Fanatik
Jubilej hrvatskoga nogometa
Kako sam jučer morala ispraviti nepravdu prvi put blog posvetivši jednom zimskom sportu, tako sam danas dužna učiniti isto i uz iskrene isprike nekoliko paragrafa napisati o dvadesetoj obljetnici prve službene utakmice hrvatske nogometne reprezentacije u novijoj povijesti. Dana 17. listopada 1990. na Maksimiru je, naime, gostovao SAD...
Nogomet se u Hrvatskoj počeo igrati još krajem 19. stoljeća, ali prvi službeni nastup pod nacionalnim stijegom zabilježili smo u travnju 1940. kada je u Zagrebu gostovala Švicarska. Hrvatska je tada slavila s 4:1 te u nastavku, tijekom Drugoga svjetskog rata, u 19 susreta ostvarila 10 pobjeda. Nedugo poslije oformljavanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) naprasno je prekinuto naše samostalno nastupanje pa su hrvatski nogometaši, izuzev dva okupljanja (i pobjeda) protiv Srbije 1950. i Indonezije 1956., u nadolazećim godinama uglavnom nosili jugoslavenski dres.
Međutim, 17. listopada 1990. hrvatska himna konačno se ponovno zaorila Maksimirom kada je Dražan Jerković pred 30.000 bučnih navijača pomalo okrnjen sastav izveo na megdan Sjedinjenim Američkim Državama.
ASANOVIĆEVA KALVARIJA
Prvi službeni pogodak za hrvatsku reprezentaciju, SAD-u je postigao čovjek koji prvotno uopće nije trebao igrati. Aljoša Asanović te je godine, naime, iz Hajduka prešao u Metz, a budući da je susret na Maksimiru bio tek prijateljski ogled snaga, Splićanin je u Zagreb nakon dugo nagovaranja doletio na jedvite jade isposlovavši privatni avion Metzova predsjednika. Jerković ga je na terenu držao punih 58 minuta, nakon čega je odmah vraćen u Francusku. No, Vatrenom laktu nije trebala cijela utakmica da svoj zadatak propisno izvrši. Što je morao - napravio je već u prvom poluvremenu.
Kako Hrvatski nogometni savez tada nije bio međunarodno priznata organizacija, igrači poput Davora Šukera, Roberta Jarnija, Zvonimira Bobana ili Alena Bokšića bili su primorani nastupati za mladu selekciju Jugoslavije, koja je u isto vrijeme igrala bitnu utakmicu sa Sovjetima. Jerković je stoga na dispoziciji imao samo 14 igrača pa će u povijesti zauvijek ostati zapisana imena kapetana Zlatka Kranjčara te Dražena Ladića, Tončija Gabrića, Zorana Vulića, Darka Dražića, Drage Čelića, Vlade Kasale, Saše Peršona, Ivana Cvjetkovića, Aljoše Asanovića, Mladena Mladenovića i Marka Mlinarića te Albanca Kujtima Shale i Slovenca Gregora Židana.
Premda susret nije imao primarno rezultatsku težinu, već je bio bitniji za druge aspekte, naši su nogometaši protiv reprezentacije koja u to vrijeme nije pripadala svjetskome vrhu, ipak slavili. Marko Mlinarić dvjema sjajnim asistencijama, prvo Aljoši Asanoviću, a zatim i Ivanu Cvjetkoviću, već je u prvom poluvremenu zapečatio američku sudbinu, a Troy Dayak je u drugih 45 minuta uspio tek ublažiti poraz. Izbornik SAD-a Bob Gansler na Maksimir je izveo Meolu, Trirrschuna, Balbou, Armstronga, Frasera, Banksa, Windlschamanna, Harkesa, Eichmanna, Blissa, Krumpea, Dayaka, Murraya i kapetana Vermesa.
Jerkovićev brzi odlazak
Legendarni se igrač na klupi kockastih ipak nije (pre)dugo zadržao. Već dvije utakmice kasnije naslijedio ga je Stanko Poklepović i upravo smo pod njegovim dirigiranjem u kolovozu 1992. (još jednom) primljeni pod Fifino okrilje. Dvije godine kasnije prvi smo se put borili i za priliku prezentiranja na velikoj pozornici, za što nam je idealno poslužilo Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996. U kvalifikacijama za to natjecanje odigrali smo i prvu službenu utakmicu, u Tallinu smo s dva pogotka Davora Šukera bili bolji od Estonije, a na koncu smo se kao prvi u skupini s Italijom, Litvom, Ukrajinom, Slovenijom i Estonijom izravno plasirali na završnicu. Tamo smo dogurali sve do četvrtfinala, u kojem nas je Njemačka porazila s 2:1.
