Skakači (ne) piju

Piše: Martina Oštrić

Premda je prvotni plan bio nešto drugačiji, ovisno o, prije svega, financijama, a zatim i slobodnom vremenu kojeg imam sve manje, svake godine odem na barem jedno natjecanje u sezoni. Uvijek je to Planica, što zbog a) blizine, b) financija i c) ono najvažnije, odličnih letova i još bolje atmosfere koju čini desetke tisuća ljudi. Ako se uz Planicu stigne ugurati još koje natjecanje u, obično, drugoj nam najbližoj destinaciji Austriji, to dođe kao šestica na lotu.

I tako, već evo petu godinu zaredom. Osim uobičajenih pitanja čuđenja "Što Dalmatinka iz Zadra radi na skijaškim skokovima?", kao da je to valjda rezervirano samo za određeni krug ljudi iz određenih regija, krajeva i država, većina mi ljudi uvijek nabaci i pitanje "Jel' se ideš opijati sa skakačima alkoholičarima?", pa smo se kolegica i ja, ove godine, bacili na istraživanje jesu li skakači zapravo obične pijanice.

Taj stereotip o skakačima aktualan je od pamtivijeka, a "najveći od najvećih", Matti Nykaenen, životom van skokova, javnost nikako nije uvjerio u suprotno. Tabloidi željni blještavih naslovnica jedva čekaju koji će se skakač opustiti, otići van s društvom, popiti koje pivo, pa možda i više nego je potrebno, da stvore priču o tome kako skakači samo piju i ništa drugo, jer se nitko normalan trijezan ne bi spustio niz zaletište i letio.

Ponukani tom mišlju, porazgovarali smo s nekolicinom skakača, ali i ljudi izvana, koji su o tom "problemu" imali volje porazgovarati s nama. Tako smo od Finaca dobili odgovor kako je u reprezentaciji previše alkohola i da svi puno piju, što je tijekom godina često bio kamen spoticanja među reprezentativcima.

Slovenci su, s druge strane, dali potpuno drugačije viđenje stvari. Pobjednik Kontinentalnog kupa Rok Zima alkohol na zaletištu usporedio je s vožnjom u pijanom stanju. Tvrdi kako za spust koncentracija mora biti 100 %, a, kao što se zna, posljedica uzimanja alkohola jest da smanjuje koncentraciju kod čovjeka, kao i vidno polje. Uz to, dodao je i kako "nema šanse da skakači dolaze pijani na natjecanja".

Mi bismo dodali jedino kako je šteta što se ove godine, barem kao gost, u Kranjskoj Gori nije pojavio Harri Olli, koji je na Svjetskom prvenstvu u Oberstdorfu, nakon cjelonoćnog alkoholiziranja, potjeran iz reprezentacije. Posjetimo, Olli je na pola puta imao zlato u rukama, no drugi dan je potpuno podbacio, te ostao bez najvećeg uspjeha u karijeri, zlatne medalje koja je na kraju otišla u Austriju. On bi nam, po tom pitanju, sigurno imao štošta za reći.

Što smo nakon četiri dana gledanja skokova, ali i obilaženja Kranjske Gore u večernjim i kasnonoćnim satima u potrazi za skakačima koji leže na šanku zaključili? Oni su ljudi od krvi i mesa, baš kao svi ostali. Kada nisu na treningu ili na natjecanjima, žive sasvim normalnim životom. Plove bespućima interneta (možda čitaju i Sportnet), gledaju televiziju, igraju "Čovječe ne ljuti se", čitaju knjige i izlaze s prijateljima. Dakako, opuste se, popiju, katkad malo i previše, no, realno, tko od nas ne popije pivo ili neku ukusnu mješavinu kad ode van? Složit ćete se sa mnom da su takvi ipak u manjini, koliko god pričamo o prevenciji alkohola kad su mladi u pitanju.

Skakačima je Planica posljednje natjecanje u sezoni, pa su tamo malo opušteniji nego što je to običaj na ostalim natjecanjima (vjerujte, u Bad Mitterndorfu, prilikom večernjeg "upoznavanja gradića" nismo vidjeli niti jednu osobu vezanu za skokove vani, čak ni u nedjelju, kada su sva natjecanja već bila odrađena), stoga ih je moguće vidjeti u nešto veselijem raspoloženju i pričljivije nego je to običaj na samim natjecanjima. Ali to nimalo ne znači da imaju problem s alkoholom više nego vi, ja ili, recimo, moja susjeda.

Iz mog iskustva stoji da su skakači "pijanci" običan stereotip. Ono što vidimo na Planici ipak nije mjerodavno za nekakve ozbiljnije zaključke, kako po pitanju skakača, tako i nas, običnih smrtnika. Svatko od nas jednom je godišnje zaslužio nekoliko dana godišnjeg odmora kako bi se ispuhao od posla, obitelji, skokova ili stresa općenito. Sretnici su oni koji to uspiju na pravi način i iskoristiti, a na javnosti ostaje kroz kakve će naočale gledati na skakače.