Ima gljivice, nema gljivice

Bio je početak sada zalazećeg mjeseca kada sam igrom slučaja, bezrazložno pretražujući internet, naletjela na vijest da je najpoznatiji i, diskutabilno, najveći nogometaš svih vremena Edson Arantes do Nascimento Pele obznanio skorašnji povratak "davno umrlih i pokopanih" - New York Cosmosa! Istom mi se u glavi odvrtio dokumentarac Paula Crowdera i Johna Dowera iz 2006., jedan od zanimljivijih pogleda na ekstravaganciju, afere, anegdote - jednom riječju - svakodnevicu jednog nogometnog kluba. No, u ovome slučaju ipak ne običnog kluba. Kluba s običnim igračima, običnom upravom i običnim navijačima. Upravo na današnji dan Pele je Cosmose predvodio do naslova prvaka 1977., a možete li zamisliti bolju priliku da se prisjetimo nevjerojatne priče o klubu koji je promijenio pogled na nogomet?

Foto: EPA

Zbunjeni ste? O čemu sada ova piše, pitate se? Stariji, ali i oni zadrti nogometni zaljubljenici i fanatici zasigurno su čuli legendu o nogometnom klubu koji je puno prije Davida Beckhama ili Thierryja Henryja Ameriku podigao na noge. Cosmosi su u 70-ima punili stadion i novinske stupce, bili glavna američka sportska atrakcija, neumoljivo praznili vlasničke džepove i žutom tisku nesmiljeno i kontinuirano punili arhive anegdota i afera. "Once in a Lifetime: The Extraordinary Story Of New York Cosmos" nakon 30 godina zatišja pretvara se u "Twice in a Lifetime", a samo je pitanje hoće li i ovoga puta priča o pionirima modernog nogometa biti toliko "posebna".

U vjerojatno jedinoj državi na svijetu u kojoj je nogomet i danas popularniji kod ženske, negoli muške populacije (trostruke olimpijske pobjednice, dva puta svjetske prvakinje), 70-ih godina prošloga stoljeća malo je tko znao koju to igru Europljani obožavaju, a nazivaju je "nogometom". Prvi se put s tim "terminom" većina upoznala 1950. kada je grupa slobodoumnih američkih Jenkija na Svjetskom prvenstvu u Brazilu u svojoj drugoj utakmici šokirala i pobijedila zemlju kolijevku nogometa, Englesku. Diljem države slavio se strijelac pobjedničkog zgoditka Joe Gaetjens, Haićanin koji je za kruh zarađivao perući suđe, a u to vrijeme nije bio čak ni državljanin SAD-a.

No, lavina je ipak pokrenuta tek 16 godina kasnije, kada je BBC u "obećanu zemlju" uživo prenosio finale SP-a s Wembleyja i povijesni engleski trijumf nad Zapadnom Njemačkom pred više od 100.000 duša. Sve je to promatrao i veliki sportski zaljubljenik, medijski magnat i vlasnik tvrtke Warner Communications Steve Ross, koji je do tada već surađivao s mnogim poznatim hollywoodskim ličnostima poput Barbare Streisand, Roberta Redforda, Dustina Hoffmana, Boba Dylana ili Rolling Stonesa te se odlučio uhvatiti ukoštac s prilično nezahvalnim izazovom podizanja jednoga sporta iz pepela; serviranja nogometa probirljivom američkom pučanstvu.

U partnerstvo je ubrzo primio istanbulsku braću Ahmeta i Neushija Erteguna, osnivače Atlantic Recordsa, te su zajedničkim snagama za prvog generalnog menadžera kluba izabrali Clivea Toya. Pokazat će se taj potez kasnije punim pogotkom, jer Toye je bio čovjek s vizijom - od samog je početka namjeravao roster obogatiti Peleom, pa je čak i klupske dresove tiskao u žutim (domaći) i zelenim (gostujući) bojama - bojama koje je brazilski maestro nosio i u Santosu i u u reprezentaciji. No te je 1971. Pele još uvijek bio na vrhuncu snage te je njegov dolazak u Ameriku izgledao i bio - potpuno nerealan.

Vratit ćemo se nakratko u vrijeme poslije engleske pobjede na SP-u 66'. Samo se godinu kasnije preko oceana, naime, počela odvijati prava nogometna renesansa; Amerikanci su "u bunilu" osnovali čak dvije profesionalne lige, među investitorima je vladala opća pomama za udjelima u klubovima, ali već se 68' čitava ta kula od karata (pre)lako srušila jer, pronaći dovoljno Amerikanaca koji znaju i žele igrati nogomet, a usput privući i navijače, sponzore i medije, bilo je kao u Sloveniji započeti regatu. Ubrzo je oformljen NASL (National American Soccer League), a borbu za titule otpočelo je pet klubova.

