Je li vrijeme za brigu u LA-u?

Malo koja je momčad u povijesti NBA lige bila sposobna svaku večer u napornoj i dugačkoj sezoni odigrati blizu svoga maksimuma. Ne čudi što se nitko nije uspijevao približiti Jordanovim Bullsima i njihovoj 72-10 sezoni; i najboljim je, šampionskim momčadima ponekada nedostajalo motiva, ponekada su zaredale ozljede, malo nesreće, malo umora na dugim gostujućim turnejama. U povijesti košarke, možda čak i sporta, nije bilo tako natjecateljski "poremećenog" čovjeka poput MJ-a, posebno "nabrijanog" i odmornog nakon "mirovine", i zato ce Chicagov rekord vrlo vjerojatno još dugo stajati u NBA knjigama.

Iako su Lakersi ove godine već imali čudnih poraza i neuvjerljivih predstava protiv najjačih klubova, i iako je to bio povod uvijek spremnim medijima da od toga rade prevelike priče, većina navijača nije se previše brinula. Niti je netko tko dobro poznaje NBA ligu rekao "ništa od Lakersa ove godine".

Kobe, Jackson, Gasol, Odom, Fisher - svi su i dalje tu. Nenadmašan trener, najbolji bek nakon MJ-a, jedan od najboljih visokih igrača lige, ponajbolji šesti igrač (kada je u toj ulozi), šampionsko iskustvo, visina, dubina - roster Lakersa jednostavno je jednak, neki će reći i bolji, nego što je bio protekle dvije godine u kojima su Jezerčani U bogate vitrine spremili još dvije titule prvaka.

Čemu briga, kada je jasno da nakon tri uzastopna finala i stotina utakmica u nogama, jedna loša siječanjska večer protiv Clippersa ili Kingsa realno ne znači puno u "velikoj slici"? Naravno da dolazi do zasićenja, naravno da Lakerse zanima play-off, a ne utakmica usred prosinca, siječnja ili veljače. Zapravo, bilo kojeg mjeseca prije travnja.

I stvarno, prevelika analiza nema smisla, jer neke stvari koje u igri muče LA, mučile su LA i lani (obrambeni lapsusi, nekonzistentna klupa, slab šut izvana...), a uza sve sumnjive poraze, Lakersi su na putu da završe sa sličnim omjerom. Znamo kako je onda sve izgledalo u doigravanju.

No, poraz od Clevelanda - istog Clevelanda koji je prije mjesec dana zaleđen u Staples Centru na -55 (!) - zaista je sramota kakvu si pretedenti na naslov ne bi smjeli dopustiti. "Momci su već otišli na odmor", komentirao je Phil Jackson dva dana nakon što je izvjestiteljima poslije poraza od Bobcatsa procijedio samo "sram me ovoga što smo danas pokazali".

U nekim drugim okolnostima, čak bi i to bilo shvatljivo, jer istina je da posljednja utakmica uoči All-star pauze često donosi čudne rezultate. No, nakon poraza od Orlanda i Charlotte, Lakersi si nisu smjeli dopustiti poraz u Clevelandu jer za razliku od proteklih godina, njihova prevlast na Zapadu nije neupitna.

Naime, dok je lani Lakersima 57 pobjeda bilo dovoljno za status prvog nositelja Zapadne konferencije, ove godine neće biti. Štoviše, Lakersi se već mogu pozdraviti s lovom na tu poziciju, osim ako se San Antoniju ne ozljedi pola momčadi do kraja sezone, i to ubrzo.

Spurse neće uloviti, no Lakersi više ne zaostaju samo za njima već i Dallasom, uz isti broj poraza kao što ima Oklahoma City. Lakerse, k tome, čeka prilično zahtjevan raspored u završnoj trećini sezone, puno teži nego što su imali do sada.

Značajna prednost domaćeg terena

Iako su Kobe i društvo u protekle dvije šampionske sezone uknjižili i važnih pobjeda u gostima, činjenica jest da su u protekle tri godine samo jednom igrali bez prednosti domaćeg terena, i tu su seriju - protiv Bostona 2008. godine - izgubili. U protekla dva doigravanja Lakersi su izgubili kod kuće samo tri utakmice, i jasno je gdje su uvelike sagradili svoj put do naslova prvaka. U tom kontekstu, važno je za Lakerse što i Boston i Miami (pa i Chicago) imaju bolje omjere, a u prošlogodišnjem finalu lijepo se vidjelo koliko je značajno igrati sedmu utakmicu kod kuće.

A sada zamislite da tu sedmu utakmicu Lakersi moraju igrati u Bostonu zato jer su izgubili od najlošije momčadi u ligi?

Koliko god navijači Lakersa vjerovali da će njihovi ljubimci ubaciti u višu brzinu kada počne doigravanje, povijest sugerira da to nije nimalo lako iz pozicije "gosta".

Za početak, evo omjera prolazaka domaće i gostujuće momčadi po različitim razinama doigravanja, od sezone 1983.-1984. kada je uveden format sa 16 momčadi u play-offu:

Prvi krug: 166-50 (.769)
Konferencijsko polufinale: 85-23 (.787)
Konferencijsko finale: 37-17 (.685)
NBA finale: 21-6 (.778)

To nisu male već ogromne prednosti za domaće ekipe. Ako je u prvom krugu to logično jer ipak igraju viši nositelji protiv nižih, pogledajte omjer u finalu. A izgledno je da bi Lakersi u tri serije mogli biti gosti i umjesto kod kuće igrati ključne utakmice, recimo petu ili sedmu, u San Antoniju ili Bostonu.

Pogledajte sada kako padaju šanse za naslov ovisno o poziciji unutar konferencije. Ovo je omjer pobjeda i poraza (u serijama) klubova iz zapadne konferencije, s brojem osvojenih titula, od sezone 1983.-1984.:

1. nositelj: 72-19 (.791, osam NBA titula)
2. nositelj: 41-24 (.631, tri NBA titule)
3. nositelj: 40-25 (.615, dvije NBA titule)
4. nositelj: 15-27 (.357, bez titula)

Složit ćete se, šanse Lakersa neće izgledati dobro prema ovoj statistici, posebno ne ako ih prestigne i Durantov Thunder.

Ako ne uspiju obraniti naslov, to neće biti zbog statistike, već zbog nedovoljno dobre igre.

Lakersi su, očigledno, zamislili da će igru moći posložiti kada dođe vrijeme za doigravanje, no do tada bi im lako moglo biti prekasno.

Vjerujete li u to da mogu nanizati, u gostima, Maverickse, Spurse i Celticse/Heat? Četiri momčadi koje su kod kuće izgubile tek 20 utakmica, od ukupno 111? I protiv kojih imaju omjer 1-5? Iako su za mene Lakersi bili prvi favoriti uoči sezone, nisam baš siguran u to, koliko god veliko njihovo play-off iskustvo bilo.