Izaberite tekst godine na Sportnetu

Nama nije bilo lako izabrati ni ovih 10 tekstova među 300 Juriša, Packi, Pacijenata i drugih kolumni i analiza koje smo objavili ove godine, a kamoli najbolji među njima, pa ćemo taj izbor i ove godine prepustiti Vama.

S jednim odlomkom podsjetit ćemo Vas na tekstove koji su od Vas primali pohvale uz najčešći pridjev da su baš - "sportnetovski", koje ste najviše ”lajkali”, ali i koje uredništvo smatra najvrijednijima jer su upravo ono što Sportnet predstavlja – objektivni, nesenzacionalistički, čisto sportski portal.

Kliknite na tekstove, podsjetite se onih koji su Vam se svidjeli, koji su Vas nasmijali, s kojima ste se složili, koji su Vas pogodili "u žicu". A za onaj najbolji možete glasovati u anketi na naslovnici portala...

Abecednim redom, različite sportske teme obradili su...

1. Ante Jukić, 18. srpnja 2010.: Pustimo tehnologiju, mijenjajmo ljude

"Da je Manuel Neuer bacio u mrežu loptu koja je evidentno prešla crtu, napravio bi za nogomet više nego što može u "milijun" karijera. Da je Thierry Henry zaustavio akciju u kojoj je očito igrao rukom, a Carlos Tevez odbio dati gol i sam svjestan u kakvom se "debelom" zaleđu radi, ne bi se danas toliko govorilo o video tehnologiji, nego bi u prvom planu bili njihovi potezi koji bi probudili nadu da je sport još uvijek samo to - sport."

2. Bernard Jurišić, 14. rujna 2010.: Život nije sprint. Život je maraton.

"U 21. stoljeću svi živimo brzim ritmom, uspjeh se traži ultimativno i istotrenski, stječe se dojam da više nitko nema vremena za stati na loptu, pogledati raspored suigrača i uputiti je na pravo mjesto, u pravo vrijeme. A put do uspjeha krči se upravo takvom taktikom. Stepenicu po stepenicu. Prepreku po prepreku. Život nije sprint, život je maraton. U životnoj utrci Kenenisa Bekele će uvijek pobijediti Usaina Bolta."

3. Bojan Koprivica, 2. travnja 2010.: Sva djeca imaju pravo na igru

"Sport je odavno postao nedjeljiv dio naših života. Trčkaranje uz Jarun, košarka tri-na-tri, Barcelona na televiziji ili Hajduk na Poljudu. Sportnet. Kavica s prijateljima i komentiranje prošlog kola. Od prve lovice do malog nogometa sa 60, mi trčimo, skačemo i gunđamo, ne shvaćajući pritom koliko smo zapravo sretni."

4. Branimir Korać, 5. rujna 2010.: Na reprezentaciji se ne uči

"Josip Vranković je trenerski vrlo mlad i tek je na početku karijere. Bilo bi glupo sada njega napadati i reći kako je isključivi krivac za predstave hrvatske reprezentacije koje su ispod očekivane razine. Vranković nije taj koji je došao i rekao "zapišite me, ja sam novi izbornik". Postoji procedura izbora novog stručnjaka na klupi i postoje oni koji ga biraju. Za to bi trebao isto tako biti propisan i pravilnik prema kojem ti isti kandidati moraju zadovoljavati supervisoke uvjete i imati odlične reference."

5. Igor Maračić, 26. studenoga 2010.: Potpisao ugovor s - majkom

"Bez tetovaža, gotovo uvijek sa smješkom na licu, Carter je oduvijek bio dobrotvor i filantropist. Sa svojom majkom vodi udrugu Embassy Of Hope, kojom pomaže manje sretne i ovisnike. Donacijama obogaćuje svoju Mainland školu koja mu je 2007. podigla spomenik, a usrećuje i djecu na području New Jerseyja i Floride. Još samo jedan podsjetnik ukoliko se nađete na području Daytona Beacha i gladni ste – možete posjeti njegov restoran otvoren u ožujku ove godine, jednostavnog imena, 'Vince Carter's Restaurant'. Za prevelike iznose na računu ne odgovaramo."

6. Tomislav Pacak, 5. studenoga 2010.: Najbolji igrač na svijetu je…

"Kada je netko i po brojkama i po dojmu i po klasi i po mišljenju cijele nogometne struke i javnosti gotovo jednoglasno najbolji igrač svijeta, kada netko igra na takvoj razini da se o njemu priča u kontekstu najboljih svih vremena, onda bi ovaj izbor trebao biti puno lakši nego što ga neki žele učiniti."

7. Antonija Pavlić, 10. studenoga 2010.: Sjećanje na Roberta Enkea

"Njegova supruga Teresa te osobni psiholog doktor Valentin Markser nastavili su pak i sami otkrivati do tada pomno skrivane činjenice; prve znakove psihološkog poremećaja uočili su, naime, već 2003., ali tajna je dugo skrivana jer se Robert, između ostaloga, bojao da će ga javnost izopćiti te naprasno prekinuti njegovu nogometnu karijeru. "Nogomet je jedino područje u kojem sam dobar i što volim raditi", govorio je, a takvo njegovo razmišljanje samo je doprinijelo i poduprijelo (i danas doprinosi) kritizerima modernoga, "brutalnog" sporta te ljudskog poimanja "poremećaja", posebno psihičkog. Pomisao na javno priznavanje bolesti Enkea je tjeralo u očaj."

8. Borna Rupnik, 13. studenoga 2010.: Molimo vas, nemojte odjenuti zeleno

Nemoguće je bilo ne povući paralelu s hrvatskim nogometom, pogotovo u atmosferi u kojoj se potezi na igralištu ne mogu mjeriti s onima u Ligi prvaka ili vrhunskim europskim ligama. Ipak, izostanak igre koja oduzima dah neće spriječiti prosječnog škotskog zaljubljenika u nogomet da ta dva sata posveti svom klubu, počasti ga svojim dolaskom na tribinu, vidi borbeno izdanje svojih igrača i pritom se uz malo sasvim solidne organizacije i popratnih sadržaja dobro provede na prihvatljivim stadionima odgovarajućih veličina. Uglavnom s krovom."

9. Ivana Strahija, 24. kolovoza 2010.: Pitanja koja nisu ugodna

"U pisanju ovog teksta uistinu nam je želja bila rasvijetliti situaciju oko NK Osijeka, koja je u jednom trenutku postala previše mučna i prepuna međusobnih optuživanja. Smatramo da klub iz grada na Dravi zaslužuje transparentnost, a da poslovanje jedne udruge građana, što je i bio najveći kamen spoticanja, ne može i ne smije biti tajna. Također smatramo da jedino uz otvoren odnos prema medijima, pa i po pitanjima financija, NK Osijek može ostvariti boljitak, jer tada nitko ne može podizati sumnje, pa se interes može okrenuti onom bitnom: uspjehu na travnjaku."

10. Marin Vuković, 9. travnja 2010.: Zauvijek pobjednik

"Bezbroj momenata boli i sreće, bezbroj emocija, osmijeha i suza. Bezbroj nepoznanica. Ljudski se život uistinu ne može sažeti u matematičku jednadžbu. Svakoga se dana borimo, nakon svake suze se smijemo i nakon svakog pada ustajemo. Jer moramo, želimo dalje. Jedni u drugima nalazimo inspiraciju, a bolje inspiracije od životne priče Eduarda da Silve jednostavno nema."