A sada, pravac St. Peterburg!

Zaista je lijepo biti Hajdukovac ovih dana. Na isti način sam reagirao poslije one sada već antologijske pobjede protiv Anderlechta, no ta misao i dalje stoji. Iako Hajduk ne briljira igrom, i dalje upisuje pobjede i drži korak s Dinamom u prvenstvu, a to je nešto na što nismo navikli proteklih godina. Kada tome pridodamo i euforiju povodom utakmica u Europskoj ligi, koja se do prije samo dva mjeseca činila dalekom poput zvijezda na nebu, onda zaista možemo biti prezadovoljni dosadašnjim učinkom našeg kluba.

Za početak ću se osvrnuti na utakmicu odigranu jučer, protiv Slavena na Poljudu. Pogodak Ante Vukušića, koji se polako, ali sigurno profilira u rasnog strijelca s izraženim "njuhom" za gol, pokazao se kao pobjedonosni iako je postignut već u trećoj minuti. O kvaliteti ostatka utakmice dovoljno govori festival zvižduka kojem smo svjedočili po završetku igre.

Ipak, u neizvjesnoj borbi s Dinamom pobjede se pišu i naravno da će svaki razumni navijač, pogotovo u Hajdukovoj situaciji s obljetnicom 100 godina postojanja u vidu, odabrati pobjedu s lošom igrom nego poraz s dobrom. Naravno, nemojmo se zavaravati, navijači Hajduka nikada se nisu zadovoljavali niti ovim prvim scenarijem već su uvijek priželjkivali odličnu igru koja kulminira s bezgrešnom realizacijom.

No, slavni dani 70-ih godina prošlog stoljeća, u kojima je takav stil igre bio posebno aktualan, su davno iza nas i sada pušu neki drugi vjetrovi. Navijač Hajduka više nema pravo, da se tako izrazim, biti toliko "bahat" pa se ljutiti kada uz pobjedu ne dobije uvijek i dobru igru svojih ljubimaca. Pa ipak Hajduk igra zapaženu ulogu u Europi poslije dugo, dugo vremena i naravno da će takav tempo utakmica ostaviti traga na njegovim igračima i da oni neće biti u stanju baš protiv svakog protivnika pružiti ono najbolje od sebe.

Kada smo apsolvirali i Slaven, red je za početak priprema za najtežu utakmicu u skupini Europske lige - gostovanje u dalekom St. Peterburgu kod Zenita, osvajača ovog natjecanja 2008. godine. Što očekivati? Nemojmo biti nerealni pa očekivati pobjedu. U današnjem nogometu sve je moguće i praktički svak svakoga može pobijediti, no Zenit je ipak za klasu bolja momčad od Hajduka i sve osim njegove pobjede bilo bi jedno veliko iznenađenje.

Igrači poput Keržakova, Lazovića, Bruna Alvesa i Meire su "avioni" za naše prilike, no to ne znači da bi "bili" trebali put Rusije s bijelom zastavom. Dvoboj protiv suparnika koji bi bez problema mogao ponovno igrati i u Ligi prvaka mora poslužiti Poklepovićevim igračima za stjecanje prijeko potrebnog iskustva jer Zenit je vjerojatno najjača momčad s kojom će se Hajduk susresti u zadnjih nekoliko godina, možemo slobodno reći od duela s Romom 2003. godine.

Hajdukovci pravu priliku vide u "uzvratnoj" utakmici na Poljudu dva tjedna kasnije, no o tom potom. Do tada će Splićani već odraditi i gostovanje u Vinkovcima koje bi moglo biti vrlo traumatično zbog izostanaka suspendiranih Anasa Sharbinija i Senijada Ibričića.

Za kraj ovog izdanja želim pohvaliti akciju Torcide i uprave Hajduka u cilju sprječavanja korištenja pirotehnike na utakmicama Europske lige, sve to poslije ozbiljnog upozorenja i "uvjetne kazne" koju je na poljudsku adresu odaslala UEFA. Nadam se samo kako će ta akcija zaista uroditi plodom i da Hajduk utakmicu petog kola Europske lige protiv AEK-a neće igrati pred praznim stadionom. A nakon toga, kako su i sami čelnici Torcide rekli, s rafalnom paljbom možemo nastaviti u domaćem dvorištu...