Vrijeme je za prve kritike

Četvrti napad
Već i ptice na grani cvrkuću kako Medvjedi sa tri postave ne mogu pratiti ubitačni ritam jedne EBEL utakmice, a kamoli cijele sezone u kojoj se igra po tri utakmice tjedno. Upravo zato je neshvatljivo Sacilottovo uporno izostavljanje s leda četvrte postave Medveščaka i nepružanje prilike mladim igračima da pokažu što znaju. U Jesenicama su domaćini poslali svoju četvrtu postavu na prvu postavu Medveščaka, a oni ne samo da su sačuvali pak i dodatno izmorili igrače naše prve postave, već su i zabili gol za vodstvo Jesenica, a naši dečki griju klupu dok prve postave gube dah. Ti mladići jednostavno moraju dobiti svoju minutažu, ako zbog ničeg drugog, onda da sačuvaju svježinu prvih postava, jer pad u trećoj trećini gotovo u svakoj utakmici je evidentan. Posebno se to odnosi na talentiranog Mislava Blagusa, koji se pokazao u fenomenalnom svjetlu protiv Red Bulla u paru sa Ouletteom i Hečimovićem, da ne spominjemo izvedbu u Slovenskoj ligi protiv druge ekipe Graza, gdje je uništio Austrijance s tri pogodka. Ovaj problem zahtijeva hitno rješenje, jer kako sezona odmiče može biti samo sve izraženiji...

Mizeran omjer udaraca na gol
Gotovo da nema utakmice u kojoj nas protivnik nije natpucao sa gotovo dvostruko više udaraca prema golu našeg vratara. Primjerice, u posljednjoj trećini susreta u Szekesfehervaru, omjer udaraca na gol bio je ogromnih 18:3 u korist Albe. Nevjerojatno je koliko se naši igrači ustučavaju opaliti po golu, kao da im je zabranjeno uputiti udarac ako se nalaze iole blizu plave linije, dok s druge strane uredno primamo golove iz otpadaka protivničkih udaraca. Nepotrebno se komplicira, pak se bespotrebno zadržava, igra u napadu nema svoju glavu i rep. Igrač više nam zna proći praktički bez upućenog udarca na gol, što je nedopustivo. S obzirom na broj upućenih udaraca na protivnička vrata, 31 postignut gol i ne izgleda loše, ali ne zavaravajmo se, nastavi li se trend duplo većeg broja udaraca protivnika na naša vrata, glavni cilj sezone (ulazak u play off) bit će sve dalje i dalje...

Izraubani Kristan
Treća nelogičnost Sacilottove vizije igre je bespoštedno trošenje Roberta Kristana na golu i nedavanje prilike Vanji Beliću da pokaže svoje kvalitete i pruži neophodnu priliku za predah i rekuperaciju slovenskom vrataru. Kristan je zbilja jedan od najboljih golmana lige, ali čovjek nije robot i ne može dovijeka braniti u baš svakoj utakmici. Zašto se ne pruža šansa Beliću u nekim od utakmica u kojima je objektivno teško do bodova (gostovanje protiv Vienne, KAC-a...) i čuva Kristana za utakmice u kojima imamo što tražiti, ostaje nepoznanica. Tim više što se Vanja u ovo malo vremena što je proveo među vratnicama pokazao u vrlo dobrom svjetlu, s vrlo visokim postotkom obrana i time pokazao da može pristojno zamjeniti velikog Lixa.

Ovaj mali osvrt ćemo ipak zaključiti u vedrijem tonu i još jednom istaknuti kako je Medveščak istinsko osvježenje u sportskoj ponudi grada Zagreba ove jeseni. Ledena je redovito rasprodana, utakmice prolaze u fantastičnoj atmosferi i kad se gubi i kad se dobiva. Sve češće se na tribinama mogu vidjeti roditelji s djecom, što je u zadnje vrijeme, priznat ćete, vrlo rijetka slika na našim sportskim borilištima, koja se nerijetko pretvaraju u poprišta incidenata. Ljudi koji vode ovaj projekt naravili su fantastičan posao, odlazak na utakmicu Medveščaka zbilja predstavlja istinski užitak. Zato gospodo, navukli ste nas na ovaj sport, sada nam dajte ono što najviše želimo gledati. Dajte nam više udaraca na gol, više golova, više pobjeda, više razloga za veselje...dajte nam taj play off. Uvjereni smo da to možete i zaslužujete!