Je li Ray Allen pravi "Big Baby"?

U prvim utakmicama svi su niže postavljeni mučili i mučili favorite do samih završnica, ali na kraju su samo Grizzliesi i Hornetsi zaista uspjeli otići do kraja. Sjećate li se vi kad su to u prvoj rundi doigravanja poraze u prvim utakmicama doživjeli istovremeno prva i druga momčad konferencije? I to ne bilo kakva prva i druga momčad, Spursi i Lakersi, pobogu!

No, već su druge utakmice puno toga vratile "na pravo mjesto", favoriti su shvatili poruke koje su dobili u prvim utakmicama, pa više nije bilo mjesta za iznenađenja. Najbliže su mu bili New York Knicksi, koji su odigrali dvije "muške" utakmice u Bostonu, ali na kraju iz TD Gardena svejedno izašli pognute glave. Eto što je playoff-iskustvo. Celticsi su dobili dvije utakmice u kojima nisu odigrali ništa posebno na čistu rutinu i iskustvo, a Knicksi koji su se nakon sedam sušnih sezona konačno vratili među 8 najboljih momčadi Istoka, upinjali su se do kraja, čak i nešto obrane odigrali i na kraju ostali bez nagrade.

Osim playoff-iskustva kojim Celticsi obiluju, a Knicksi za njih žude, te su dvije utakmice baš fino pokazale zašto ja osobno nisam pobornik ideje "tri zvijezde i puno prosječnih". Chauncay Billups i Amar'e Stoudamire su ozlijeđeni, ne zna se koliko će uopće moći pomoći do kraja ove serije sa Celticsima, a Carmelo Anthony potpiše poraz u utakmici u kojoj ostvari učinak os 42 poena, 17 skokova i 6 asistencija. Znate valjda već da nisam neki zaljubljenik u Mela, ali čak ga je i meni bilo žao u posljednjim minutama druge utakmice kad su Mason, Jeffries i Walker bacali "cigle" iz otvorenih šuteva nakon što su Celticsi odlučili u tandemu trčati prema Melu svaki put kad bi primio loptu preko centra.

Ali rođo, tko ti je kriv? Da si se strpio do ljeta, možda riskirao poneki milijun kojima ionako obiluješ i potpisao za Knickse kao slobodan igrač, barem bi naredne sezone imao s kim igrati. Možda i odmah napasti nešto ozbiljnije u doigravanju. Ovako - šuti i moli Boga da stari Walsh izmisli neku čaroliju koja će te okružili boljim igračima od ovih koji su ti trebali dati malo ruke protiv Celtica.

A što se Celticsa tiče, neshvatljivo mi je da Doc Rivers nije pronašao način za "ubiti" Knickse iz reketa. Takva rupetina i usamljeni Turiaf na jednoj strani, a Garnett, Davis, J. O'Neal, Krstić i Murphy na drugoj strani, a Knicksi u skokovima pobijede 53-37 i skoro dobiju utakmicu s jednim raspoloženim čovjekom.

Ovakvi Celticsi teško će se nositi s Miamijem. Da ne kažem nemoguće. Ali ističem "ovakvi". Celticsi protiv Miamija mogu biti posve drugačiji, makar mi se i dalje čini da je odlazak Perkinsa zaista ostavio malo "propuha" pod košem.

O ostalim parovima ćemo narednog tjedna, kad se još malo "zakuha". Vikend koji je pred nama mogao bi već razjasniti mnoga pitanja koja su pred nama. Krenule su i individualne nagrade i moram reći da su uglavnom po mom ukusu. Dwight Howard je neprikosnoveni obrambeni kralj, makar bih volio da se ova nagrada dodjeljuje posebno za visoku, a posebno za vanjsku liniju. Lamar Odom je i moj "najbolji šesti", Kevin Love je zaista najznačajnije napredovao u odnosu na prošlu sezonu, a završni trojac ću pokušati pogoditi onako iz glave. Blake Griffin će biti najbolji novak, Tom Thibodeau najbolji trener, a Derrick Rose MVP "regularnog" dijela sezone. Slažete se?

E da, je li i vas počelo malo živcirati pokazivanje mame Raya Allena svaki put kad ovaj zabije neku važnu tricu? Dobro kaže jedan naš forumaš, Ray-Rayu više pristaje nadimak "Big Baby" nego Glennu Davisu.