Je li i Michael Jordan ipak samo čovjek?

Wow, kakva završnica. U četvrtak se mijenjalo na sve strane, a u zadnjim satima prijelaznog roka odrađeni su brojni zanimljivi poslovi. Manje ili više kvalitetni, ali svakako - zanimljivi.

"Blockbusteri" su se ipak odradili dan ili dva ranije. Nakon što su Knicksi konačno u MSG spakirali Carmela Anthonyja, kao grom iz vedra neba stigao je transfer Derona Williamsa u New Jersey. Utah je iznenadila iznenađujuće malom kompenzacijom koju su tražili za svoju prvu zvijezdu i ponajboljeg razigravača lige.

Svaka čast Devinu Harrisu, Derricku Favorsu i ponekom budućem izboru Drafta, ali Utah je imala još godinu i pol dana za smisliti što im treba i dobiti puno više nego što su za tako sjajnog igrača dobili. Što se uopće dogodilo u Salt Lake Cityju? Nešto zasigurno jest, jer ovakvog igrača ne mijenjate ovako brzo i za ovako malo.

Prije samo dva tjedna u suzama je nakon 23 godine na klupi Jazzere napustio trener Jerry Sloan. Neobjašnjeni odlazak mu je neodoljivo nalikovao Sanaderovom, s tom razlikom da smo na salzburškog pritvorenika svi bili gnjevni što nas smatra budalama, a Sloana smo žalili jer je bilo jasno da ne odlazi dragovoljno. Zar je moguće da je D-Will toliko "zagadio" situaciju u mirnom i pristojnom Utah Jazzu da su na kraju izgubili i Sloana i njega?

S druge strane, gazda Netsa Mihail Prohorov odigrao je na blef. U tišini i tajnovitosti dogovorio je posao za kojeg ni Williams, ni njegov agent nisu znali sve dok nije bio gotov. Zašto tako tajno? Jednostavno. Rus je pod svaku cijenu želio izbjeći još jednu sramotu kakvu su mu nanijele odbijenice i LeBrona i Carmela. D-Willu nije želio ostaviti niti mogućnost da razmišlja, jer je postojala (velika) opasnost da ga odbije. Iako Deron u ljeto 2012. može postati slobodan i odlepršati poput ptičice, Prohorov se odlučio kockati. "Dovedimo ga, pa ćemo imati godinu i pol dana da ga uvjerimo da ostane".

Prohorov je uistinu morao odigrati ovaj "ruski rulet", jer je vrijeme curi, a Netsi nikoga ne zanimaju. Ovaj riskantni potez ima još jednu "caku". D-Will je nedavno "šapnuo" kako bi u ljeto 2012. mogao preseliti u New York, a Prohorov je pomislio da bi ga umjesto Knicksa mogli zadovoljiti i Netsi. Rus je spremno pomogao Denveru da "pohara" svlačionicu "starijeg brata" s druge strane rijeke Hudson u razmjeni za Anthonyja, a sad su Knicksi u prigodi vratiti mu "zahvalnicu" i to s kamatama. Williamsa neće biti potrebno puno nagovarati da prepliva rijeku u ljeto 2012., ako se Knicksi zainate i baš njega požele kao "treću zvijezdu".

Ljudi, doživjeli smo i to. Clippersi su uspjeli nekoga prevariti u razmjeni igrača! Koga? Pa koga drugo nego "Clipperse 21. stoljeća"! Cleveland Cavalierse. Barona Davisa su uspjeli "utopiti" za mlađeg i skoro duplo jeftinijeg Moa Williamsa i napravili prvi korak u "ozbiljizaciji" ideje da bi Clippersi možda mogli ipak mogli biti i kompetitivni, ne samo atraktivni.

Davis se šokirao, kažu američki izvori da se još nije oporavio. Razumijem ga, preseliti iz Los Angelesa u Cleveland je otprilike kao preseliti iz Zagreba u Donji Lapac. Ali ima jedna sitnica zbog koje mi ga je malo teško žaliti. 30 milijuna koje će inkasirati u naredne dvije sezone. Vjerojatno će preživjeti. Čak i u tom depresivnom Clevelandu.

Što je bilo Bostonu da je razbio svoju visoku liniju prije najvažnijeg dijela sezone? Jasno mi je da bi na ljeto teško zadovoljili financijske apetite dovoljno dugo potplaćenog Kendricka Perkinsa, ali ne mogu se oteti dojmu da Boston baš i nije u poziciji gledati predaleko u budućnost. Ovo je sezona u kojoj će možda po posljednji put imati prigodu uzeti šampionski prsten u ovom sastavu, a u ovom je sastavu Perkins prilično važan kotačić. Ne presudan, ne treba zbog ovoga Boston prekrižiti, ali važan - svakako.

Nekoga Celticsi sigurno čekaju, sigurno znaju nešto što mi ne znamo, jer ne bi se inače riješili i još one dvojice visokih koje su poslali u (opet taj) Cleveland. Je li to Rasheed Wallace, Troy Murphy, Richard Hamilton, Anthony Parker ili netko drugi tko će otkupiti svoj ugovor i postati dostupan - ne znam. Ali znam da će Dannyja Aingea do groba pratiti dvojba je li se bilo pametno odreći Perkinsa ukoliko Celticsi ne osvoje naslov ove sezone.

Zato kapa dolje 35-godišnjem GM-u Samu Prestiju i njegovom Oklahoma Cityju. Ono što je trebalo Durantu i Westbrooku, Presti je osigurao. Pod košem sad Thunder ima obrambene mrcine u Perkinsu i Nazru Mohammedu, uz starosjedioce Sergea Ibaku i Nicka Collisona. Oklahoma ide naprijed, radi pametno, strašno me podsjeća na Utah u Sloanovo vrijeme. Rade i šute, imaju veliku podršku u svojoj dvorani. Imat će s njima posla i Lakersi i Spursi i Mavericksi. Već u ovom doigravanju, a još više u narednima.

Trebao bih valjda reći i još neku riječ o Michaelu Jordanu kao vlasniku. Njega će (kao funkcionera) vječno pratiti sjena Kwamea Browna, a kad bih rekao da razumijem potez u kojemu mijenjate svog stožernog klupskog igrača za dvojicu "vodonoša" i neke Draft-pickove kluba koji će završiti u doigravanju, lagao bih. Kao što nekoć nisam razumio kako Gospodin Zrak na parketu može raditi ono što radi, tako ni sad ne razumijem njegove menadžerske poteze.

Natjera vas na razmišljanje, zar je? Je li moguće da je i Michael Jordan ipak samo čovjek?