Chicagu čista petica, Cavsima jedinica

NBA sezona uvijek donosi razna iznenađenja, pa tako ni ove godine nije izostalo momčadi koje su značajno premašile očekivanja niti onih koje su razočarale. Za ocjenu sezone nisam to koristio kao jedini kriterij (iako je najznačajniji), u obzir sam uzeo i ozljede i budućnost i prošlogodišnji draft i razvoj mladih igrača, razmjene igrača i uopće perspektivu kluba prema onome što je ove sezone ostvareno. Drugim riječima, Bostonovih 55 pobjeda ne mora nužno donijeti bolju ocjenu od Indianinih 37.

U ovom ćemo tekstu proći klubove Istočne konferencije, dok će Zapadna doći na red u utorak. Klubovi su poredani po učinku (od najslabijeg prema najboljem), a u zagradi pored svakog kluba stoji učinak, broj pobjeda prošle sezone i očekivani broj pobjeda (postavljeni over/under uoči sezone).

Cleveland Cavaliers (17-63, 61, 29.5)

Nagađalo se da će Cleveland bez LeBrona Jamesa doživjeti značajan udarac, no ni u najmračnijim snovima Dan Gilbert nije mogao zamisliti da će njegova "osveta" LeBronu započeti ovako očajnom sezonom. Cavsi su odlaskom svoje ikone ekspresno prošli put od vrha do dna i trenutno su momčad bez budućnosti. Ozljede su poharale Cavse i sigurno su bile faktor u ovako lošem učinku, a iz današnje perspektive i otkaz super uspješnom Mikeu Brownu, kako bi se ugodilo "Kralju", izgleda prilično glupavo. Nekoliko su godina Cavsi bili važan faktor u NBA, sada su se na najbolniji način vratili u prosječnost kamo ih je slavnim šutem svojedobno poslao Michael Jordan.

Ocjena sezone: 1

Toronto Raptors (22-58, 40, 26.5)

Nakon odlaska Chrisa Bosha od Toronta se nije ni očekivalo puno, a Raptorsi su uspjeli pružiti i manje od toga. Limitirane momčadi trebale bi barem pronaći trenera i igrače koji mogu pružiti maksimum u obrani, kanadska momčad ni u tomu nije uspjela i očito će idućih nekoliko godina provesti s nadom da na draftu može upecati kakvu veliku ribu, koja se, po mogućnosti, neće "otkvačiti" poput Bosha.

Ocjena sezone: 2

Washington Wizards (22-58, 26, 33)

U Washingtonu su ipak očekivali više od trenutnog učinka, nekakav pomak u odnosu na prošlu sezonu, no do njega nije došlo i Saunders će biti dužan neke odgovore. No, Wizardsi za razliku od do sada spomenutih klubova barem imaju osnovni kamen temeljac za budućnost - John Wall je pokazao da je s razlogom izabran kao prvi pick i igrač je koji će povesti Washington prema ljepšoj budućnosti. Izuzetno bitna bit će iduća dva drafta za Wizardse, na kojima moraju pronaći prave partnere Wallu jer bi kroz nekoliko godina trebali postati stalan sudionik doigravanja.

Ocjena sezone: 2/3

New Jersey Nets (24-56, 12, 25.5)

Netsi su na terenu odigrali sukladno očekivanjima, dakle slabo, ali ipak bolje nego lani kada su bili očajni. Ipak, najveća vijest bilo je dovođenje Derona Williamsa koje daje nadu u bolje sutra, no nema nikakvih garancija da će izvrsni playmaker htjeti ostati u Netsima ako mu vodstvo kluba ne osigura malo bolje suigrače. Ako ne ostane, a Favors se solidno razvije u Salt Lake Cityju, ta bi se razmjena mogla pokazati očajnom za New Jersey, no ruski vlasnik bio je voljan riskirati. S preseljenjem u Brooklyn je ipak za pretpostaviti kako Netse čekaju bolji dani. Outlaw se pokazuje kao skup promašaj...

Ocjena sezone: 2/3

Detroit Pistons (29-51, 27, 31.5)

Nakon zlatnih godina, navijače Pistonsa čeka - prosjek. Detroit nije pogodio s free agentima pretprošlog ljeta, nema puno prostora za velike poteze i Joe Dumars sada ima momčad bez nekog potencijala. Nisu dovoljno loši da bi imali odlične šanse za visok izbor na draftu, nisu dovoljno dobri za doigravanje. Daleko su od imidža Bad Boysa ili šampionskog Brownovog sastava, možda bi s drugim trenerom, s puno boljom obranom, na relativno slabom Istoku ipak mogli biti makar igrač za doigravanje. Ovakva sezona, bez prave krvi i bez pravih nastupa jednog velikog kluba, ne zaslužuje dobru ocjenu.

