Kako sam završio u Vrapču

Što sam mogao nego okrenuti novu stranicu i potražiti novu sportsku sredinu kad Gojanović i Medveščak nisu ispunili svoje obećanje i ponudili mi ugovor za mjesto trećeg golmana...nije da sam u cvijetu mladosti i da imam vremena...

"Trening je u 20 sati, na pomoćnom terenu NK Vrapče. To ti je tamo preko puta i jedne i druge ludnice...", glasila je poruka Raidersovog PR-a, Ante Bešlića, nakon što smo već duže dogovarali termin pokaznog treninga.

Moram priznati da sam samo površni, da ne kažem rekreativni ljubitelj američkog nogometa u smislu praćenja NFL-a, ali sam znao pohoditi i utakmice Zagreb Thundera, kao i utakmice Zagreb Raidersa kada su prošle godine igrali prvu sezonu hrvatske lige američkog nogometa.

No, prava ideja je došla od Raidersovog već spomenutog Bešlića koji je vidio moju avanturu u Medveščaku pa je predložio istu priču, ali ovoga puta u Raidersima. "Teško žabu u vodu natjerati" je najbolji opis moje reakcije nakon dobivene ponude. Trebalo je još samo dogovoriti gdje i kada.

Kao što rekoh, pomoćno igralište uz "ludnicu" u zagrebačkom Vrapču bilo je poprište mojeg direktnog kontakta s američkim nogometom, s time da je tu naglasak na ovo direktno. Podršku uz sami "travnjak" sam imao od NFL ovisnika Daria hendikep Dodića i Tomislava volio bih biti Kurt Warner Pacaka...iako bi točnije bilo reći da se navedeni dvojac sprdao sa svojim direktorom (otkazi su kuvertirani, za opću informaciju).

Foto: Kristijan Komarica

Kod Medveda je bilo relativno jednostavno, navukao sam opremu i stao na gol, no ovdje je bilo drugačije, iako sam očekivao istu priču. Nakon što sam dobio opremu i prošetao se u stilu pravog manekena do "travnjaka", počela je La Tortura...Mislio sam da cu odmah dobiti loptu, no loptu sam vidio samo u rukama glavnog trenera uz njegov zluradi smješak koji je govrio sve: "Znaš kad ćeš loptu dobiti!? E, ne tako skoro".

Foto: Kristijan Komarica

"Ajmo dva kruga za zagrijavanja oko igrališta...", čuo sam negdje iza sebe, no bio sam uvjeren da to nije meni upućeno. Ipak sam ja Psycho the bloger, ja se ne moram zagrijavati, ja sam tu samo probe radi. Yeah right, moš' mislit da je bilo tako. Pretpostavka je majka svih zajeba i što mi je drugo preostalo, nego trčat'. Trčanje mi i nije problem, kondicije imam, pripreme za welcoME su u tijeku, ali nekak mi je falilo zraka. Ta j....a kaciga, imao sam osjećaj kao da je umjesto rešetke vizir jer zraka za disanje jednostavno nije bilo...nula bodova.

I tako sam ja uletio u zagrijavanje i dobro se držao nekako do samog kraja i onda je netko ukrao zrak, ali sreća moja što je to bilo taman sa završetkom zagrijavanja. Mislim si "Ajde napokon ću doći do lopte i pokazati da ima potencijala u meni. Ipak sam vježbao s volio bih biti Kurt Warner Pacakom", a ono ništa.

Foto: Kristijan Komarica

"Psycho, ti ćeš tamo vježbati s offensive linemenima i linebackerima pa ćemo te onda rotirati dalje po pozicijama", bila je odluka glavnog trenera, Damira Župana. Naravno uz onaj već zluradi smješak. Ovo mi smrdi na nešto ne baš dobro, prošlo mi je kroz glavu i tako je i bilo. Div koji je imao 99-ku na leđima vodio je taj trening i odlučio mi je pokazati tajne američkog nogometa i to onak' bez zadrške. Pokušao sam ja divu iliti Vidi (ne onaj osječki Vida) objasniti i razliku u godinama i poštovanje prema starijima i da me doma djeca čekaju, ali to je u obzir uzeo tek nakratko.

Foto: Kristijan Komarica

"Sad ćeš me blokirati tako da iza tebe i pored mene može proći tvoj running back ." bila je Vidina ideja i ja si mislim, ok, može zašto ne...aha, moš si mislit...blokirao je on mene i odnio 2-3 metra unazad.

Foto: Kristijan Komarica

"Nogama moraš raditi i izgurati me, kužiš!?", bio je Vidin komentar nakon "blokade". "Teoriju znam, ali me malo muči praksa", odgovorio sam mu, iako je možda točniji komentar hendikep Dodića da sam bio zakinut jer je Vida imao kopačke, a ja samo tenisice. Istina!

Foto: Kristijan Komarica

Sljedeća su stanica treninga bila "sejftiji" i onako pri samom dolasku sam vidio da me čeka slična priča kao i s linebackerima. Razlika je što je prva vježba bio udarac izbliza, a ovi su se zaletavali ko ovnovi na brvnu...i baš su im ti shoulderi i kaciga dobro došli. Ispunili su svoju svrhu u svakom slučaju.

Foto: Kristijan Komarica

U tim trenucima se i Župan (glavni trener) pridružio i pokušao mi objasniti da je to sve ok i da se pouzdam u opremu...kao neće mi biti ništa. Ajde, neće mi biti ništa pa da i to probam. Skočio sam sa 4.000 metara, Leteći medvjedići su me napucavali pakom, osjetio sam šta znači rafting na +6 Celzijusa pa mogu probait i ovo.

"Trči i zamisli da je iza ovog još jedan tip i da njega ganjaš. Ne zaustavljaj se u trenutku udarca", bili su posljednji Županovi savjeti koje sam čuo i onda PRAAAS - kaciga o kacigu i nekako sam vidio zvjezdice. Jest da je već pao mrak i da je tu večer vedro bilo, ali su zvjezdice opako blizu bile. "Ma ne glavom, nego ramenom. Koristi shouldere, bit će ti lakše, uz smijeh je komentirao Župan. Ajde Psycho u red i ispočetka i u trk. E sad je bilo bolje, definitivno nisam ja bio onaj koji je otišao unazad, a nisam ni zvjezdice vidio. Znači napredak je očit...to je onaj potencijal o kojem sam pričao, a loptu mi još nisu ni dali. Zvijezda je rođena!!!

Foto: Kristijan Komarica

Onaj dvojac s početka bloga se baš dobro zabavljao i u međuvremenu su se i pojačali pa je zabava uz "travnjak" bila zagarantirana. No, za taj dvojac imam samo jednu rečenicu - "ja se bavim sportom, a vi ga gledate".

(Činjenica da je ova bezočna laž objavljena samo svjedoči kako na Sportnetu nema cenzure, op. glavnog urednika)

Foto: Kristijan Komarica

Žao mi je samo što nisam stigao isprobati i ostale pozicije, no bit će prilike, a ako vam ovaj blog da ideju da se i vi oprobate u američkom nogometu, najmanji je problem kontaktirati Zagreb Riderse. Srijedom u 20 sati te vikendom (subota ili nedjelja) su vam Raidersi na "travnjaku" preko puta ludnice pa ako vam je dosadno, a imate viška energije - to je pravo mjesto za vas.