Kraj jedne ere na Zapadu?

Od 1999. godine, Los Angeles Lakersi i San Antonio Spursi apsolutna su krema NBA lige i vlasnici čak devet naslova prvaka u tih 12 godina; samo 2006. u finalu nije igrala jedna od tih dviju momčadi.

I ove godine trebali su biti u najužoj konkurenciji za naslov - Lakersi nakon tri uzastopna finala i dvije uzastopne krune, Spursi nakon izvrsne regularne sezone (61 pobjeda) u kojoj je Gregg Popovich promijenio cijeli koncept i "izmislio" nove, napadački orijentirane Spurse od uglavnom istih igrača koje je imao lani.

No, suprotno svim očekivanjima, i Spursi i Lakersi otišli su na odmor prije sredine svibnja, daleko od sredine lipnja kada su još namjeravali igrati košarku. Obje momčadi ispraćene su pomalo osramoćene - Spursi jer su izgubili u prvom krugu kao prvi nositelji, od na papiru neatraktivnog Memphisa, a Lakersi, jer ne samo da su izgubili 4-0, već su na kraju serije protiv Dallasa izgubili smisao za fer i korektnu igru te su ispali, barem Bynum i Odom, kao sportaši koji ne znaju gubiti. Što nije odlika velikih šampiona.

S obzirom na tako razočaravajući kraj sezone, obje momčadi dočekali su slični naslovi i slična pitanja: Je li ovo kraj jedne ere? Je li vrijeme za veliku rekonstrukciju? Treba li sve zapaliti i opet sagraditi? Čeka li njihove navijače poprilično dugačak period bez borbe za trofej?

Navijači i mediji su uvijek skloni takvim drastičnim zaključcima, posebno nakon ovako iznenađujućih i razočaravajućih završnica sezone. Naravno da izgleda kao da puno toga ne štima kada Spursi ispadnu od Memphisa, ili kada Dallas, koji je iz godine u godinu jedno od najvećih razočaranja doigravanja, "pomete" šampionsku momčad Lakersa.

No, postoji razlog zašto su Spursi i Lakersi godinama tako uspješni - sposobni su razmišljati dugoročnije, razumnije i promišljenije od navijača ili od novinara.

"Bit će nekih promjena, ali mi nikada nismo drastični po tom pitanju. Netko me jučer pitao - izgubili ste, hoćete li sada sve rasturiti? To je najbesmisleniji pristup koji možete imati. 29 momčadi izgubi, dakle, potrebno je uzeti malo vremena za razmišljanje i stavljanje stvari u kontekst i perspektivu."

Izjavio je to Gregg Popovich, vlasnik četiri NBA prstena i najboljeg učinka u ligi od 1997. godine, s jednom od najmanjih franšiza u ligi, u smislu tržišta i marketinške vrijednosti. Citat je to koji bi si mnogi sportski djelatnici u Hrvatskoj, ali i šire, mogli isprintati i zaljepiti na čelo, ili barem u svoj ured. Uostalom, već nakon tri utakmice Oklahome i Memphisa, ispadanje Spursa ne čini se kao baš kolosalan neuspjeh.

San Antonio i Lakersi imaju sličnih problema - u oba kluba puno je važnih igrača prevalilo veliku kilometražu, očito je došlo kako do zasićenja i gubitka nekadašnjeg motiva, tako i do sve većeg tereta u nogama. Kod Duncana, Ginobilija, Fishera, pa i kod nešto mlađeg Kobea, čak i kod Gasola i Parkera - vidi se kako više nema jednake lakoće u koraku, jednake brzine, jednake svježine kao prije nekoliko godina. I igrački tu ima, očigledno, prostora gdje se Lakersi i Spursi trebaju osvježiti i obnoviti.

