Fly, Psycho, fly...

"Hoćemo te baciti iz aviona!?", bilo je pitanje, ideja i prijedlog, sve u jednom, a ujedno i dovoljno za moj konačni odgovor - DA. Detalji oko bacanja/skakanja bili su tehničke naravi i tek je nekoliko odgoda, zbog vremena, ne zbog toga što sam se usr'o, prethodilo je mojoj avanturi u Vrsaru.

Iako vremenska prognoza nije davala puno prostora za predviđeno bacanje/skakanje, nije bilo teško nagovoriti ekipu (Ivan i Monika) da mi se pridruže. Istina, oni su se spremali u Mostar, ja u Vrsar, ali smo se do Bosiljeva uspjeli dogovoriti kojim ćemo putem :-).

Kiša i magla do Vrsara, a ništa bolje nas vrijeme nije ni u Vrsaru dočekalo...svi gledaju samo u nebo i iščekuju...pa sam im se i ja pridružio. Kud svi, tud i Psycho. No, ipak sreća prati hrabre, a i Boss himself je odlučio dati svoj blagoslov i stvorio predivnu modru rupu u općem sivilu iznad Vrsara. Taman toliko, da počnu užurbane pripreme.

"Psycho!!! Sad si ti na redu...", pomislio sam, stisnuo zube i rekao sam sebi "Šta si skuhao, to sad i pojedi. Trk u hangar obuć' se".

Prijedlozi su bili da skačem sa 2.000 metara, ali 4.000 metara i oko minutu slobodnog pada znatno su bili zanimljiviji i privlačniji. Pa nisam curica pa da skačem s 2.000 metara, iako svaka čast svakome tko stane na rampu i baci se ponor :-).

Opremu sam navukao na brzinu, upute instruktora još brže odslušao i pravac avion. Očekivao sam tremu i strah u trenucima dok smo se u Turboletu L-410 penjali na 4.000 metara, no ništa od toga nisam osjećao. Pogled na Istru kroz prozor je pomalo ubrzao rad srca, a pumpica je ubrazala svoj rad kad su se vrata otvorila. Odjednom smo bili na rampi, a sve šta sam u tom trenutku čuo je bio instruktorov glas, "Ej, gledaj gore. Kamera snima."

Pogled u ponor, pogled u kameru i već sam bio - nigdje...okrenuli se oko sebe preko glave...vidio u jednom trenutku sunce kroz oblake... "Kaj ak' se otkačim?...f**k, nisam pogledao infopool...jbg, nisam honorare, a ni režije za ured platio...Deda i KlokaN će opet njurgat...a ženi bolje da ne dolazim na oči :-)...uf, evo i kamermana...ajmo, Psycho, smješak na lice, progutaj knedlu...sve za dobre slike i video :-)..."

Slobodni pad je najbolji dio cijele avanture. Teško je to opisati, ali pogled u ponor je ono što vam ostaje u sjećanju. Najbolji je ipak izraz kojim se može opisati taj trenutak, Google Earth Live i vjerujte ta minuta traje vječno i još malo duže. Zrak vam nabija u nos, kao da ste si u nosnice nabili kompresor, naocale i kaciga vam hoće odletjeti, a kroz glavu vam prolaze najveće gluposti i najnevažnije stvari u životu :-).

Iz adrenalinskog košmara vas u stvarnost vraća upozorenje instruktora trenutak prije nego otvori glavni padobran. Trzaj... i nakon toga...tišina... Trenuci su to kada još jednom, ali sada u miru i tišini uživate u Google Earth Live modu. Ali, ne i za dugo, jer treba iskoristiti priliku i iskušati komande. Ok je uživati u letu padobranom i tišini, ali je bolje uživati u šumu vjetra dok potežete komande, a vi padobranom radite polukrugove.

Svemu lijepome uvijek dođe kraj, ali ni to nije bez vraga. "Diži noge, ma diži noge..., vikao je instruktor trenutak prije nego smo dotaknuli zemlju. Prijepodnevna kiša je učinila svoje i sami dodir s zemljom sličio je wakeboardingu, ali ovaj puta na mokroj travi i zračna je avnatura time došla do kraja.

Zadovoljstvo, ushićenje i radost što sam opet na zemlji, samo je dio osjećaja koji su se u tom trenutku miješali u mojoj glavi, no prije svega je tu bilo zadovoljstvo učinjenim. Ajde, napravio sam i to. To-Do lista je za jednu stavku manja...

Da li bih opet išao skakati!? Ne nužno...možda da...ovo je bilo fenomenalno iskustvo i za sada neka tako i ostane. Skok padobranom iziskuje puno vremena, financijska pozadina i nije zanemariva, puno ovisite o vremenskoj prognozi. Ima još stvari koje moram odraditi.

Da li bih vam preporučio da skočite!? O da, svakako...za "curice" neka to bude sa 2.000 metara, a oni "vel'ki dečki" neka to naprave sa 4.000 metara :-). Nećete zažaliti!

Možda je ipak najbolje cijelu avanturu opisati stihovima Green Day-a - "It's something unpredictable, but in the end it's right. I hope you had the time of your life. - o da, bilo je predobro :-)))