HRVATSKA - SAD 2:1
Prijateljska utakmica, Maksimir
Zagreb, 17. listopada 1990.
Gledatelja: 30.000; vrijeme: ugodno, teren: odličan
Suci: Sergio Coppetelli, Dario Boemo, Giancarlo Dal Forno (sva trojica iz Italije)
Strijelci: Aljoša Asanović 29', Ivan Cvjetković 33', Troy Dayak 80'
Igrač utakmice: Marko Mlinarić
Poslije toga smo sudjelovali na još tri svjetska i dva europska prvenstva, a propustili smo tek ovogodišnje natjecanje u Južnoafričkoj Republici te EP u Belgiji i Nizozemskoj na prijelazu u novi milenij.
Najveći uspjeh kockastih, pak, neprikosnoveno je bronca koju smo 1998. osvojili u Francuskoj. Pod ravnanjem Miroslava Blaževića Šuker i ekipa bili su i na milimetar od polufinala, ali Lilian Thuram baš se u tom trenutku probudio iz golgeterskog reprezentativnog sna i s prva (i jedina) dva pogotka tricolore odveo do finala, a kasnije i naslova. Osim bronce koju smo kasnije osvojili zahvaljujući 2:1 pobjedi nad Nizozemskom, satisfakcija nam je bio i prestižan trofej najboljeg strijelca koji je uručen Davoru Šukeru (pet zgoditaka).
Rekorder po broju reprezentativnih "kapica" s ravno 100 nastupa još uvijek je Dario Šimić, nakon kojeg slijede braća Robert i Niko Kovač. U današnjem sastavu s 83 nastupa najbliži im je Josip Šimunić, 81 put dres je oblačio Stipe Pletikosa, 78 kapetan Darijo Srna, 73 Ivica Olić, a 60 Niko Kranjčar. Titulu najboljeg topnika drži Davor Šuker (45); duplo manje postigao je Srna (19), a slijede ga Eduardo s 18, Vlaović s 15 te Niko Kovač i Olić s po 14.
Prvi predsjednik HNS-a bio je Mladen Vedriš, a od osamostaljenja kućom nogometa predsjedali su i Đuro Brodarac, Damir Matovinović, Nadan Vidošević, Josip Šoić, Branko Mikša i sadašnji predsjednik Vlatko Marković. Trenutačni izbornik Slaven Bilić osmi je od 1992.; nakon Jerkovića i Poklepovića s klupe su nas vodili Vlatko Marković, Miroslav Blažević, Mirko Jozić, Otto Barić i Zlatko Cico Kranjčar.
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
- Dario_SNet19.10.2010. u 15:59pa jel ti poznajes razliku izmedju nacionalnosti i drzavljanstva? Eduardo nije Hrvat nego Brazilac s hrvatskim drzavljanstvom. To nije rasizam, bezobrazluk ili sta ja znam sta, to je jednostavno tako. Imaju jednako prava, ali jednostavno nisu Hrvati
- cameosis19.10.2010. u 15:50znači hrvatski državljani nisu hrvati? fantastična konstrukcija.
- Obrisan korisnik19.10.2010. u 11:16hahahahahahahahahaha
- Dario_SNet19.10.2010. u 10:13pa nisu Hrvati nego hrvatski državljani...
- cameosis19.10.2010. u 09:33autorici članka jedno pitanje: kako "albanca" shale i "slovenca" židana???? hrvati albanskog odnosno slovenskog podrijetla i ništa drugo. za reprezentaciju mogu igrati samo hrvati, sve drugo su gluposti.
Slijedi: A sada, pravac St. Peterburg!
- Najnovije
- Najčitanije
[UŽIVO] Vukovar iznenadio Šibenčane i rano poveo!
Prva NL
Mate Pavić i Marcelo Arevalo poraženi u finalu turnira u Rimu
ATP Tour
[SAŽETAK] Veliki kiks Lokomotive, imala je pobjedu u rukama
SuperSport HNL
Simone Biles ponovno na visokoj razini, slavila u višeboju u vrlo jakoj konkurenciji
Gimnastika
Newcastle ide na pobjedu kod Brentforda i navija za Bournemouth protiv Chelseaja
Engleski nogomet
Nevjerojatni Andrej Kramarić zabio tri gola Bayernu i odveo Hoffenheim u Europu
Njemački nogomet
Usikov plan je uspio, imamo apsolutnog svjetskog prvaka u teškoj kategoriji!
Borilački
[FANATIK] Runda za sve: Reus na oproštaju pivom počastio više od 80 tisuća navijača
Fanatik
Mavericksi u drami do četvrte pobjede i mjesta u finalu Zapadne konferencije
NBA
Osječani igraju za Europu, Sopić će prošarati momčad uoči uzvrata finala SuperSport HNK-a
SuperSport HNL