Najveće mane kandidata za naslov

Uoči sezone brojni su komentatori NBA lige ozbiljno shvaćali samo Lakerse na Zapadu, te Boston i, na neviđeno, Miami na Istoku. Tu i tamo se netko dotaknuo i drugih klubova koji bi mogli biti opasni "ako im se sve posloži", najčešće spominjući u tom kontekstu Dallas i Orlando. Ja se mogu pohvaliti da sam uoči sezone upozorio na San Antonio, spomenuo sam tada i Oklahomu, ali sam zanemario Chicago koji je danas apsolutno klub koji je u svim ozbiljnim analizama označen kao vrlo opasan. Uostalom, Roseu i društvu gledaju u leđa i Celticsi i Heat, Spursima, pak, gledaju u leđa apsolutno svi.

Proteklih sam mjeseci "ulovio" dosta jačih utakmica, uvjerio se kako ništa u učinku svih momčadi s vrha nije slučajno. Nije slučajno što Spursi imaju daleko najbolji omjer jer su najuigraniji, imaju kvalitetu, dubinu, nisu imali ozbiljnih ozljeda sve do ove Duncanove, imaju motiva, konačno su zdravi od početka godine bili Parker i Ginobili, godinu dana trebalo je Jeffersonui Blairu da nauče sustav i tako dalje. Isto tako, nije slučajno da su se Lakersi usprkos silnom talentu ponekada mučili jer nisu bili motivirani u svim utakmicama, jer su imali više problema s ozljedama, jer su ih godine malo dostigle. Nije se slučajno mučio Miami s jačim momčadima. Ništa u omjerima nije slučajno.

No, ljepota NBA lige jest što naslov ne možete osvojiti protiv Sacramenta ili Toronta, već samo protiv najboljih. Regularna sezona nije beznačajna, koliko zbog domaćeg parketa i lakšeg ždrijeba, toliko i zbog stjecanja samopouzdanja, iskustva dobivanja utakmica u završnicama ili uigravanja, no pravi izazovi tek slijede.

Vrline svake momčadi bolje su poznate od mana, no uspjeh svake od navedenih momčadi u doigravanju zavisit će o tomu koliko će uspjeti skriti svoje manjkavosti. Za potrebe ovog teksta, kao kandidate za naslov uzeo sam po četiri prvoplasirane momčadi iz svake konferencije, iako mislim da Dallas i Orlando nemaju realne šanse za naslov - sve ostale mogu zamisliti da se na kraju vesele, iako Lakersi ostaju prvi favoriti dok me netko ne uvjeri u suprotno.

(Napomena: Pretpostavka je da su sve momčadi zdrave. Dakako da je svaka eventualna ozljeda ozbiljan hendikep za bilo koju momčad.)

San Antonio Spurs (57-13): Usprkos ozljedi Duncana i brutalnom rasporedu do kraja, Spursi bi morali zadržati prvo mjesto na Zapadu, najvjerojatnije i u ligi.

No, zbog dva teška poraza protiv LA-a i Miamija mnogi će otpisati Spurse (opet), iako je San Antonio dobio brojne jake susrete, kao prije nekoliko dana protiv jako napaljenog Dallasa. Od ta dva poraza puno je značajniji onaj od Lakersa; Miami su Spursi i sami razvalili 30 razlike dva tjedna prije, jednom je sve ulazilo Spursima, drugi put Heatu.

No, protiv Lakersa San Antonio nije izgubio jer "je nekoga išlo" već zato jer se nije mogao nositi s visinom Lakersa. Uz dužno poštovanje Kobeu, ta visina pod košem koju imaju s Bynumom, Gasolom i Odomom je najveći adut LA-a. Tim Duncan ne samo da više nije u najboljim godinama, nego nema ni visokog partnera kakve je imao u svim šampionskim sezonama. Nije to uvijek bila klasa Davida Robinsona, ali su bili ozbiljni, visoki centri koji su pomagali zatvoriti prilaz košu. Duncan je danas prisiljen biti centar, a koliko god dobar skakač bio, DeJuan Blair nemoćan je protiv jednog Gasola ili Bynuma. Spursi, zapravo, na svakoj poziciji osim krilnog centra (ako to igra Duncan) imaju slabijeg skakača nego protivnici (a to najčešće znači atletski slabijeg igrača), a bez dobre kontrole skoka teško itko može otići do kraja.

Ozljeda Duncana za San Antonio bi čak mogla biti i dobra stvar jer će konačno više minuta dobiti Tiago Splitter. Teško je shvatiti zašto Popovich Brazilcu nije davao više prigoda kroz sezone, bez obzira što se ponekad vidljivo mučio s prilagodbom na NBA zahtjeve, jer Splitter je konstitucijom jedina San Antonijeva nada da pod košem mogu ravnopravni, ili barem ne potpuno inferiorni, Lakersima.