Ocjena sezone: 2

Charlotte Bobcats (32-48, 44, 39)

Charlotte je među momčadima koje su najviše razočarale, no Michael Jordan očigledno je želio "rasturiti" aktualni, korektni, ali limitirani sastav (što objašnjava trade Geralda Wallacea), uštediti novac i probati kroz draftove u idućih nekoliko godina napraviti perspektivniju momčad. Paul Silas pokušavao je izvući maksimum, i u tome je uglavnom uspijevao, no Bobcatsi su igrački nakon odlaska Wallacea ostali jedna od najtanjih momčadi u konferenciji i u borbi protiv Indiane Silas realno nije imao šanse.

Ocjena sezone: 1/2

Milwaukee Bucks (33-47, 46, 46)

Bucksima ipak ide titula najvećeg razočaranja na Istoku. Nakon odličnih igara lani, i dobrog otpora Atlanti u doigravanju, od Bucksa su neki očekivali i korak naprijed, no ostali su daleko od predviđenog broja od 46 pobjeda. Nije prvi puta da Scott Skiles svojim intenzivnim stilom vođenja postigne odlične rezultate u startu, ali potom izmori ekipu, dojam je da se to dogodilo i u Milwakeeju. Milwaukee je uspio ostati obrambeno konkurentan, no napad je bio ozbiljan problem. Može li Jennings pored toliko sjajnih "jedinica" biti igrač koji bi poveo Buckse u vrh konferencije? Dojam je da ipak nije. Maggette je bio promašaj (nije slučajno da uvijek igra u gubitničkim momčadima), a poznavatelje prilika u NBA nije iznenadilo ni da Salmons, nakon što je lani zaradio bogati ugovor, ove godine nije bio na toj razini. Treba ipak napomenuti da su i Bucksi muku mučili s ozljedama, zato su izvukli "prolaznu" ocjenu.

Ocjena sezone: 2

Play-off momčadi

Indiana Pacers (37-44, 32, 34.5)

Pacersi su se "pronašli" nakon promjene trenera, Vogel je oslobodio napadačke potencijale, dao je ozbiljnu prigodu Hansbroughu i Indiana je prekinula niz godina bez doigravanja čime je u startu ocjena sezone pozitivna. Na papiru se radi o jednoj simpatičnoj momčadi koja ima puno dobrih "kotačića", solidnu visinu pod košem s Hibbertom i Hansbroughom, Grangera, Collisona, Dunleavyja, ali nedostaje joj - zvijezda. Nedostaje joj stožerni igrač (Granger to nije), a do njega će teško doći. Indiana nije najprivlačnija destinacija iako je "najkošarkaškija" država u SAD-u, na draftu neće birati visoko, a prostora za velike razmjene i nema. Indiana će biti dobra i idućih godina, ali neće moći s Miamijem ili Chicagom ako ne dođe do tektonskih poremećaja.

Ocjena sezone: 3/4

Philadelphia 76ers (41-39, 27, 35.5)

Doug Collins je među kandidatima za trenera godine, što će reći da su Sixersi nadmašili relativno niska očekivanja. Posložio je dobru obranu, napravio je od Philadelphije ozbiljnu momčad koja ima lijepu perspektivu s mladima Holidayom, Meeksom, Williamsom, Youngom i Hawesom. Igoudala se pronašao u ulozi obrambenog specijalca, a sada u napadu ima dovoljno kvalitetnih suigrača da ne mora nositi momčad, za što ipak nije kadar. Collins je razvio jednu vrlo opasnu momčad, ako se nastavi razvijati i ako navedeni mladi igrači u sebi imaju još koju razinu više.

Ocjena sezone: +4

New York Knicks (42-38, 29, 36)

New Yorku bi trebalo dati dvije ocjene: jednu za odrađeno prije dolaska Anthonyja (čvrsta četvorka, Knicksi su nakon dugo vremena izgledali kao momčad), a jednu za sami trade i viđeno nakon njega. U New Yorku su s oduševljenjem dočekali dolazak superzvijezde, no u momčadi nije sve odmah sjelo kako spada. Anthony je unazadio timski duh i uigranost, nije igrač koji će unaprijediti obranu (dapače), naoko nije ni igrač koji bi se dobro uklopio u D'Antonijev sustav niti je idealan partner za vrlo sličnog Stoudamirea (napadački raskošni, obrambeno nezainteresirani). No, aktualni pobjednički niz daje navijačima vjeru kako Knicksi mogu biti dobri u budućnosti s Carmelom i Amareom, uspije li se ostatak momčadi bolje posložiti. Mogli bi biti opasni, ali ne ove sezone, barem ne na onoj razini koju navijači Knicksa priželjkuju.

