nismo skloni vjerovati u ovakvu mogućnost.

Očigledno je da je sve manje gradskog novca na raspolaganju i da će klubovi ako žele ostati na euro sceni morati naći kvalitetne sponzore. Alternative nema. Inače će pasti u prosjek, a onda ih na europskoj karti neće biti.

Dolazi (zapravo već je došlo) novo vrijeme i svi će se morati prilagoditi. Htjeli to ili ne. Hoće li u tome uspjeti, ostaje nam za vidjeti. Bez rasprave moramo prihvatiti činjenicu kako se trebamo okrenuti vlastitim mladim snagama i s njima uz kvalitetan rad uprava (čitaj: pronalasku kvalitetnih sponzora) konkurirati zahtjevnom europskom tržištu. Kako u sportu, tako i u gospodarstvu općenito.

Talentirane klince imamo, čak i rezultate u mlađim dobnim selekcijama imamo, sada samo moramo osmisliti način kako od talentiranih klinaca napraviti kvalitetne profesionalne igrače. Novca za to mora biti, gradskog ili privatnog, potpuno je svejedno.