Druga stvar o kojoj će ovisiti mogućnost Spursa da osvoji peti naslov u Duncanovoj eri jest svježina Ginobilija. Tony Parker danas je najbolji igrač San Antonija, prava je nepravda što Francuz nije nastupio na All-Staru, Ginobilija i Duncana ipak su pritisnule godine i to se vidi. No, Spursi će u doigravanju sigurno dobiti 20+10 od TD-a, pitanje je koliko će svjež biti briljantni Argentinac. Kada Ginobili zbog teških nogu loše šutira i malo se manje odlučuje na prodor, Spursi dosta teže igraju protiv jakih obrana.

Ako Spursi mogu kontrolirati skok i ako Ginobili može imati dobar postotak šuta, Spursi su najbolji kandidat za skidanje Lakersa, ne samo na Zapadu. Zaboravite imena, San Antonio ima i šampionsko iskustvo i igru i trenera, ima klupu, ima tricu, ima dobru penetraciju, ima Tima Duncana. Ali, ova dva "ako" su zaista velika "AKO".

Chicago Bulls (51-19): Dva najvažnija pitanja za Bullse: koliko će ih koštati neiskustvo i koliko će im smetati neefikasna 'dvica'?

Bullsi imaju puno sastojaka od kakvih se stvaraju šampionske momčadi. Igraju zaista odličnu obranu, snažni su i visoki pod košem, imaju ekstra klasu koja stvara razliku, zabijaju dosta koševa u reketu, imaju obrambenog specijalca, igraju odlično kod kuće, znaju na koga igraju u zadnjem napadu.

Koliki će, im, problem biti što Derrick Rose i općenito ova generacija nisu nikad dobili jednu, a kamoli četiri play-off serije? Jednu će ovoga proljeća dobiti, no koliko će ih protiv Bostona i/ili Miamija, pa čak i Orlanda, smetati što nisu igrali utakmice s takvim pritiskom? Moje je mišljenje da je to Bullsima manji problem od ovog drugog.

Naime, napad Chicaga je prilično prosječan. Štoviše, na Zapadu samo dvije momčadi (Portland i New Orleans) postižu u prosjeku manje poena od Bullsa, što najčešće nije problem jer Chicago ima ponajbolju obranu lige. No, kada se obrane dodatno stisnu u doigravanju, kada se Rose suoči s obrambenim šablonama koje još nije vidio, kako će Chicago reagirati?

Očigledan je manjak kvalitete na šuterskoj poziciji gdje Thibodeau na raspolaganju ima Bogansa, Brewera, Butlera i Korvera koji nisu šampionski materijal. Kada je "stani-pani" Chicago se okreće Roseu, no protivnici u doigravanju to će znati bolje zaustaviti nego u regularnoj sezoni - tko će tada preuzeti odgovornost? Tko još osim Rosea može sam kreirati šut sebi ili suigraču?

Boston Celtics (51-19): Rondov šut i godine, to su dva problema momčadi koja se žarko želi osvetiti Lakersima za prošlogodišnji poraz.

Rajon Rondo ne igra dobro od kad se "odselio" njegov dobar prijatelj Perkins, a o njemu puno ovisi napadačka igra Celticsa. K tome, kada je i na pravoj razini, najbolje momčadi zatvore linije dodavanja i natjeraju Ronda da ih sam pobijedi pružajući mu otvorene šuteve s poludistance. Ako ih Rondo ne može pogoditi, šanse Celticsa dramatično padaju.

Drugi problem Bostona su godine koje su sada već prilično pritisnule veliki trojac, više nego što je to slučaj u San Antoniju koji već godinama slovi kao stara momčad. Allen je fantastično pripremljen sportaš, već sada je fascinantan po svojoj dugovječnost jer bekovi njegovog tipa obično prije postanu irelevantni, no kako će njegove noge izdržati još jednu dugu postsezonu? Sjetimo se, nakon odličnog starta protiv Lakersa, Allen je putem izgubio šut i to je jedan od ključnih razloga za ukupni poraz Bostona.

Slično vrijedi i za Garnetta i Piercea, posebno jer bi doigravanje vrlo lako moglo biti vrlo teško za Boston suoče li se s mlađima i moćnijima Jamesom i Wadeom već u polufinalu. K tome, Boston je puno svojih jaja stavio u košaru s dva O'Neala koji su u poznim godinama - razmjenom Perkinsa stavili su veliki teret na leđa Shaqa, jer ako on neće biti sasvim spreman, Boston više nema prednost u visini nad Miamijem, a postaje inferioran protiv Bullsa i Lakersa. Uostalom, i razmjena Perkins-Green pokazala je da Celticsi žele osvježiti i pomladiti momčad na vanjskim pozicijama, žrtvujući pritom tu snagu pod košem.

