Medveščak: Zdravi temelji zahtijevaju zdravo održavanje

Prije tri godine bilo je "novo i nedoživljeno" doći u Ledenu dvoranu vidjeti utakmicu Medveščaka u novom natjecanju. Potom je bilo "novo i nedoživljeno" pratiti Medveščak na otvorenom, na Šalati, pa zatim u zagrebačkoj Areni. Ovog je rujna bilo "novo i nedoživljeno" gledati hokej u pulskom amfiteatru.

Što kada nešto prestane biti "novo i nedoživljeno"?

Pred upravom zagrebačkih Medvjeda jednako je veliki izazov kao što je bio i 2009. godine, kada je hokej trebalo ponovno približiti zainteresiranoj publici i "od nule" puniti dvoranu. Tada je odrađen sjajan posao, hrvatski je predstavnik u EBEL-u maksimalno iskoristio svoje marketinške mogućnosti i potencijale, osmišljene su akcije koje su stvorile pozitivan imidž klubu i svaki je sljedeći potez bio prava nadogradnja onog prošlog. Rezultati su itekako vidljivi i mogu biti primjer mnogima, na što je već potrošeno dosta tinte.

Ove će godine Medveščak pokušati - i po svemu sudeći uspjeti u svojoj namjeri - napuniti Arenu s po 15.000 ljudi na svakoj od čak osam utakmica, tri u studenome i još pet u nadolazećem siječnju.

Premda je istina da su u Medveščaku stvorili vrlo dobre temelje za trajnu i vjernu podršku svojih navijača, nipošto ne treba previdjeti težinu zadatka da se ta razina obostranog zadovoljstva zadrži. Ne govore uzalud brojni sportaši da je mnogo lakše osvojiti neki naslov nego ga u idućim pokušajima braniti, odnosno čuvati. Ponekad iste stvari treba znati ponavljati tako da nikome - ne dosade.

Čelni ljudi kluba, očigledno je, ne spavaju na lovorikama, a istovremeno se bore i s još težim uvjetima. Predsjednik Damir Gojanović priznaje da je trenutačno bitka za svaku sponzorsku kunu žešća no ikada prije, ali ne čuje se previše "kukanja" i ne upire se prst krivnje u drugim smjerovima. Gospodarska je situacija takva kakva jest, ali pronašlo se gdje uštedjeti, a navijači i povećanje cijene ulaznica - iako bi to naizgled bilo smisleno rješenje - nisu bili prva stavka.

Prilično impresivno, pogotovo za hrvatske pojmove.

Navijači vole da se o njima vodi računa i prepoznaju kada se to čini i oni će znati uzvratiti Medveščaku na željeni način. "Drago mi je što smo prije utakmica u Areni mogli iskazati navijačima koliko cijenimo njihovu podršku. Nekoliko autograma i fotografija najmanje je što im možemo dati za ono što oni nama pružaju s tribina kada smo na ledu", poručio je branič Geoff Waugh u izjavi koja zgodno oslikava pristup kluba svima onima koji prije svega još njeguju određenu sportsku kulturu, u okolini u kojoj praćenje bilo kakvog sporta sve više povlači razne druge konotacije.

Navijač Medveščaka danas je u situaciji da ulaznicu kupuje zbog - Medveščaka. I time izravno i redovito podržava njegov rad. Ne kupuje je zbog Red Bulla ili KAC-a, ne kupuje je zbog Arene ili Šalate, koliko god uvijek postojala privlačnija i manje privlačna zbivanja. Tko poželi "medvjeđe" izvedbe na ledu, doći će i na susrete sa Innsbruckom, Dornbirnom i Znojmom, doći će bez obzira na protivnika i mjesto održavanja, koliko god to nevjerojatno i pomalo nemoguće zvučalo u kontekstu aktualnih grana hrvatskog sporta općenito.

I zna da će dobiti nešto zauzvrat i da će zadovoljan otići kući. Čak i neovisno o rezultatu.

Neće ostati ni gladan ni žedan, neće morati čuvati glavu ili slušati uvrede i podsjećati se na sivilo svakodnevnice, a neće mu nedostajati ni zalaganja momčadi koju je došao podržati. Što je također važan dio računice: ukoliko prosječni hrvatski građanin izdvoji dio svoje nevelike plaće kako bi gledao "dečke koji se igraju", onda s pravom od igrača traži maksimum.

Srećom po Medveščak i njegove simpatizere, uprava ima i visoke natjecateljske ambicije i sposobna ih je ostvarivati te se svake godine ljestvica postavlja sve više, čak i prema naslovu prvaka. Što, nije se teško složiti, također služi kao vrlo dobar magnet za gledatelje.

Medveščak unatoč izgrađenoj navijačkoj bazi danas ne posustaje u podupiranju humanitarnih akcija, čemu svjedoče i posljednja sudjelovanja u borbi protiv raka dojke i muškom Movemberu, kao i podrška borbi protiv AIDS-a, u neprestanom približavanju igrača znatiželjnicima, u stalnoj dostupnosti i ustrajnom trudu na prezentaciji svega dobroga što klub može ponuditi.

Sport može običnom građaninu, navijaču, ponuditi oveće zadovoljstvo - nije se teško prisjetiti raznih prilika kada je bilo ugodnije zaspati ili probuditi se iduće jutro ovisno o tijeku i ishodu nekog sportskog događaja - a navijač može klubu pružiti odanost i priliku za stabilno funkcioniranje i opstojnost. Taj je odnos obostran i treba ga obostrano njegovati jer i najmanji propusti mogu donijeti višestruku štetu.

Čega su, čini se, u Medveščaku svjesni, a dok je tako, profitirati mogu i Medveščak i njegovi navijači.