Isto tako, i Lakersi i Spursi nemaju previše maneverskog prostora. Nikome od važnih igrača ne ističe ugovor, tek Tim Duncan ima mogućnost prekinuti svoj ugovor, pa se nagađa da bi mogao - a to jest u stilu igrača kojem je momčad uvijek bila ispred svega - potpisati novi ugovor koji bi bio adekvatniji njegovoj trenutačnoj vrijednosti čime bi omogućio vodstvu kluba dovesti kakvo ozbiljnije pojačanje. Ostaje tek mogućnost kakve razmjene igrača, s obzirom da na slabom ovogodišnjem draftu teško i Lakersi i Spursi mogu očekivati kakvo značajno pojačanje. No, razmjene bi morale uključivati neke od ključnih igrača momčadi (Gasol, Bynum s jedne, Parker s druge strane), a pitanje je mogu li Lakersi (koji ipak imaju privlačnost LA i veliki budžet), a pogotovo Spursi dobiti traženu vrijednost natrag.

Pitanje je, stoga, mogu li u sličnim sastavima Spursi i Lakersi iduće godine biti kandidati za naslov, ili je nastupilo vrijeme Miamija, Chicaga i Oklahoma Cityja?

Vjerujem da je odgovor kako mogu, posebno Lakersi.

Zaključiti previše iz jedne izgubljene serije bilo bi pogrešno. Vjerujem da je u NBA doigravanju jako važan "match-up", jer kao što je sada lako zaključiti - Mavericksi ne pašu Lakersima, niti Grizzliesi odgovaraju Spursima. Dallas je godinama gradio momčad između osloga prilagođavajući je Lakersima, no Mavsi i Lakersi se nikako nisu sretali u doigravanju svih godina, što je gotovo nevjerojatno. A upravo Dallas ima igrača kojeg Lakersi u ovom sastavu ne mogu čuvati, iako budimo iskreni, Dirka Nowitzkog malo tko može čuvati.

Memphis je, pak, želio baš San Antonio, pokazalo se s razlogom. Grizzliesi su imali dvojicu visokih igrača koji su mogli iskažnjavati nedostatak drugog blokera uz Duncana, i imali su iznimno dobre, atletski moćne obrambene vanjske igrače (Allen, Battier, Arthur, Young...) koji su, bolje od ikoga cijele ove sezone, uspijevali zakočiti prodore Parkera i Ginobilija, ali i na vrijeme zatvoriti tricu Spursa, jedno od njihovih najjačih oružja ove sezone.

Kako se pokazalo protiv Oklahoma Cityja, nije baš takva sramota ono što su Randolph i Gasol radili unutrašnjoj obrani San Antonija jer je taj dvojac nastavio u istom stilu i protiv Perkinsa i Ibake, koji na papiru izgledaju puno dominantnije obrambeno od Duncana i bilo kojeg drugog visokog igrača San Antonija. I ako ste gledali sve utakmice Spursa i Grizzliesa, bili su to izuzetno intenzivni dvoboji, uglavnom vrlo izjednačeni, u kojima su Spursi zaustavili Memphis bolje nego što to za sada radi Thunder. I ne treba zaboraviti da je ključnu utakmicu - onu prvu, kada je Memphis San Antoniju ukrao prednost domaćeg terena, zbog ozljede propustio Ginobili koji je cijele ove sezone bio jedini igrač Spursa s odgovorom na igru Memphisa. Razlika između učinka San Antonija s Ginobilijem na terenu i bez njega protiv Grizzliesa je frapantna i lako mjerljiva.

Istina, Memphis igra svo ovo vrijeme bez Gaya, no ne bi me čudilo da se u Memphisu zapitaju - zašto toliko bolje igraju bez njega? Jesu li bez glavnog potrošača lopti nabasali na puno uspješniji recept momčadske igre? Jesu li bez Gaya otkrili koliko je važno razviti unutrašnju igru, je li ih njegov izostanak natjerao da se posvete obrani, zabijanju koševa iz reketa, da shvate važnost doprinosa svakog pojedinca s klupe? Prihvati li i Gay - sigurno Memphisov najtalentiraniji i najkvalitetniji vanjski igrač - ovu timsku politiku Memphisa, NBA karta iduće godine ima još jednog vrlo jakog igrača. A definitivno ne treba isključiti mogućnost da Memphis još puno toga lijepoga napravi u ovogodišnjem doigravanju i tako samo nastavi potvrđivati koliko je Zapad jak.