Los Angeles Lakers (51-20): Iako tek četvrti po učinku, Lakersi ipak imaju najmanje slabosti od kandidata za naslov. Njihova sjajna forma od All-Star vikenda zadržat će se i do doigravanja jer Lakersi nemaju težak raspored (dapače), ući će u doigravanje u maksimalno dobrom tonusu.

Najveća slabost Lakersa u regularnoj sezoni bila je motiviranost, no to dakako neće biti problem u doigravanju.

Kada to izbacimo, ostaje malo toga. Klupa Lakersa bila je sumnjiva u nekim utakmicama, nije tako dobra kao što su Lakersi vjerovali uoči sezone. Poznato je i da se LA prilično muči s obranom protiv brzih playmakera koji dosta zabijaju, što bi na Zapadu trebali biti Parker i Westbrook, a na Istoku Rose. Fisher ih više ne može uloviti... No, s Bynumom i Gasolom Lakersi imaju visinu pod košem gdje je teško dolaziti do laganih koševa kada su raspoloženi i "nabrijani".

Protivnicima ostaje i nada da će Artest "poluditi" u krivom trenutku, kao i da Lakerse neće krenuti trica u kojoj ne briljiraju (14. u ligi).

Dallas Mavericks (49-21): Dolazimo već polako do momčadi koje imaju malo više problema. Dallasov jedini problem nije - Dirk Nowitzki. Ne znam koliko gledate Nijemca, a koliko samo pročitate u izvještaju da je zabio 25 poena i imao 10 skokova, no Nowitzki je prilično nezaustavljiv. Znate kako se, dok gledate svoju momčad, nekoga pribojavate i nadate se da ga neće krenuti?

Meni strah u kosti tjera Nowitzki. Više od Kobea, LeBrona, Wadea, Rosea, bilo koga. Hoćete ga čuvati s malo nižim čuvarem? Pogodit će preko ruke, od bilo kuda. Čuvate ga s jednako visokim igračem? Lako će proći. Ili će opet pogoditi, jer onaj šut više-manje nitko ne može blokirati. Nowitzkog je moguće čuvati jedino udvajanjem, čime postajete ovisni o šuterima Dallasa. To je ujedno i najveće pitanje Mavericksa - mogu li Terry, Barea, Kidd, Beaubois, Marion iskoristiti koncentraciju protivnika na Dirka, i ima li Stojaković - jedini među njima sa zaista pouzdanim šutom - dovoljno brze noge za konkurenciju kakva Dallas čeka u doigravanu?

Mavsi su popravili obranu, ali da li dovoljno? Mavsi su uigrani u napadu (drugi po asistencijama), no komu mogu vjerovati ako je Nowitzki udvojen? Terry je uvijek više pričao nego što je bio čovjek od povjerenja u odlučujućim trenucima. Kidd je veliki igrač, ali Kidd ni teoretski danas ne može čuvati jednog Parkera ili Westbrooka, i prilično je neprecizan s linije za tri poena. Barea i Beaubois su mali "energetski zečići", ali nisu bekovi koji mogu na bilo kojoj razini parirati jednom Kobeu ili Wadeu. Cuban iz godine u godinu čini sve ne bi li Dallasu donio naslov, ali dojma sam da im opet fali "ono nešto". Nowitzki je sjajan, ali druge momčadi imaju barem "jednog i pol" sjajnog igrača...

Miami Heat (48-22): Najanaliziranija momčad ne samo ove sezone već svih vremena zapravo je relativno laka za analizirati. Miami ima tri sjajna igrača i brdo prosječnih. Spoelstra je posložio jako dobru obranu, James i Wade nemaju problema kada protivnik omogućava kontru, no toga u doigravanju neće biti puno.

A postavljeni napad problem je za Miami jer se velika trojka još uvijek traži. Bosh nije klasični post-up igrač, pogotovo protiv visokih linija kakve imaju Bullsi, Celticsi ili Lakersi. James je fantastičan, ali još uvijek nije naučio završavati utakmice, još uvijek nema svoj potez, prodor s kojim se osjeća ugodno u posljednjim sekundama. Onaj lijevi prodor već su pročitali svi protivnici. Slično vrijedi i za Wadea, jer u završnici se obrane stisnu tako da nije lako doći do koša, a šut izvana nije Wadeov glavni adut. Štoviše, nije uopće adut.

