Lekcija za stepenicu više

Hokejaši Medveščaka kroz regularnu sezonu su pokazali da se mogu nositi s kolegama iz Klagenfurta. Dapače, KAC je postao ˝mušterija˝ Medvjeda, jer su ih dobili u svih šest utakmica, ali jednu su izgubili za zelenim stolom. Doigravanje je donijelo drugu sliku, preporođeni KAC, koji je prošao u finale nakon pet utakmica.

Jednostavno, KAC je u toj seriji bio bolja momčad. Medveščak je imao snage, želje i kvalitete nositi se s njima, ali nije uspio. Nekoliko je faktora utjecalo zašto je tome bilo tako.

Prva utakmica

Ako se sjetimo prvo utakmice, Medveščak je u nju krenuo sjajno. Prvih deset minuta dominirali su, a i toliko spominjani suci prva dva prekršaja dosudili su gostima. Medvjedi te prilike s igračem više i dominaciju nisu uspjeli iskoristiti, a kada su primili prvi gol nervoza se vidljivo uvukla među ekipu. Kao da su se protiv Znojma naviknuli na vodstva i pomalo zaboravili igrati u rezultatskom minusu.

To sve iznjedrilo je prekršaj Franka Banhama, nakon kojeg je nastala sada već legendarna tučnjava. Iziritirani i isprovocirani Medvjedi nisu dobro reagirali, a predvodnici svega bili su najiskusniji Joel Prpić i Banham. U toj situaciji morali su drugačije reagirati. Banham je već bio na klupi za kažnjene, a po izlasku je uletio u tučnjavu, dok je Prpić izvukao jednog igrača KAC-a iz gužve i jednostavno ga premlatio.

Jasno je da je tu velika krivnja i gostiju i sudaca koji nisu na vrijeme spriječili tučnjavu, ali bilo je odmah jasno da će Banham i Prpić biti suspendirani. Ipak je to bilo polufinale, a kasnije su obojica izjavili da im je žao što su tako postupili. Momčad je, naravno, stala iza njih, što je i jasno, ali igrati bez njih dvojice bio je hendikep koji se pokazao nepremostivim.

Udvostručena prednost

KAC je tu utakmicu mirno priveo kraju i našao se u željenoj situaciji. Imali su vodstvo u seriji, psihološku prednost, a i bilo je jasno da će u drugom susretu suci puno lakše svirati prekršaje za domaćine. Tako je i bilo, Medvjedi su u prva dva perioda druge utakmice čak 22 minute bili na klupi za kažnjene, a domaćini su opet samo uzeli ponuđeno i bez previše muke stigli i do druge pobjede u seriji.

Činjenica je da su u ta dva perioda suci svirali svaki krivi pogled Medvjeda, ali je i činjenica da su zagrebački hokejaši radili neke nepotrebne i glupe prekršaje. A zanimljivo je da su upravo nakon takvih prekršaja stigli i golovi domaćih. Izgledalo je da je atmosfera oko kluba, među navijačima i javnosti utjecala na igrače, koji su trebali pametnije ući u taj susret. Sami su najavljivali da znaju što ih čeka, ali očito nisu uspjeli dovoljno ohladiti glave između prve dvije utakmice.

Suci su imali utjecaja na rezultat te druge utakmice, ali i Medveščak im je pomogao u tome s nepotrebnim prekršajima. Sljedeće tri utakmice su donijele dobro suđenje, odnosno bolje nego prve dvije. Neki će reći da je posao odrađen već u ta dva susreta, ali to nije točno. Medveščak je još imao prilike, ali nije uspio, igra ipak nije bila prava.

Kristan vs. Chiodo

Već u toj drugoj utakmici nedostatak suspendiranih igrača se jako osjetio, a na vidjelo je došao i vratarski faktor. Robert Kristan je imao sjajnu sezonu, protiv Znojma je bio odličan, a protiv KAC-a vrlo dobar, a ponekad samo dobar, a to nije bilo dovoljno. Ne može se njega nikako kriviti za ispadanje, ali Medveščak je trebao Kristana u vrhunskom izdanju sa spektakularnim obranama, a to ipak nije dobio. I u posljednjem susretu, kada se pojavio tračak nade i kada su smanjili na 3:2, Kristan je primio gol za koji će sam priznati da nije smio.

S druge strane njegov kolega Andy Chiodo bio je izvrstan. Nije se toliko isticao zbog svega ostalog što je okruživalo seriju, ali čak je i trener ekipe iz Klagenfurta Christian Weber rekao da je za njega Chiodo ključni čovjek serije. Držao je ekipu prvih deset minuta prvog susreta, a i kasnije je u ključnim trenucima bio sjajan. Kristan je najbolji vratar lige i najbolji igrač Medveščaka, ali ovaj vratarski dvoboj ipak je dobio Chiodo.

Powerplay

Još jedan bitan element je bila i igra s igračem više. Medvjedi su imali najbolji powerplay lige,ali u ovoj seriji jednostavno nije štimao. Postigli su tek dva pogotka, a prilika je bilo puno. To je povezano i sa priličnom bezidejnošću napada tijekom većeg dijela ove serije. Čini se da je sve funkcionirali četrdeset minuta treće utakmice, koja je odigrana u Zagrebu, nakon toga je Medveščak sačuvao pobjedu, ali je u Klagenfurtu bio bez šanse.

Izgleda da je ta pobjeda previše iscrpila Medvjede, koji su imali i nekoliko bolesnih igrača, jer su četvrti susret odigrali jako loše. To su i sami priznali, nadali su se da će im pobjeda dati podstrek, ali KAC je kod kuće u tom susretu u potpunosti nadigrao Medvjede. Tu je opet zakazao igrač više, igrao je Medveščak i s dva, čak i s tri igrača više, ali bez realizacije. S druge strane, KAC je takve prilike koristio.

Strpljivi KAC bez milosti

Možda je najbolji pokazatelj peta utakmica serije. Medveščak se trudio, ali nije išlo, nisu imali dovoljno ideje i snage. KAC se branio odlično, dobro su stajali na ledu i čekali svoje šanse koje su znalački iskoristili. Kažnjavali su pogreške Medveščaka, kad je bilo gusto spašavao ih je vratar, a to je način na koji se prolazi dalje u doigravanju.

Na kraju ostaje gorak okus u ustima, jer je dojam da se moglo više. No, KAC je bio bolji. Uzeo je ponuđeno, koristio svoje prilike, pogreške Medvjeda i poklone sudaca, ali u svakom trenutku na ledu su izgledali kao momčad koja zna što radi i da ih ništa ne može poremetiti. Tako je na kraju i bilo.

Iduće sezone po naslov

Medvjedi su razočarani, ali iza njih je ipak sjajna sezona. Završili su drugi u regularnom dijelu sezone, došli do polufinala doigravanja, a uz to su opet imali najbolje i najglasnije navijače u ligi. Svaka sezone do sada je donijela barem korak naprijed, sigurno su Medvjedi ponešto naučili iz ovog poraza, pa se i u idućoj može očekivati stepenica više. Naslov? Zašto ne? Medvjedi to sigurno mogu.