Originalno

Neznani junak s prvom medaljom nakon devet godina

Svjetsko prvenstvo Elitne divizije je ove godine na postolju nakon dugo vremena vidjelo Slovake. Skeptični navijači, okrutni novinari i loš rad s mladima su samo neki od razloga zbog kojih je Slovačka sa srebrom bila traženo iznenađenje turnira. Fortuna je varljiva, a iskusni vođa s mladim junacima se upisao u povijest zajedno, s do tada nepoznatim golmanom iz Liptovskog Mikulaša.

Nedavno završeno Svjetsko prvenstvo bilo je prvenstvo s jednim finalom i dva pobjednika. Rusi su u trećem pokušaju došli do zlata, a Slovaci nakon devet godina do medalje. Miljenik novinara je nakon eliminacije Kanađana u četvrtfinalu postao 30-godišnji golman Jan Laco.

Izlazak u mix zonu nakon svakog susreta je za njega bio još jedan okršaj s teškim protivnikom. Uz debele kapi znoja, s betonima je jedva napravio tih dvadesetak koraka do svlačionice, a komentar je uvijek bio isti: "Strašne".

U konkurenciji s ruskom hobotnicom Semjonom Varlamovim, prvo okosnicom Washington Capitalsa, a danas Colorado Avalanchea, ponio je titulu najboljeg vratara prvenstva, a prema izboru medija uvršten je u najbolju "petorku" prvenstva i najbolju trojicu u reprezentaciji.

Statistički, Varlamov je po postotku obrana uz 93,93 iz osam susreta bio bolji od Lacovih 92,40 posto obrana kao i od svih ostalih vratara na turniru. Četvrti po postotku obrana slovački je junak u devet utakmica imao ukupno 250 udaraca na gol, a obranio ih je 231. S druge strane, Varlamov je imao nešto lakši posao u osam susreta. Rusija je bila momčad s najviše upisanih i najmanje primljenih golova. Prema golu je letjelo 214 pakova, a obranio ih je 201.

Šest godina mlađi Rus ima "debelo" iskustvo iz najjače lige svijeta, stariji Laco je sve naučio u domaćoj slovačkoj ligi, a posljednju sezonu je proveo u KHL-u s franšizom Lev Poprad gdje je u 27 susreta imao ne tako značajnih 91,50 posto obrana. Ove godine je po prvi puta dobio priliku zaigrati za svoju reprezentaciju i iskoristio mogućnost koja ga je vinula među legende. Prvi puta u svojoj karijeri nakon godina provedenih u slovačkoj ligi stajao je uz bok legendi NHL-a Zdenu Chari.

U četvrtfinalnom dvoboju s Kanađanima upisao je 33 obrane u omjeru udaraca 36:28 za Kanadu. S Rusima je u finalu izdržao 44 minute na ledu i obranio 28 udaraca na gol, a do kraja susreta vratnice je branio Peter Hamerlik.

Dokaz da i novinare ponekad savladaju emocije je izbor Lace u All Star momčad turnira. Svojom požrtvovnošću i energijom koju je ostavio na ledu, obrane kojima je Kanada na veliko iznenađenje Hartwall Areene poslana kući su bile ključni faktor za nagradu s kojom ni sam nije znao što bi od silnog ushićenja. Kolege iz kanadskih i slovačkih medija, s kojima sam imala priliku razgovarati, slažu se da nagrada nije mogla otići u bolje ruke. On sam stranim medijima svoje komentare nije mogao ponuditi bez prevoditelja. Njegov jedini jezik komunikacije je slovački.

Vještinama i fizičkom predispozicijom bitno zaostaje za Varlamovim, a ovo je vjerojatno bio jedini turnir na kojem smo gledali Lacu s peharom u ruci. Možda nije najbolji primjer, ali ni Tim Thomas nije odmah postavio konstantu koja je ga je obilježila u početku karijere, tek je s 28 godina stigao u NHL, a svoj prvi trofej Vezina pokupio s 35 godina na leđima. Rijetki su golmani poput Dominika Hašeka koji su od dolaska u NHL do zalaska karijere plesali na vrhu ili oko njega.

Od sljedeće sezone Laco će braniti boje Donbass Donjeckog, nove franšize u KHL-u. "Mislim da je u ovom trenutku teško reći mogu li uspjeti u bilo kojoj jačoj ligi. Čeka me sezona u novom klubu i sve ćemo vidjeti tek kad počne sezona", objektivni je zaključak Lace.