Muškarci koji mrze Poli

Iako su zgodne Šveđanke očito plod holivudske mašinerije pa ih nismo našli ni u Stockholmu, u glavnom gradu Švedske smo se konačno osjećali kao u - Švedskoj. Minus 10 i parking za 60 kruna po satu - za to smo se spremali kada smo planirali odlazak u ovu kraljevinu.

Za jednodnevni put od nekih 1300-1400 kilometara spremili smo se kako i priliči Hrvatima na privremenom radu u Švedskoj - složivši po šest sendviča s "dobrom starom Poli" (po Tominoj viziji kako je Poli imenica ženskog roda) ili s "dobrim starim Polijem" (po viziji većine korisnika te salame).

Pokazalo se da je to bila pogrešna odluka, jer nam je nakon 10 dana Poli lagano prisjela/prisjeo. Em je cijela Mazda imala "poseban" miris, em više nikome osim Tomi nije bilo do Poli/Polija, pa smo od 24 sendviča pojeli šest. Učinak identičan Kobeovom šutu u sedmoj utakmici NBA finala prošle sezone. Ipak, Poli je poslužila za brojne šale putem kući, jer smo svaku pjesmu s CD-a pretvorili u pjesmu o salami. Od Springsteenove "Poli days" nadalje. Uostalom, parafrazirajući prvu uspješnicu Stiega Larssona dobili smo i naslov bloga.

Sreća je da smo uspjeli uopće doći do Stockholma jer putem ima puno privlačnih izlaza. Od Lagan (jednostavno je bilo lako tamo izaći) preko Klippan (zvuči kao mjesto gdje bismo se uklopili) do Kungens Kurva (nije naš stil života, ali mora da je dobra kada ima svoj poseban izlaz). Što tek reći o mentalnoj snazi potrebnoj za izbjeći izlaz Svälov.

No, dogurali smo do Stockholma i u nekoliko sati opustošili suvenirnice i obišli nekoliko glavnih znamenitosti. Hodajući kroz Gamla Stan (kvart, ne stan od nekog Gamle) osjećali smo se baš kao Lisbeth Salander, osim što nismo mršava, briljantna i društveno neprilagođena djevojka s tetovažama, piercinzima i hakerskim umijećem. Jer mi nemamo tetovaže.

Momci su u Stockholmu priznali sami sebi kako boluju od Stockholmskog sindroma - Tomo ih je oteo u Švedsku i udaljio od njihovih boljih polovica, ali oni su ga usprkos tome na nekoj razini zavoljeli.

Moramo pohvaliti Ivana koji je kao vozač odradio cijeli put, a valja spomenuti i Mazdu koja je bez prigovora odvalila i ove kilometre iako je u odnosu na početak puta sada potpuno druge boje. Ne bismo je ni prepoznali da nema karakterističan polijevski miris. Ako nas želite kopirati, naručite "prljavo-blatno-svijetlo-plavu".

Dobili smo prigovore od ženskih kolegica i prijateljica kako ništa ne slikamo zgodne dečke u Švedskoj. Ne razumijemo, pa u svakom blogu objavimo nešto svojih fotki.

Danas slavimo i drugi rođendan u Švedskoj, ovoga puta Fićin, pa smo tome u čast odlučili uzeti apsolutno slobodan dan (osim pisanja ovog bloga i Tominog kontempliranja kako će se postaviti prema Goluži u sutrašnjim Packama), odigrati 40-50 utakmica na plejki i ubit se od ove 2,8 postotne švedske pive i Tominog rižota.

Evo i nekoliko ključnih foto-zapisa izleta u Stockholm. Za početak, Fićina osveta Dariju za fotke kako spava na putu u Jönköping - ovoga puta uloge su promijenjene:

Ovo je Dario u drugoj fazi sna, oslobođen jakne:

Nismo ni znali, ali u Stockholmu smo naišli na doslovno prvi hotel:

Nešto je jednostavno magično u znakovima koji nešto Hrvatima zabranjuju:

Larsson je napisao i Kule u zraku, a mi smo zajedno s kipom odglumili Ruke u zraku:

Dario pozira ispred švedskog parlamenta, ili u slučaju da smo krivo protumačili natpis, Dario pozira ispred neke zgrade:

Zaštitar budnim okom pazi na Darija i Filipa ispred kraljevske palače:

Ivan bi bez problema prošao za Vikinga:

Tomo šalje izvještaj redakciji u Zagreb:

Pozdrav svim čitateljima od stockholmskih sindromaša Ivana i Darija i slavljenika Filipa, te fotografa Tome: