Košarkaškom velikanu nedostaje samo prsten

Kada u NBA nema Michaela Jordana, nezahvalno je razgovarati o najboljim košarkašima svijeta. Kobe Bryant je u određenim periodima proteklih godina to bio (samo jedan MVP naslov!), no danas on može samo reći kako je ovoga trenutka najveći aktivni košarkaš u povijesnom kontekstu - pet naslova i brojni rekordi to mu garantiraju. LeBron James fizički je nedodirljiv, njegovi talenti su zaista mnogobrojni i veličanstveni, no LeBron je sam zaključio kako naslov ne može osvojiti bez pomoći drugih zvijezda. Derrick Rose i Kevin Durant dva su prekrasna mlada talenta, NBA dragulji ne samo zbog svojih košarkaških vještina već i zbog svog ponašanja, no pred njima je još dosta dokazivanja.

Reći da je Dirk Nowitzki najbolji igrač NBA lige je hrabro i svakako vrijedno diskusije u kojoj svatko ima dobrih argumenata. No, reći da je Nowitzki najteži "match-up" u ligi, da je igrač kojeg je najteže čuvati bilo kojoj obrani - to je već lakše argumentirati. Da, na otvorenom terenu radije bih stao pred nagibni vlak nego LeBrona Jamesa, ali na postavljene obrane - dajte mi Nowitzkog.

Pisao sam već o tome i na ovom blogu prije nekoliko mjeseci - kao ljubitelju Spursa, više od svih igrača u ligi strah u kosti mi tjera Nowitzki. Sinoć su Nijemca čuvala ili faulirala čak sedmorica igrača Thundera, sva petorica startera - a Nowitzki je zabio 48 koševa ispucavši samo 15 lopti! Čovjek je zabio 3.2 poena po šutu.

Serge Ibaka trebao je biti glavni čuvar Nowitzkog, no Nijemac je atletičnog krilnog centra Thundera "spržio" s 22 poena uz šut 7-9, izborivši pritom pet prekršaja. Svoju šansu imao je i Collison koji je odradio sjajan posao s Randolphom, probali su čak i Perkins, Shefolosha pa i Durant koji je u pet sekundi zaradio dva faula. Zabiti 48 poena u play-off utakmici nije baš tako rijetka stvar, no zabiti toliko uz samo 15 potrošenih lopti - to nije nikad nitko napravio.

No, Nowitzki ovo radi godinama. Nije igrač koji se busa o prsa niti sam sebi priprema fešte na kojima prognozira sedam naslova prvaka, niti je igrač koji odlazi iz kluba (a mogao je on to učiniti i prošlog ljeta) kada smatra da mu suigrači nisu dovoljno dobri. Nowitzki je imao dovoljno dobre suigrače da zadnjih desetak godina uz San Antonio ima najbolju momčad regularne sezone, no baš kao što je bilo s Jamesovim Cavaliersima, te sjajne regularne sezone nisu značile puno u play-offu gdje je iz godine u godinu stizalo razočaranje za koje se krivnja počela svaljivati na Nowitzkog, iako je on igrao kontinuirano sjajno, još i bolje u doigravanju nego u regularnoj sezoni. Ipak, ako nema uspjeha, u Americi su uvijek s razlogom krivi glavni igrači, a ne "lijevi bekovi" kako je kod nas slučaj.

Usprkos najboljoj Cubanovoj volji, Dallas se mučio složiti roster koji bi bio al pari onom Lakersa ili Spursa i zato je usprkos Dirkovim igrama Dallas svih ovih godina tek jednom dogurao do finala u kojem je ispustio 2-0 protiv Miamija, nakon što je konačno prošao rivale Spurse, i to nakon izvanredne partije Nowitzkog, u sedmoj utakmici u San Antoniju.

Ove godine ždrijeb se malo bolje posložio Mavsima koji su uspjeli izbjeći te inače nesretne Spurse, koji su i prošle godine uspjeli izbaciti Dallas u prvom krugu. Gregg Popovich je među rijetkim trenerima koji uspijevaju složiti takve obrambene sheme kojima može barem usporiti Nowitzkog na "samo" 25-30 poena, ali i limitirati ostatak ekipe, a Nowitzkom i suigračima očito su u pravom trenutku sjeli nemotivirani Lakersi s kojima svih ovih godina nisu niti jednom igrali.

Ti play-off neuspjesi Dallasa naštetili su malo ugledu Nowitzkog koji bi, inače, po svojim brojkama i Dallasovom učinku, pa i MVP tituli, uvijek morao biti subjekt kada se govori o najboljim košarkašima svijeta. Štoviše, i ove godine je Nowitzki morao biti puno češće ime u MVP razgovorima nego što je bio (nije ni u najboljoj petorci lige) - teško je osporiti Roseovu kandidaturu, no tko je poslije Rosea bio važniji svojoj momčadi - a koja je usput budi rečeno bila vrlo uspješna - od Dirka? Sjetite se samo potopa Dallasa kada je Dirk bio ozlijeđen, perioda u kojem Mavsi nisu sličili ni na najlošiju play-off momčad i u kojem su zapravo izgubili šansu za bitku sa San Antonijem i Chicagom za najbolji učinak u ligi. Kako je Dallas tada igrao, upitno je bi li uopće bili momčad za doigravanje bez Nowitzkog; možemo li to isto reći za Miami bez LeBrona ili Chicago bez Rosea?

Iako Dirk traje i traje, i ne posustaje, ova godina očigledno je jedna od posljednjih velikih šansi da osvoji svoj prvi prsten i tako potvrdi svoj status najboljeg europskog košarkaša svih vremena (iako mislim da to ni ovako nije dvojbeno, o čemu ću uskoro vrlo rado javno diskutirati s kolegom Jurišićem).

Nowitzki apsolutno igra na visini zadatka koji je pred njim. Od prve serije protiv Portlanda preko demoliranja Lakersa do prve utakmice s Thunderom, Nowitzki je najbolji igrač doigravanja. Ne samo da je Dallasov put do sada bio najteži (a rezultati vrlo uvjerljivi), Nowitzki je bio očigledno najbolji igrač u svakoj seriji, Dallasova prevaga, igrač oko kojeg se sve vrtilo. I kada su u posljednjoj utakmici Terry i društvo potopili Lakerse tricama, Nowitzki je bio ključ - obrana Lakersa sve je podredila zaustavljanju njemačkog reprezentativca.

U doigravanju zabija 28.5 poena (treći strijelac), uz 8.4 skokova, 52 posto šuta iz igre, 60 posto šuta za tricu, 92.2 posto šuta s linije slobodnih bacanja. A sve te sjajne brojke ne pokazuju koliko prostora Nowitzki otvara svim suigračima, jer će protivnik učiniti sve samo da ne šutira baš Nowitzki. Razlog? Pogledajte opet šuterske brojke.

Nikada nije bilo igrača te visine koji može srušiti rekorde poput "najviše ubačenih slobodnih bacanja bez promašaja u play-off utakmici" (24/24 protiv Thundera).

Taj sjajan šut nije stigao rođenjem. Mi volimo, primjerice, mistificirati Dražena Petrovića kao najvećeg radnika, no svi najveći igrači bili su i veliki radnici. Od osam slobodnih dana koliko je Dallas imao nakon razbijanja Lakersa, Nowitzki je čak sedam proveo na dodatnim šuterskim treninzima sa svojim trenerom Holgerom Geschwindnerom koji ga je otkrio dok je bio teeneger te je razvio njegov prepoznatljivi i više-manje nedodirljivi visoki izbačaj.

Geschwindner vjeruje kako Nowitzki neće ispuniti svoj potencijal dok ne bude cijelu sezonu šutirao 60 posto iz igre, 50 posto s trice i 95 posto s linije slobodnih bacanja (čemu, dakako, nije bio blizu nitko u povijesti). Barem na jedan dan, Geschwindner je bio zadovoljan učinkom svog štićenika.

"To je bila najbolja predstava koju sam ikada vidio. Najbolje što je ikada odigrao neki moj suigrač", izjavio je nakon predstave protiv Oklahome Predrag Stojaković, koji i sam ponešto zna o velikim šuterskim večerima.

Nowitzkog ne možete ostaviti na trici, ne možete ga čuvati preblizu, ne može ga čuvati niski igrač, ne može ga čuvati visoki igrač. Ključ svih nada Thundera je trener Scott Brooks, jer ako Brooks ne uspije u sebi pronaći Popovicheve ideje i zamisli, Oklahoma nema šanse zaustaviti, pa ni usporiti Nowitzkog. Brooksu je to uspjelo s Randolphom koji je također "zapalio" Oklahomu u prvoj utakmici, no Randolphov stil igre ipak je lakši za zaustavljanje.

Oklahoma City ipak u prvoj utakmici može pronaći i neke razloge za optimizam. Usprkos Dirkovoj nevjerojatnoj večeri, usprkos čak 53.4 posto šuta Dallasa, odličnom nastupu Baree i čak 53 poena s klupe - Thunder nije bio daleko. Gosti su se prišuljali Dallasu u posljednjoj četvrtini i bili su jednu dobru obranu i jedan koš udaljeni od potpune komplikacije utakmice.

U svom stilu, Dirk nije posebno proslavio jednu od najboljih večeri karijere, otišao je s parketa kao da je zabio 15 poena u laganoj pobjedi protiv Minnesota sredinom studenog. I u startu je ubio priču o svom nastupu: "Pa, pobijedili smo. Mislim, to je sve što mi je bitno. Brojke ne znače ništa ako izgubite." Tko to zna bolje od Nowitzkog?

Kevin Durant, koji je zapravo najbliže Nowitzkom što američka košarka ima, ni sam nije previše zaostajao. Dapače, većinu drugih večeri bi njegovih 40 poena uz šut 10-18 bila prva vijest, ovako je samo zabrinuo trenera Dallasa Ricka Carlislea: "Malo je igrača u ligi koji mogu učiniti ovo što je večeras napravio Dirk. Nažalost po nas, jedan od tih nekoliko je Durant. Pa se moramo dobro čuvati."

KD-u će protiv Nowitzkog i Dallasa trebati raspoloženiji Russell Westbrook koji nije imao najbolju večer (šut 3-15). No, njegovi kritičari - kojih u ovom doigravanju ima dovoljno - ovoga puta mu ne mogu prigovoriti kako se previše oslanjao na šut izvana, jer većina Westbrookovih promašaja došla je u reketu, gdje ga trener i suigrači žele vidjeti. Većinom su to šutevi koje pogađa, iako sigurno svoje prste u tome ima i odlični bloker Tyson Chandler. No, Durant je imao poruku za svog suigrača:

"Mogu uložiti svoju kuću na to da Russell Westbrook neće opet šutirati 3-15. Možete me citirati."

Oklahomu nipošto ne treba otpisati, štoviše, mislim da Dallas može proći jedino ako Nowitzki nastavi nizati ovako briljantne partije. No, "gromovi" se moraju što prije prilagoditi potpuno drugačijoj seriji nego što je bila ona protiv Memphisa. Suci su u Dallasu svirali puno toga što je u fizički čvrstoj seriji protiv Memphisa bilo dopušteno. Daleko od toga da su suci bili naklonjeni Mavsima (više slobodnih šutirali su gosti), ali to je očito pokvarilo ritam Oklahomi i onemogućilo čuvanje Nowitzkog na način kako su predvidjeli.

Za drugu utakmicu treba im plan B, inače će se Nowitzki približiti još više svom ultimativnom cilju. U čemu ima podršku dobrog dijela košarkaškog svijeta.

Naime, u zgodnoj anketi američkog ESPN-a gdje se broje glasovi iz svake savezne države zasebno (i ostatka svijeta kao zasebne cjeline), na pitanje "Navijate li za Nowitzkog da osvoji svoj prvi prsten", samo jedna savezna država je protiv.

Oklahoma.

Vjerujem da bi slični rezultati bili i u Hrvatskoj, bez obzira što možda nema puno navijača Dallasa. Košarkaški velikani uvijek zaslužuju respekt, poštovanje i ljubav košarkaških zaljubljenika, a Nowitzki je košarkaški velikan. S prstenom ili bez njega.