A pored tog trojca, Heat nema igrače poput drugih kandidata za naslov. Mike Bibby još može zabiti poneku tricu, ali ne može penetrirati, ne može igrati pravu obranu. Bez Haslema Miami nema razbijača pod košem, a sva centarska rješenja su veteranska i ispodprosječna, od Dampiera preko Ilgauskasa do Magloirea.

Stoga je Miamijev problem - premali kvalitetan kadar. Heat nije siguran u pobjedu ni kad trojac odigra jako dobro, a protiv Chicaga i Bostona nemaju velikih šansi ako samo dvojica budu na pravoj razini. Miamiju se, nažalost po njihove navijače, zaista rijetko događalo da James, Wade i Bosh istodobno igraju velike partije...

Oklahoma City (45-24): Iako mislim da će se prvak odlučivati u kvadratu SA-LA-Boston-Chicago, Miami i Oklahoma City su momčadi koje ne bih unaprijed otpisao.

Od svih kandidata za naslov, Thunder je najjasnije i najefikasnije tijekom sezone riješio svoju glavnu boljku - čvrstinu i visinu pod košem. Dovođenjem Perkinsa Oklahoma ne da više nije slaba pod košem, već je postala jako dobra - Serge Ibaka vratio se na svoju prirodnu poziciju krilnog centra, pa je to sada postao dvojac pored kojeg će većina izbjegavati polaganja. Zapravo, Ibaka i Perkins atletski su uz Boozera i Noaha najbliže tomu da u skoku i blokadama mogu parirati Bynumu i Gasolu. Ako im pridodate visinu i skočnost Duranta na "trici" i Westbrookovu raznovrsnost, Oklahoma atletski postaje vrlo neugodna.

Thunderi imaju isti problem kao i Chicago - nemaju jakog igrača na "dvici". Dok se protivnici mogu pohvaliti Kobeom, Allenom, Wadeom ili Ginobilijem, Oklahoma City ima Sefoloshu, Cooka i Hardena. Upravo se Harden nameće kao "x faktor" za Thunder - Westbrook i Durant ispunit će zavidnu kvotu poena, ako im Harden ponudi dovoljno da nadoknadi Greena, Oklahoma City bi zaista mogla u bitku s bilo kim. Nisu sjajni obrambeno, ali znaju i taj segment igrati dobro, sigurno će biti i bolji kada se Perkins uigra. Uostalom, to je momčad koja je lani do krajnjih granica namučila LA, a sada je bogatija za iskustvo i za Perkinsa. Koji zna s LA-om.

Orlando Magic (45-26): Howarda i društvo danas nitko ne vidi u prvom krugu favorita. Nije išlo posebno dobro prije velikih razmjena usred sezone, nije se puno poboljšalo ni poslije.

Orlando ima obrambeno i fizički najdominantnijeg centra, ali osim što je Howard napadački limitiran i općenito prilično osamljen pod košem, Orlando drugdje nije na razini ostalih kandidata. Nelson je dobar, nije sjajan. Richardson (bilo koji) je dobar, nije sjajan. I to općenito vrijedi za Orlando - dobri, ne i sjajni. Nije isključeno da mogu biti neugodan protivnik nekome od favorita na Istoku, posebno ako padaju trice, ali da mogu dobiti tri jake serije - to ne vjerujem.

Tako da je Orlandov problem sličan onome Dallasa - pored jednog izvrsnog igrača, nemaju šampionski sastav. Nitko nema pet sjajnih igrača, ali nije isto ako vam je treći igrač Ginobili ili Odom ili Ray Allen ili Bosh, ili ako vam je treći igrač Jameer Nelson.

Kao što se može vidjeti iz ove analize, prvenstvo će biti otvorenije nego se činilo na početku sezone. Zapravo, niti jedna od ove četiri momčadi na Zapadu ne može računati na lagano prvo kolo (što za Istok ipak ne vrijedi) jer i Denver i New Orleans i Memphis, a posebno Portland, imaju puno kvalitete u svojim redovima.

Puno će ovisiti i o konačnom poretku i ždrijebu. Primjerice, mislim da je San Antonio bolji i od Dallasa i od Oklahome, ali da te obje momčadi imaju bolje šanse protiv LA-a nego Spursi. Ili, vjerujem da bi Boston radije igrao s Miamijem nego s Chicagom, a ne bih se kladio na Chicago protiv Miamija.

Stoga, nema šetnje za nikoga. Lakersi su (ne)očekivano dobili konkurenciju na Zapadu, a Chicago je "odrastao" puno prije nego su to Boston i Miami očekivali. A dovođenjem Perkinsa u priču se ubacila i Oklahoma.

Tko će dočekati doigravanje...