Stoga, ispadanje San Antonija, bez obzira što je stiglo u seriji između prvog i osmog nositelja, nije toliko tragično. Sjetite se samo koliko je puta Dallas razočarao u doigravanju, iako je u posljednjih 10 regularnih sezona uspješniji i od Lakersa. Ispali su i Mavericksi od Golden Statea, ispali su i lani u prvom krugu od lošijih nego ove sezone Spursa, pa nisu "rastavili" cijelu momčad.

Važno je uhvatiti pravu formu u pravo vrijeme, Spursi to ove godine nisu imali nakon ozljede Duncana i nepredviđenog niza poraza u završnici. Važno je uhvatiti pravu kemiju i pronaći pravi motiv, Lakersi to nisu imali cijele sezone nakon tri dugačka play-off izleta. Važno je izbjeći momčadi koje vam ne leže; tko zna bi li Dallas uopće bio u situaciji igrati protiv Lakersa da je naletio na Denver? Bi li Lakersi došli do drugog kruga da su oni igrali protiv Portlanda recimo, a bi li se San Antonio lakše obračunao s New Orleansom? I povrh svega toga, važno je imati i malo sreće, ili muda pogoditi odlučujuće šuteve - Battier, Randolph, Nowitzki i Terry pogodili su neke od ključnih šuteva u tim serijama i zato su njihove momčadi prošle dalje.

I zato su zaslužile ostati u utrci za naslov prvaka, a Spursi i Lakersi nisu.

No, kraj ere?

Duncan više nije igrač za 25+15 u doigravanju, no Spursi su bez ikakve dvojbe momčad za doigravanje, a tu je, posebno na Zapadu, sve moguće. Spursima treba jedan, vjerojatno i dvojica igrača pod košem (McDyess će vjerojatno u mirovinu), treba im atletski jaka trojka, po mogućnosti u zamjenu za Richarda Jeffesona koji je protiv Memphisa apsolutno razočarao. No, otpisati momčad koja je zabilježila 61 pobjedu i koja će vjerojatno u boljem sastavu (i istina nešto starijem) krenuti u novu sezonu - koja bi, k tome, mogla zbog "lock-outa" biti skraćena i lakša za teške noge Duncana i Ginobilija - neozbiljno je. Posebno jer su Spursi već puno puta bili otpisani, i uvijek su se vratili.

Lakersi? Najuspješniji trener svih vremena vjerojatno se neće vratiti na klupu, i tko god je preuzme, imat će težak posao ponovnog motiviranja jedne malo islužene ekipe i pronalaska pravog Paua Gasola jer ovo u doigravanju nije bio isti čovjek iz regularne sezone. No, vi želite reći da idućeg proljeća ne biste opet tipovali na Kobea, Bynuma, Gasola, Odoma, Artesta i ostale prije nego na Nowitzkog, Terryja, Kidda i Chandlera?

NBA horizont se, zahvaljujući Miamiju, Oklahomi i Chicagu mijenja, posebno jer i Memphis, Atlanta, Denver, Portland imaju ozbiljne momčadi koje još mogu napredovati, a u tom smjeru idu i Philadelphia, Indiana i New York s dvojicom superstarova. Od svih ovosezonskih play-off momčadi, samo Orlando izgleda kao da je na putu prema dolje (uz Spurse i Lakerse o kojima ovdje pišemo), posebno zbog neizvjesne budućnosti Dwighta Howarda.

Ali, ne treba još otpisati Lakerse i Spurse, a slično će se pričati i o Celticsima kada god izgubili - ove ili iduće sezone. Šampioni su šampioni, i tek kada u njihovim redovima više ne budu igrali Bryant, Duncan ili Pierce, NBA će u potpunosti pripasti LeBronu, Durantu i Roseu. Uostalom, Dallas i Boston još uvijek brane boje stare garde...