Premijerno prvenstvo Cosmosi su osvojili 1972., ali malo je tko to uopće primijetio, a kamoli za njihove uspjehe ili neuspjehe, igre uopće, mario. Investitori su se, videći poluprazne tribine, polako povlačili iz posla, a ubrzo su potom za samo jedan dolar sva desetorica svoj udio prodala Warner Communcationsu. Steve Ross konačno se dokopao čela nogometnog kluba, ali bio je svjestan da bez interesa medija, a posebice televizije, što NYC do sada nije imao, neće daleko dospjeti. Međutim, i nakon njegova preuzimanja Cosmosima se malo tko htio baviti - jedini koji je objavio prilog o njegovu igraču - uopće nije imao veze sa sportom. Tadašnji golman Shep Messing pristao je, naime, na prijateljevu ponudu da se nag slika za časopis "Viva", a riskirajući bijes klupskih moćnika za golišave je fotografije u konačnici uprihodio 5.000 dolara.

Početak Rossove "rekuperacije" kluba započeo je preseljenjem bliže gradu, ali jedini slobodan prostor bio je prilično trošan Downey Stadium na Randall's Islandu, vrlo blizu mostu koji spaja četvrti Queens i Mannhatan. No ni nakon toga poteza stvari nisu krenule na bolje. Četvrta profesionalna sezona postala je najgorom u kratkoj klupskoj povijesti, u početnih 20 utakmica izgubljeno ih je čak 14 i Ross je bio svjestan da se nešto mora promijeniti. Tu je na scenu stupio Toye i predložio svoj pomno smišljen plan dovođenja velikog, zvučnog imena. Čovjeka koji će Ameriku dignuti na noge, probuditi iz letargije i zaintrigirati za najpopularniju sportsku igru na svijetu. A u to vrijeme - to je mogao napraviti samo jedna osoba - Pele.

Bila je to godina kada se u dresu Santosa oprostio od aktivnog igranja nogometa. Na plećima je nosio breme 1210 odigranih utakmica i 1164 postignutih golova, no čelnicima je Cosmosa odmah priznao kako bi volio još jedan novi izazov. A kud ćeš većega od populariziranja nogometa u Americi. U to su mu vrijeme pristupili i velikani poput Real Madrida i Juventusa, ali Toye je još jednom argumentom "tamo ćeš možda osvojiti još koji trofej, ali mi ti nudimo osvajanje države" pobijedio konkurente i uz pomoć državnika Henryja Kissingera, čija je "sveta dužnost" bila smekšati brazilsku vladu, Pelea 1975. konačno doveo u New York.

Pele: Imam gljivice! Više ne igram za vas!

Prvi je susret odigrao protiv Dallasa, a unatoč vrlo slaboj poziciji na ljestvici, njegovo je premijerno prikazivanje američkoj publici uživo ispratio i CBS. Navijači su do zadnjega mjesta napunili stadion, većina iz puke radoznalosti - kamere su zabilježile mnoštvo "tko je taj igrač vrijedan četiri milijuna dolara" izjava. Nije bilo važno što ih 90 posto nikada u životu nije gledalo nogometnu utakmicu. A Pele ih na koncu nije razočarao. Nakon padanja u zaostatak (0-2) prvo je smanjenju vodstva doprinio fantastičnom asistencijom, a potom 10-ak minuta prije kraja preciznim udarcem glavom donio izjednačenje i slavlje mnoštva na Randall's Islandu moglo je otpočeti.

Zanimljivo je, pak, bilo i poslije utakmice; makar da se i po pedeseti put prisjetim situacije koju ću vam u sljedećim recima pokušati, uvijek će mi biti ista, dozlaboga smiješna.

Pred svlačionicom buči gomila reportera, kamermana i novinara; svi čekaju da se na vratima pomoli junak utakmice. No, Pele je još uvijek pod tušem; naredio je da se pošalje po klupskog potpredsjednika Raphaela de la Sierru, jer se na nekoga morao izvikati.

(De la Sierra zabrinutog pogleda ulazi u svlačionicu praćen isto tako zabrinutim virećim pogledima nakrcanog hodnika. Kreće prema Peleu, koji je gol do pasa, s rukama prijeteći učvršćenim na bokovima. Prstom mu je pokazao da priđe bliže).

Pele: Raphaele, ovo je zaista prvi i zadnji put da ovdje igram.

Raphael: Kako mi to možeš reći? Mislim, ne vidiš li koliki će ovo uspjeh biti? Zaista, kako ti je to palo na pamet?, uspuhao se De la Sierra. Pele je smireno odgovorio: "Najvažnija stvar u mom životu moje su noge. Pogledaj moje noge! Imam gljivice koje sam ovdje pokupio! Više ne igram s vama!"

Tada su mu konačno morali objasniti. Stadion na Randall's Islandu bio je, naime, mjesto gdje se vlat trave mogla naći zaista u minimalnim količinama, a zbog televizijskog su ga prijenosa nekoliko sati prije utakmice pobojali u zeleno! Pele, naravno, u to nije mogao povjerovati te je svejedno tražio preseljenje s Downeyja :)

Ostatak nevjerojatne priče o New York Cosmosima na istome mjestu, u isto vrijeme, čitajte sutra. Do tada vas sve koji ste stigli do kraja teksta srdačno pozdravljam, pratite Vremeplov i dalje.