Samo Spursi do petice

Nekome možda djeluje kako je pri vrhu konferencije Istok jači od Zapada, no to je optička varka nastala zbog tri razloga:

1. LeBron, Wade, Howard, Rose i Boston Celticsi općenito privlače pažnju medija i javnosti, a njihovom zvjezdanom statusu na Zapadu mogu parirati samo Kobe i Lakersi. Super uspješne momčadi proteklog desetljeća, poput San Antonija i Dallasa, nisu toliko atraktivne iako Spursi već 15 godina imaju (puno) bolje rezultate od bilo kojeg kluba s Istoka. Da pojačamo taj dojam, usporedite, primjerice, medijsko praćenje NY Knicksa (42-38) i Memphis Grizzliesa (46-34 u puno jačoj konferenciji).

2. Kvartet najboljih na Istoku (omjer 223-100) ističe se ne zbog toga što je bolji od kvarteta najboljih na Zapadu (omjer 227-95) već zato jer je ostatak konferencije zaostao puno više nego što je to slučaj na Zapadu pa se pojačava dojam njihove kvalitete.

3. Ne treba zaboraviti ni da je u ukupnim učincima itekakav faktor činjenica da Miami, Boston ili Chicago imaju puno lakši raspored kroz sezonu od momčadi sa Zapada. Primjera radi, Bullsi su u diviziji s Indianom, Milwaukeejem, Detroitom i Clevelandom (svi imaju negativan učinak!), a San Antonio ima podjednak omjer kao Bullsi u diviziji s Dallasom, Memphisom, New Orleansom i Houstonom (svi imaju pozitivan omjer!).

Zapad je naizgled "dosadniji" jer već 12 godina dominiraju Lakersi i Spursi, no to je dokaz njihove kvalitete, a ne nekvalitete Dallasa, Portlanda, Utah, Phoenixa i drugih rivala. Spursi, uostalom, imaju stopostotan učinak u finalima (Knicksi, Netsi, Pistonsi, Cavsi), Lakersi su uzeli pet trofeja (Pacersi, Sixersi, Netsi, Magic, Celticsi) uz dva poraza (Pistonsi i Celticsi).

Drugim riječima, na Zapadu je više momčadi zaslužilo dobre ocjene nego na Istoku, ali isto tako, teže je bilo doći do petice s obzirom na takvu konkurenciju.

Podsjetnik na pravila ocjenjivanja: Za ocjenu sezone važan je podatak o očekivanom broju pobjeda, ali su u obzir uzete i ozljede, draft, razvoj mladih igrača, razmjene igrača i uopće perspektiva kluba prema onome što je ove sezone ostvareno. Klubovi su poredani po učinku (od najslabijeg prema najboljem), a u zagradi pored svakog kluba stoji učinak, broj pobjeda prošle sezone i očekivani broj pobjeda (postavljeni over/under uoči sezone).

Minnesota Timberwolves (17-64, 15, 23.5)

Na tako jakom Zapadu Minnesotini navijači moraju biti među depresivnijima. Kada vam je vrhunac sezone utrka Kevina Lovea za double-double rekordom, jasno je da sezonu treba što prije zaboraviti. Minnesota se nada da Ricky Rubio može u budućnosti dati značajan doprinos, a mora se nadati i da će na idućim draftovima znati ubosti prave igrače. Wolvese sam gledao nekoliko puta ove sezone i igrački to čak nije tako loša momčad kao što omjer sugerira, no nisam siguran da Kurt Rambis može s ovim mladićima učiniti dobar posao. Previše neizvjesnih završnica i dobivenih utakmica je Minnesota izgubila, što ide na dušu mladosti ekipe, ali za to mora odgovarati i trener.

Ocjena sezone: 1/2

Sacramento Kings (24-57, 25, 28.5)

Solidna završnica sezone neće navijačima isprati gorak okus najtužnije sezone ovog kluba. Po svemu sudeći, Kraljevi će preseliti u Anaheim, NBA liga ostat će bez jedne od najboljih atmosfera u ligi, a pamtit će se super zabavne momčadi Sacramenta s početka 2000-ih. Na parketu je to moglo biti i bolje, očekivao se korak više Tyrekea Evansa (napravio korak unatrag), očekivala se nešto bolja rookie sezona Cousinsa (potvrdio strahove da psihički nije najčvršća karika), a jedina pozitivna priča je odlična igra Marcusa Thorntona pristiglog u razmjeni igrača s New Orleansom.

