Panenka, spasitelj Brki i golgeter Čop

E, sad ovo već puno ljepše izgleda ako ste navijač Hajduka. U 87. minuti Jadranskog derbija na Kantridi stvari nisu bile tako ružičaste. Za pobjedu se nije znalo već nekoliko utakmica, doživljen je i poraz od AEK-a na startu Europske lige u utakmici u kojoj su "bili" mogli do bod(ov)a, a uz to se i glavni rival Dinamo provukao pored Zagreba i zasjeo na vrh ljestvice. Ne, stvari tada definitivno nisu izgledale lijepo za Hajdukovce.

No, prije nego što nastavim razvoj priče u nedjeljnom derbiju, vratit ću se nekoliko dana unatrag na Hajdukov debi u skupinama Europske lige. Puno se toga već napisalo i više-manje sve znate (u potpunosti se slažem s kolumnom kolege Jurišića na tu temu) pa ću samo još jednom istaknuti segment koji je Splićane koštao bodova - iskustvo.

U najkraćim crtama rečeno, Hajduk nije iskoristio svoje šanse kod rezultata 1:1, a uz to je i vratar Subašić, "kralj oscilacija", kako sam ga nedavno prozvao, napravio veliku pogrešku i praktički riješio utakmicu u korist Grka. Svaka mu čast na obranjenom jedanaestercu desetak minuta ranije, no lapsusa je sve više i pitanje je do kada će Poklepović imati strpljenja s njim. Talentirani i motivirani Radošević i više je no spreman uskočiti iz drugog plana...

Hajduk se nije osramotio u Ateni, dapače. Većim dijelom prvog poluvremena bio je bolja momčad i kao kruna te dominacije stigao je izjednačujući pogodak najboljeg Hajdukovca Senijada Ibričića. Ljubimac Torcide podsjetio je na legendarnog Panenku i lagano potkopao loptu pri izvođenju najstrože kazne, dovoljno da ona sleti u mrežu izvan dometa vratara.

Znam da se nekima diže kosa na glavi kada igrač na onakav način odluči izvesti penal, no moj stav po tom pitanju je jednostavan - najvažnije je zabiti gol. Tko te kasnije pita kako si ga zabio. Naravno, da igrač promaši, vjerojatno bi ga sasuli drvljem i kamenjem, ali to u ovom konkretnom slučaju ne bi vrijedilo.

Siguran sam da Ibri ne bi nitko zamjerio jer čovjek je toliko toga donio Hajduku da mu nitko, ali baš nitko ne bi imao pravo ništa prigovoriti. Kao najbolji igrač (te je večeri bio i kapetan) ima potpunu slobodu na terenu i očito je da mu takva uloga paše. Bolje je da u sastavu imate vođu, igrača koji je spreman preuzeti takvu odgovornost i takav rizik (i da mu se to na kraju isplati), nego da pravog, istinskog vođu uopće nemate (kao primjerice hrvatska košarkaška reprezentacija).

O ovoj utakmici volio bih istaknuti još samo jedan detalj. Iako je Ante Vukušić trenutno Hajdukov najbolji strijelac u ligi ove sezone, dvoboj s AEK-om zorno je prikazao potrebu za češćim stavljanjem Ahmada Sharbinija u igru. Ne vidim baš smisao u "traženju" Vukušića dugim loptama kad se mladi Sinjanin nalazi između dvojice, ponekad i trojice kršnijih braniča. Ahmad je fizički jači i barem bi u skoku mogao biti "konkurentniji", zadržati loptu barem nakratko i proslijediti je Ibričiću, Anasu ili Tomasovu.

Dobro, nije sve ni u tome. Treba dosta i trčati i pritiskati obranu kao što to radi Vukušić, ali ako vam se napadačka igra svodi na centaršuteve i "svijeće" (a to je čest slučaj u europskim utakmicama), onda je tu svakako korisniji igrač Ahmadovog profila. Pa čovjek je za Rijeku zabio preko 50 golova, nije zaboravio igrati nogomet. O iskustvu da i ne govorimo. Samo mu se mora dati prilika u kontinuitetu, a ne ga u igru poslati u završnicama utakmica i onda na novinarske upite odgovarati u stilu "ne znam ni ja zašto Ahmad sjedi na klupi". Nije onda ni čudo što čovjek nakon određenog vremena na klupi počne gubiti samopouzdanje...

Dalje o atenskoj utakmici neću. Red je na Rijeku. Vratit ću se sada na uvodne crte ovog posta u kojem sam istaknuo kako do 87. minute stvari nisu izgledale lijepo za Hajdukovce. Jadranski derbi nakon dugo godina stvarno se mogao nazvati derbijem, ali samo do početka utakmice. Iako je na vrlo dobro ispunjenoj Kantridi atmosfera bila odlična, vidjeli smo malo nogometa, a i ono što smo vidjeli, bilo je u znaku Rijeke koja je dvaput zatresla vratnicu i stigla na centimetre od prednosti.

Ipak, bolji dojam koji je ostavila u prvom dijelu Rijeka je zasjenila kukavičkim igrom u nastavku u kojem nije imala dovoljno odvažnosti još više napasti i pritisnuti hendikepirani Hajduk, kojeg je na cjedilu ostavio upravo bivši igrač Rijeke Anas Sharbini, naivno zaradivši izravno isključenje u prvim sekundama.

Kao kazna za takvu ziherašku igru Gračanove momčadi stigao je pogodak u 88. minuti Marija Brkljače, koji je spasio Splićane i odveo ih na vrh, svrgnuvši s njega Dinamo koji je u 90. minuti svoje utakmice ipak uspio "utišati" Pjesnike iz Kranjčevićeve. Popularni Brki prekinuo je tako Hajdukov niz od četiri utakmice bez pobjede, niz koji bi zasigurno, da se nastavio i u Rijeci, utjecao na igru i samopouzdanje njegovih igrača u nastavku sezone.

Iako se prometnuo u jednog od junaka još protiv bukureštanskog Dinama kada je zabio drugi pogodak one fenomenalne splitske utakmice, a pogotovo sada u Rijeci, i dalje stojim pri mišljenju kako Brkljača nije spreman ni fizički ni kvalitetom izdržati svih 90 minuta na visokom nivou. Niti u HNL-u, a sigurno ne u Europskoj ligi. No, s obzirom da je ipak on bio čovjek odluke na Kantridi, ovakve opaske ostavit ću za neki drugi put :-)

I konačno, nakon riječkog slavlja Hajdukovci su se zaputili u Ladanje Donje na potencijalno nezgodno gostovanje u sklopu prvog kola Hrvatskog kupa. Kažem potencijalno nezgodno jer sjetimo se samo prošle sezone i gostovanja u Lipiku, kada je Hajduk u drugom poluvremenu preokrenuo 1:3 na 5:3.

Ovoga puta takvih problema nije bilo. Domaćin Rudar nije uspio "prokopati" svoj put do pobjede već je arhiviran s 10:2, a prvo ime utakmice bio je Duje Čop, koji je postigao čak šest golova, od čega četiri u samo šest minuta! U ovim trenucima očito Hajdukova druga napadačka "violina" odlično je iskoristila poroznu obranu inferiornog suparnika i napunio mu mrežu, ali i svoje samopouzdanje. Ipak, malo će mu ti golovi značiti ako jednako raspoložen ne bude i u utakmicama koje su puno važnije.

Nevjerojatno, ali svaki put kažem sebi da neću pisati romane i nikad to ne provedem u djelo. I sada sam otišao dosta u širinu, ali od idućeg puta, evo sada i svečano obećajem, primjetno ću skratiti svoj post. U svoju obranu reći ću da sam ipak u godinama u kojima mi se puno toga vrti po glavi i teško je sve to "upakirati" u mali proizvod, ali svakako ću se potruditi.

U nadi da će Hajduk slaviti protiv Varaždina, a potom i protiv Anderlechta, pozdravljam vas i molim da mi držite palčeve u petak, kada pristupam posljednjim dvama ispitima na prvoj godini fakulteta. Božicu Fortunu već sam "kontaktirao", ali pomoć sa strane uvijek je dobrodošla ;-)