Ocjena sezone: 4

Atlanta Hawks (44-36, 53, 46.5)

Atlanta je među momčadima koje su odigrale najbliže svim mogućim prognozama. Hawksi su jako dobri, ne i sjajni, a davanjem maksimalnog ugovora Joeu Johnsonu ograničili su se da budu upravo to i narednih nekoliko godina. Ako im što znači, Orlando je naizgled nazadovao, pa bi mogli biti bliže svom rivalu nego lani kada ih je Magic pregazio u doigravanju.

Ocjena sezone: 3

Orlando Magic (50-30, 59, 56)

Iza Orlanda je čudna, pomalo razočaravajuća sezona. Nakon što nikako nisu mogli dočekati da momčad koja je u sezonu ušla s vrlo visokim očekivanjima konačno proigra, Otis Smith i društvo napravili su velike promjene, a Orlando je ostao - isti. Opasna tricaška momčad s dominantnim centrom, ali sa stalnim osjećajem da nešto nedostaje. Van Gundy se najviše od svih trenera ove sezone žalio na pristup, što će reći kako osjeća da Magic ima brzinu više. Nije im odgovarala uloga favorita, a do finala su jednom došli kada se to nije očekivalo - možda mogu opet?

Ocjena sezone: 2/3

Boston Celtics (55-25, 50, 53.5)

Boston će, gledano po broju pobjeda, čak i nadmašiti očekivanja, no jasno je da u doigravanje Celticsi ulaze prilično nezadovoljni. Navijači neće pamtiti regularnu sezonu po odličnom startu, po činjenici da su predvodili konferenciju veći dio vremena, da su tri puta svladali Miami i da su protiv najjačih uglavnom bili jako dobri; pamtit će je po tradeu Perkins/Green i Krstić, koji je oduzeo Bostonu najveću prednost - visinu i snagu pod košem. Boston nije ista momčad nakon te razmjene, Rondo je neprepoznatljiv, a sudbina Celticsa ovisi o raspoloživosti dvojice O'Neala od kojih niti jedan ne djeluje kao da bi mogao biti zdrav kroz dugačko i naporno doigravanje. I lani su Celticsi slabo odigrali drugi dio sezone pa su igrali sedmu utakmicu NBA finala, no puno je toga bilo drugačije. Između ostaloga, protivnici.

Ocjena sezone: -4

Miami Heat (56-24, 47, 64.5)

Miami nije srušio rekord Chicago Bullsa iz 95/96, nije ni došao blizu linije od 64.5 pobjeda, no prošloga ljeta mnogi nisu znali što bi očekivali. Kada se objektivno pogleda, Spoelstra je odradio veliki posao. Pored trojice zvijezda, Miami ima vrlo tanak i posebno napadački limitiran roster, a ipak će sezonu završiti s vrlo respektabilnim brojem pobjeda (to je ipak prva sezona jedne potpuno nove momčadi). U drugom dijelu sezonu Heat je skupio i nekoliko vrijednih pobjeda protiv najjačih momčadi (LAL, SAS, Boston) i puno problema isticanih tijekom sezone sada je zaboravljeno. I dalje imaju upitnike uoči doigravanja oko dubine momčadi, no upitnike ima svatko. Miami je vjerojatno momčad koju najveći favoriti, Los Angeles Lakersi, najmanje žele vidjeti u finalu.

Ocjena sezone: 4

Chicago Bulls (60-20, 41, 47)

Ovdje vjerojatno nije ni potreban tekst kako bi se argumentirala čista petica za Chicago. Bullsi su premašili sva očekivanja, nakon razočaravajućeg ljeta gdje im je Boozer ostao kao mala zadovoljština nakon promašaja s Jamesom i Wadeom, odigrali su daleko najbolju sezonu nakon umirovljenja Michaela Jordana, dovukli se do 60 pobjeda na krilima izvanredne obrane (zasluga cijele momčadi i trenera Thibodeaua) te inspirativne igre budućeg i zasluženog MVP-a Derricka Rosea. Bullse ni teže ozljede Boozera i Noaha nisu mogle spriječiti u hvatanju prvog mjesta na Istoku i ako postoji ocjena o kojoj se ovdje ne može raspravljati - to je petica za Rosea i društvo.

Ocjena sezone: +5

No, za posljednjih osam momčadi, ove ocjene samo su privremene, one vrijede samo za regularnu sezonu. Play-off može sve promijeniti, a očekivanja su drugačija. Regularna sezona samo je najava "onog pravog", a vidimo i u ovom tekstu kako nekada najave mogu završiti. Tko može tvrditi da za dva mjeseca Orlando neće imati peticu, a Chicago trojku, Boston četvorku, a Miami trojku?