Ocjena sezone: 1

Los Angeles Clippers (31-50, 29, 37)

Nisu dogurali do doigravanja koje su potajno priželjkivali, nisu dostigli očekivani broj pobjeda, nisu čak ni posebno napredovali u odnosu na prošlu sezonu, no Clippersi će sezonu pamtiti po jednoj dobroj stvari - postali su relevantni, postali su popularni i više nisu samo "lijevo smetalo" pored Lakersa. Blake Griffin osvojio je brojne simpatije atraktivnim zakucavanjima, no Griffin je i puno više od toga. Iza njega je ponajbolja rookie sezona u nedavnoj prošlosti, Clippersi imaju još nekoliko dobrih mladih "dijelova" (Gordon, Jordan, Aminu, Bledsoe), a imaju i barem još jedan priliku na lutriji drafta doći do pravog pojačanja za budućnost. Je li "luzerska" franšiza konačno na pravom putu? Jest, osim ako loša karma na zadesi i Griffina...

Ocjena sezone: 3

Golden State Warriors (35-46, 26, 32)

Nadali su se Warriorsi i doigravanju, u čemu bi i uspjeli da se zovu Buffalo ili Cincinnati Warriorsi; na Zapadu je ipak puno teže. GS je među najzabavnijim momčadima lige, ali dok primaju 106 koševa po utakmici neće daleko dogurati. Ellis i Curry mogu u napadu parirati svakome i jednu večer to može izgledati sjajno, no ipak toj momčadi nedostaje pravih "ratnika" koji bi učvrstili obranu i napravili od Golden Statea ozbiljnu momčad. Ima zanimljivog štofa, publika je sjajna, ali trebat će dobre košarkaške vizije od strane rukovodostva kako bi se krenulo u pobjedničkom smjeru, što vjerojatno uključuje i trade Monte Ellisa. Ako to učini, Golden State u toj razmjeni mora dovesti prave pobjednike u svoje redove, a ne ga razmijeniti za nekog drugog sjajnog strijelca.

Ocjena sezone: +3

Utah Jazz (38-43, 53, 49)

Kako su Memphis, New Orleans, Denver i San Antonio premašili očekivanja, netko je morao ostati bez nekoliko unaprijed upisanih pobjeda. Pokazalo se da je najveća žrtva Utah koja se nakon šokantnog odlaska Jerryja Sloana usred sezone - raspala. Jazzeri su uskoro razmijenili Derona Williamsa i u ekspresnom roku od kandidata za vrh postali peta najlošija momčad u konferenciji. Znači li odlazak Sloana kraj izvrsnosti koja je vladala ovom franšizom više od 20 godina? Ako je suditi po ovih par mjeseci, odgovor je, nažalost, da. Navijači Utah su među najvećim gubitnicima ove sezone. Ne samo da je Utah potpuno podbacila nakon sasvim dobrog starta, ne samo da nije u doigravanju u sezoni kada se nadala borbi s Lakersima, već je ostala bez legendarnog trenera i igrača na kojem je građena budućnost. Pozitivno je tek što je kroz trade dobila kakvu-takvu kompenzaciju za Williamsa, izgledno je da bi za godinu dana prošli puno lošije.

Ocjena sezone: -2

Phoenix Suns (39-42, 54, 41.5)

Nisko je pao prošlogodišnji finalist Zapadne konferencije, no veliki pad očekivao se ipak puno više nego u Salt Lake Cityju. Nash je nakon odlaska Stoudamirea ostao bez glavnog suigrača, Sunsi na snažnom Zapadu nisu igrali obranu dovoljno dobro da doguraju nekako do doigravanja. No, navijači imaju i većih briga od jedne slabe sezone - što čeka Sunse u budućnosti? Nash i Hill su pri kraju karijere, a ostatak momčadi uglavnom je loše selektiran i nema veliku perspektivu. Ne veliku, nego ikakvu.

Ocjena sezone: 2

Houston Rockets (42-39, 42, 47.5)

Houston je prilično nesretna momčad. Mučile su ih opet brojne ozljede, izgubili su puno tijesnih utakmica (2-6 u produžetku, 7-8 u utakmicama s manje od tri koša razlike), a zbog nekoliko gubitničkih nizova kojima su itekako kumovale spomenute ozljede, Rocketsi su na kraju ostali bez doigravanja, iako imaju treći najbolji napad lige, iako su prvi po asistencijama, sedmi po skokovima i iako su općenito pružili puno dobrih partija kada su bili zdravi. Roster je možda bio čak prebogat dobrim igračima na početku sezone, malo su to "stanjili" sredinom sezone nakon čega su zaigrali bolje, kada je Adelman mogao skratiti rotaciju. No, budućnost je nejasna, Rocketsi imaju puno vrlo dobrih igrača, ali nemaju ključnog čovjeka, nemaju košarkaša na kojem bi gradili planove jer to već neko vrijeme nije Yao Ming. Kako pronaći takvog?

