Ako ovo je kraj

Preživjeli smo! Veselih, zaposlenih, ali i napornih 20-ak dana završilo je povratkom Fiće, Tome, Darija i Ivana do Kopenhagena (tamo smo se riješili Ivana), pa Darija, Fiće i Tome do Hamburga i istog trojca do Zagreba. Na trajektu koji povezuje Dansku i Njemačku prepoznali smo i jedno poznato rukometno lice, a u Hamburgu smo se ubili od gumenih bombona - povratak je bio uspješan.

Napokon smo dočekali povratak. Iako je u Švedskoj bilo zabavno, što ste i sami mogli pročitati kroz sva izdanja bloga, lijepo je bilo vratiti se u domovinu, ženama, djevojkama, obiteljima, jeftinom pivu, konstantnom pristupu internetu, jeftinim pozivima i smsovima - Hrvatska je prekrasna. Sigurno vam još nismo dosadili našom divnom Mazdom, koja je omogućila sve ovo i još nas je uz to vozila kroz pustinju i prašinu, kroz pljusak i snijeg, a na kraju nas je dovela sigurno kućama. Prvo Tomu, zatim Fiću, a posljednjeg, ali ne i najmanjeg, Darija.

Krenimo redom, od uzbuđenja pola posljednje malmöanske noći nismo mogli zaspati, jedva smo dočekali jutro i zaputili se prema Hamburgu. Na 45-minutnom putovanju trajektom do Njemačke uočili smo poznato lice. Dobro, treba biti iskren i priznati da se Fići i Dariju nije upalila lampica, već je Tomo utvrdio da je taj ogromni lik na palubi s cigaretom u ustima Stefan Kretzschmar. I on je bio na SP-u, vidio ga je Tomo u press centru. Dakle, Kretczschmar na palubi, od uzbuđenja nismo mogli doći sebi, odglumili smo da Tomo fotka Darija, a zapravo smo uslikali dotičnog, nećemo ponovno pisati njegovo prezime jer je dosta komplicirano, a nismo baš savladali taj kopi-pejst. Dokaz je tu, priznajte, ljubomorni ste.

Na putu do Hamburga u službi vozača bio je Dario, a negdje na autobahnu sva smo se trojica osjećali kao da smo nešto skrivili. Dobro, malo i jesmo na putu do Rostocka, ali to nikada nećemo priznati na sudu. Uglavnom, vozimo se autobahnom, prođemo pokraj policijske patrole koja kreće za nama. Ograničenja nije bilo, dakle nismo vozili prebrzo, nismo ugrožavali druge sudionike u prometu, ali dojče murja je krenula za nama. Odjednom su se stvorili pred nama, upalili onaj semaforčić na stražnjoj strani, no nitko od nas ne zna previše njemačkog pa nismo bili sigurni što žele. Nekako smo zaključili da trebaju nešto od nas, pa ih nismo zaobišli i pobjegli već smo krenuli za njima i isključili se s autoceste. Ne znamo kako je vama, ali mi smo jedni od onih koji se osjećaju krivima iako nisu ništa skrivili. Policajac nas je obavijestio da se radi o traffick checku, zatražio nas je dokumente, a Dario je morao otvoriti prtljažnik.

Svo to vrijeme gospodična kolegica prvospomenutog policajca držala se za pištolj, nadamo se da je to bila standardna mjera prilikom zaustavljanja. Dario je otvorio prtljažnik, a iz nakrcane Mazde 5 ispala je vrećica s plejkom. Gospodična je upitala Darija što smo radili u Švedskoj, on joj je pokušao objasniti da smo journalists, odnosno reporters na što je ona upitala jesmo li igrali rukomet u Švedskoj. Nema veze, glavno da nije pucala. Policajac je upitao imamo li štogod oružja i droge na što je Dario kulerski, ali i potpuno iskreno rekao da smo "čisti". Nakon desetominutnog vijećanja u policijskom automobilu policajac i gospodična odlučili su nas pustiti, bez ikakve kazne koju nismo niti zaslužili na putu do Rostocka. Oduzeli su nam 15-ak minuta života, ali brzo smo stigli do Hamburga, ostavili stvari u hotelu i krenuli na pošten ručak.

Nismo sigurni koliko je Hamburg zaista divan, a koliko smo se osjećali bliže kući i samim time gledali svijet ružičastijim naočalama. Toliko su nam nedostajale bolje polovice, a i bilo je hladno, pa su nam fotke ispale pomalo mutne. U svakom slučaju, sami ćete prepoznati gdje smo se sve fotografirali, mi nismo sigurni. Iako je suvenirnicu teško bilo pronaći, bitnije je bilo što smo pronašli najkul dućan u kojem prodaju samo gumene bombone. I još su nas našopali besplatnim uzorcima. Divan je taj Hamburg, pogledajte i sami na fotografijama.

Moguće da se radi o željezničkom kolodvoru?

Za kraj, hvala vam svima na podršci, nadamo se da ste se i vi zabavili, jer nama je bilo super, unatoč hladnoći, unatoč neatraktivnim Šveđankama, unatoč Poli(ju), u inat lošoj organizaciji, unatoč petom mjestu i svemu ostalom što smo već i zaboravili. Hvala i Mazdi na ugodnom putovanju, nadamo se podršci i na sljedećem putovanju, a do tada stay tuned...