Neprikosnovena Rusija, razočarana Kanada i Švedska, Finska zasluženo bez medalje

Zlatna Rusija

Deset utakmica, deset čistih pobjeda i neviđena dominacija Rusije na ovom svjetskom prvenstvu. Ušli su u turnir kao jedni od favorita, a na kraju se pokazalo da su trebali biti i jedini. Nisu napravili pogrešku, nisu imali loš dan. Jedino je Švedska protiv njih imala značajnije vodstvo, 3:1 u 30.minuti, ali Zbornaja se tada razgoropadila i završilo je 7:3 za Ruse. Slično je bilo u finalu, Slovačka je povela, pa primila šest komada.

Uvijek za ovakav uspjeh treba i malo sreće, taj faktor je uostalom u svakom sportu potreban. Rusima se sreća osmjehnula kada je Pittsburgh ispao u prvom krugu NHL doigravanja, pa onda Detroit i nešto kasnije Washington, jer su na prvenstvo došli Jevgenij Malkin, Pavel Dacjuk, te dva Aleksandra, Ovečkin i Semin. Oni su bili vođe ekipe, ali treba reći da su apsolutno sve linije briljirale, igrači iz KHL-a nisu mnogo zaostajali.

Rusima je ovo prvi naslov nakon 2009. godine, ali i treći u zadnjih pet godina. Bila je ovo prva generalna proba za ZOI i Soči 2014. Sljedeća će biti dogodine, a ako se pojavi u sličnom sastavu, reprezentaciju koju vodi sjajni stručnjak Zinetula Bilyaletdinov opet će biti teško, gotovo nemoguće pobijediti.

Tužna Švedska i Kanada, slave Slovačka i Norveška

Na papiru sjajna ekipa, domaći led u prvom dijelu natjecanja i onda šok u četvrtfinalu. Švedska je došla po naslov, a Helsinki nisu ni vidjeli. Istina, Nicklas Lidstrom, braća Sedin, Alex Edler i prvi vratar Henrik Lundqvist nisu bili ovdje, ali Švedska je bila puna zvijezda. I igrali su dobro, a loš dan su imali kada ga si nisu smjeli dopustiti - u četvrtfinalu protiv Češke. Za utjehu Henrik Zetterberg je izabran u momčad turnira, a priliku za popravak imaju dogodine, kada se finalni dio igra u Stockholmu.

Kanadu je šokirala Slovačka u zadnjim minutama četvrtfinala. Djelovalo je kao da se još deset puta sretnu, kako bi Kanada svaki puta pobijedila, no to je upravo draž knockout faze. Bila je i ovo zvjezdana ekipa, no Kanada im ima mnogo, i realno treba reći da će ZOI u Šočiju možda vidjeti 4-5 igrača iz ove momčadi. No, samo četvrtfinale treću godinu zaredom je udarac u ponos Kanade. Već se raspravlja u hokejskim krugovima Kanade da uvijek svi najbolji moraju ići na SP, da kanadski dres mora biti svetinja. Crosby, Toewsi Stamkos su zbog ozljeda odbili nastup,a s njima bi, uvjereni su Kanađani, to bila sasvim druga priča.

Ulazak u finale za Slovačku je bio kao osvajanje zlata. Sa samo tri NHL igrača, bez najboljih napadača Gaborika i Hosse uspjeli su stići do prvog finala nakon deset godina. Veliki Zdeno Chara je sjajno dirigirao ekipom, a i mlade snage su pokazale da se Slovačka ima čemu nadati. Realno, kada se skupe sve najbolje ekipe, Slovaci ipak kaskaju za Rusijom, Kanadom ili Švedskoj, ali i sami su pokazali – u jednoj utakmici je sve moguće.

Još jedna momčad koja zaslužuje pohvalu je Norveška. Dugo su plesali na marginama između Elitne i A divizije, a na ovom su prvenstvu pokazali da se rad isplatio, te da imaju odličnu generaciju. Izborili su četvrtfinale, razbili Njemačku i Latviju, a svima su bili tvrd orah. Briljirao je Patrick Thoresen, koji je poslije Malkina bio najdominantniji igrač prvenstva. U godinama koje slijede, mogu se očekivati samo još bolje stvari od Norvežana.

Finci zasluženo bez medalje

Finska je branila naslov na domaćem ledu, nadali su se da bi to mogli okrenuti u svoju korist, no na kraju su završili četvrti. Po svemu prikazanom ne mogu biti previše razočarani. U skupini su ih razbili SAD i Kanada, u polufinale su se provukli samo osam sekundi prije kraja, a tamo su Rusi pokazali da su ipak za klasu iznad bivših svjetskih prvaka.

Nije to bio nagli pad, Finska je godinama u padu što se novih igrača tiče, prije par godina su sami priznali: "Proizvodimo samo golmane". I istina vratari su im, osim starosjedioca najveće zvijezde. Sve manje Finaca ima u NHL-u i zato je prošlogodišnje zlato bilo pravi podvig. Skupili su iskusnu ekipu, posložili im se malo i nedostaci drugih momčadi, odigrali su sjajan turnir koji su zasluženo osvojili u velikom stilu. Ove godine je ipak stiglo malo otriježnjenje.

No, Fince, pokazali su prošle godine, nikada ne treba otpisivati. Četvrtfinale im neće pobjeći u narednim prvenstvima i Olimpijskim igrama, ali pitanje je da li će imati snage opet se boriti za zlato. A niti budućnost više nije tako crna. Mikael Granlund je nadolazeća zvijezda, kojeg u Minnesoti čekaju kao ozebli sunce. Iako ima tek 20 godina, već je stalni član i jedan od najboljih igrača reprezentacije. Uz njega u narednim godinama zapamtite ova imena - Joel Armia, Olli Maata i Teuvo Teravainen su golobradi mladići zbog kojih se Finska ima čemu nadati u budućnosti.

Jevgenij Malkin

Sjajan. Genijalan. Nezaustavljiv. Može se dodati još neki epitet za ovog napadača Rusije i Pittsburgh Penguinsa. Velika sezona je iza njega koju je okrunio zlatnom medaljom i nagradom za najkorisnijeg igrača prvenstva. To je barem malo ispralo gorčinu zbog poraza njegovih Penguinsa u prvom krugu NHL doigravanja.

Na prvenstvo je došao gladan uspjeha i to je pokazivao iz utakmice u utakmicu. Na kraju je završio s jedanaest golova i osam asistencija u samo deset utakmica. Imajući u vidu da je i NHL sezonu završio kao igrač s najviše osvojenih bodova, te da je glavni kandidat za Hart Trophy kao najkorisniji igrač NHL-a, može se reći da je ovo bila godina napadača rodom iz Magnitogorska. Osvojio je već gotovo sve, a samo mu je 25. godina. Da, gotovo sve, fali Olimpijsko zlato. Soči u rodnoj Rusiji za dvije godine. Možete li zamisliti bolji scenarij?

Novi format natjecanja

Po prvi puta domaćinstvo su podijelile dvije države – Finska i Švedska. Tako će biti i naredne godine, samo tada će se završnica igrati u Stockholmu. Sam format zaslužuje pozitivnu ocjenu. Dvije skupine po osam reprezentacija, svako igra sa svakim i prve četiri idu u četvrtfinale. Napokon se riješilo raznih ˝čarobiranja˝, prenošenja bodova, novih križanja i komplikacija.

Jedini minus je činjenica da četvrtfinale opet igraju momčadi iz iste skupine, a grupe se križaju tek u polufinalu. Možda je IIHF želio izbjeći prevelika putovanja, pa su se odlučili na ovu soluciju. No, ovakav format natjecanja, zaslužuje prolaznu ocjenu, jer je najpošteniji prema svima, pa se teško netko može buniti na ždrijeb ili ˝tešku skupinu s kojom se kasnije križa˝.

Finska i Švedska su u organizacijskom dijelu položile ispit, pa ne treba sumnjati da će dogodine biti tako. Ako ne i još bolje.