Ocjena sezone: -3

Play-off momčadi

New Orleans Hornets (46-35, 37, 41)

S puno je upitnika ušao New Orleans u sezonu koja je okončana bolje nego su i žestoki optimisti predviđali. Chris Paul riješio se ozljede, iako je očigledno da više nije - i pitanje je hoće li ikada biti - na razini prije operacije koljena, no bio je dovoljno dobar da povede Hornetse do doigravanja. Novi trener Monty Williams odradio je fantastičan posao, Hornetsi su igrali najbolju obranu u konferenciji s jednim prilično limitiranim sastavom koji je doživio dodatni udarac kada je zbog ozljede iz planova za play-off otpao West. I s njim bi Hornetsi teško napravili iznenađenje u prvom krugu doigravanja, no i samo doigravanje velika je pobjeda Williamsa, Paula i ostatka ekipe. Ipak, i u New Orleansu je budućnost neizvjesna, kako zbog stalnih glasina o mogućem preseljenju tako i zbog skorašnjeg (ljeto 2012.) isteka ugovora Chrisa Paula.

Ocjena sezone: 4

Memphis Grizzlies (46-34, 40, 38.5)

Teško je reći koliko je sve to bilo planski i promišljeno, ali Memphis je složio jedan vrlo pristojan, zanimljiv, kvalitetan sastav kojeg mnogi favoriti ne žele vidjeti u prvom krugu doigravanja. Grizzliesi su odigrali zaista dobru sezonu, ni nakon ozljede Gaya nisu posustali zahvaljujući odličnom Randolphu, ali i Gasolu, Conleyju, Arthuru, Mayu, Allenu i putem pridošlom Battieru koji zajedno čine jednu sasvim konkurentnu momčad. I to ne samo za ovu sezonu već i za naredne, jer radi se o priličnom mladom kadru kojeg je Lionel Hollins dobro uštimao. Jesu li dovoljno velik potencijal da se narednih godina uključe u borbu za vrh? To je, dakako, puno prerano reći, vjerojatno ne ako Gay ne napravi "kvantni" skok naredne sezone, a Marc se još više približi starijem bratu, no Grizzliesi su postali igrač na kojeg će trebati računati idućih sezona na Zapadu.

Ocjena sezone: +4

Portland Trail Blazers (47-33, 50, 51.5)

Još jedna momčad koju ozljede prate iz sezone u sezonu, no Portland sve to uspijeva prevladati. Prešli su preko debakla s Odenom, nadišli su čak i staklena koljena Brandona Roya dovođenjem Matthewsa i Wallacea. Aldridge je postao prava zvijezda i novi nositelj momčadi i Portland usprkos svemu s velikim optimizmom ide i u doigravanje, ali i u budućnost. Zasluge idu na račun trenera McMillana, ali i cjelokupnog rukovodstva kluba. Ostaju bez jako dobre ocjene samo zato jer se uoči sezone ipak očekivalo više pobjeda, makar se u odnosu na tada mnogo toga promijenilo.

Ocjena sezone: 3/4

Denver Nuggets (50-31, 53, 43.5)

Trade koji je trebao "uništiti" Denver Nuggetse i njihove navijače (odlazak Carmela) pokazao se punim pogotkom. George Karl ne propušta niti jednu utakmicu kako bi naglasio koliko je zabavno voditi aktualnu momčad, a rezultati potvrđuju tu njegovu tezu. Nuggetsi su se razigrali i rastrčali bez Carmela, svi sudjeluju u napadu, svi daju više u obrani, a vjerojatno imaju najdužu klupu u NBA - svi su opasni. Sinoć je, primjerice, čak devet igrača bilo dvoznamenkasto. Cijela saga s Anthonyjem tako je okončana na najbolji način, štoviše, Nuggetsi čak izgledaju jako dobro i za budućnost, posebno postane li Gallinari vrhunski igrač kako što mu mnogi predviđaju. Koliko je sve izgledalo turobno veći dio sezone dok je trajalo medijsko "seljenje" Carmela, toliko se nakon njegovog odlaska razbistrilo. Jedini "minus" je izgledni dvoboj s Oklahomom u prvom krugu, jedinom momčadi na vrhu Zapada koja ima mladost i noge i kojoj samo po sebi natjeravanje s Nuggetsima ne predstavlja problem.

Ocjena sezone: +4

Oklahoma City (55-26, 50, 52)

Uoči sezone mnogi su najavljivali novi korak Oklahome, kao i Durantov pohod na titulu MVP-a, pa su nakon prvih par mjeseci Thunderi čak bili blago razočaranje. No, proigrali su u drugom dijelu sezone, posebno nakon dolaska Perkinsa i sada su momčad koju nitko ne želi vidjeti u play-offu. Mnogi su očekivali dodatni napredak Duranta nakon sjajnog SP-a, no KD će opet biti najbolji strijelac lige, a nije u razgovorima za MVP-a samo zato jer je Westbrook toliko napredovao da Durant više u toj momčadi ne odskače, Thunderi će drage volje prihvatiti takav rasplet, da umjesto jednog imaju dva superstara. Oklahoma City ima dobro posložen i ostatak momčadi te s optimizmom može gledati ne samo na doigravanje već i narednih nekoliko NBA godina.

Ocjena sezone: +4

Los Angeles Lakers (55-25, 57, 57)

Lakersi su regularnu sezonu - odradili. Nakon tri finala i dva naslova, ne čudi lagano zasićenje niti čude brojni "sumnjivi" porazi tijekom sezone. Lakersi su u dovoljan broj navrata podsjetili o kakvoj se sili radi - ponajviše tijekom sjajnog niza nakon All-Star utakmice - i u doigravanje ulaze kao prvi favoriti. Lakerse nije bilo briga za dobru ocjenu u regularnoj sezoni, pa je ne mogu ni dobiti jer nisu odigrali u skladu s potencijalom i kvalitetom te momčadi. U nekoliko su navrata pokazali da bi s pravim pristupom bili momčad za 65 pobjeda, no očito im do toga nije bilo stalo. Stalo im je do doigravanja, pa ćemo u naredna dva perioda saznati koja je prava ocjena njihove sezone. Ne treba zaboraviti ni da su 2004. bili veliki favoriti pa ih je razmontirao puno gladniji Detroit. Osvojiti NBA naslov ipak nije tako lako kao stisnuti jedan prekidač.

Ocjena sezone: 3/4

Dallas Mavericks (56-25, 55, 50.5)

Opet su Mavericksi otišli preko 50 pobjeda, no teško će promijeniti ružnu činjenicu da su najuspješnija momčad koja nikad nije osvojila naslov. Rose će zasluženo ponijeti naslov MVP-a, no ako mu je netko dostojan konkurent, onda je to Dirk Nowitzki. Bez Nijemca je Dallas bio očajno loš, s njim je bio iznenađujuće dobar jer se radi o momčadi s puno isluženih veterana i napadački limitiranih igrača. Marion i Chandler ne mogu kreirati vlastiti šut, Kidd ne može pogoditi tricu, najbolji mu je suigrač Terry koji u ostalim pretedentima ne bi bio među tri, negdje četiri, a negdje čak ni pet najboljih igrača. Nowitzki i Carlisle izvukli su opet maksimum iz ove ekipe, no puno će se toga morati posložiti Dallasu da bi se izvukao sa Zapada.

Ocjena sezone: 4

San Antonio Spurs (61-19, 50, 50.5)

Ovo je najčudnija sezona Popovicheve i Duncanove ere. Kada su već bili otpisani kao kandidati za naslov prvaka zbog akumuliranih godina glavnih igrača, Spursi su se "ponovno otkrili" prije svega zaslugom čovjeka koji bi usprkos Tomu Thibodeauu trebao biti proglašen trenerom godine. Popovich je u potpunosti promijenio igru San Antonija (nakon što su skoro 15 godina igrali identično!), momčad je iz Duncanovih i djelomično Ginobilijevih ruku predao u ruke Tonyja Parkera, vjerovao je u mlade igrače i Spursi su gotovo preko noći od "najdosadnijeg napada i ponajbolje obrane" postali jedan od najefikasnijih napada - izgubivši pritom štošta od obrambene učinkovitosti. Najveći dio sezone bili su, i još uvijek jesu, najuspješnija momčad lige, usprkos najjačoj diviziji, igrali su najbolje na svom terenu, i igrali su najbolju timsku košarku u ligi. Dokaz toga su brojne otvorene trice, dokaz toga su brojni komplimenti protivničkih igrača i trenera da su "Spursi tako uigrani", a najveći dokaz toga jest 61 pobjeda (a možda bude i koja više) usprkos činjenici da San Antonio neće imati niti jednog igrača među 15 najboljih u ligi (što ne vrijedi ni za jednu drugu momčad).

Nažalost po SA, u košarci veličina jest važna, Spursima nedostaju centimetri za borbu s Lakersima i Bullsima.. I najbolja šansa za naslov im je da te momčadi - riješi netko drugi.

Ocjena sezone: 5