Fanatik

Brački downhill

Davor Sajko • srijeda, 25.05.2011.

Jedan sam dan u zaostatku s blogom, no mislim da imam opravdanje jer je to bio dan kad sam ostao bez jednog koordinatora, a drugi se još nije pojavio na terenu. Isprika ili ne, tempo blog po danu ide dalje...

Taj dan s logističkim problemima sam odradio onak' na pola, ali više zbog osobnog straha, nego zbog logističkih stvari. Naime, nisam otišao s ekipom na Sv. Juru jer jednostavno nisam želio ekipu usporavati, pošto sam u penjanju nešto sporiji, a oni ipak znatno brži.

Slika 1 od 1.

Do Milića smo od Imotskog prešli preko Red Carpeta u Zagvozdu i bicikliranje je bilo ok, osim što je od Imotskog cesta većim dijelom išla prema gore, što u pravilu ne volim. Draže mi je malo gore, malo dolje, ali kad si s Lackom, nema biranja...samo gazi...

Uz Lacka, Teu i Mislava na Sv. Juru su krenuli snimatelj Marko i fotić Luka dok sam se ja preselio za volan i zajedno s Čedom obišao Biokovo na četiri kotača. No, Sv. Jure će ostati za jednu od sljedećih avantura za koju se već zapisao glavni urednik Tomica...

Slika 2 od 2.

Jučerašnji dan je iz Makarske krenuo kajakom i opet nas je vrijeme poslužilo. Bonaca tijekom dva sata kajakarenja do Sumartina na Braču bilo je onak' iskreno laganica. Nažalost, delfina ovaj puta nije bilo, no palo je jedno odlično kupanje i odmaranje prije uspona prema Vidovoj gori, najvišem vrhu hrvatskih otoka.

Lacko se malo mučio s GPS trackom kojeg je dobio mailom, a ni tijekom bicikliranja nije nam previše pomogao jer smo u jednom trenutku zaglavili u gustoj makiji i nije bilo druge nego staviti bicikl na rame i uz brdo. No, bez obzira na malo "razgledavanje" Brača po preko, bilo je predivno vidjeti netaknutu prirodu i biti ugošćen od predivnih ljudi. Red domaćeg bračkog vina u kombinaciji s redom bračkog sira...

Slika 3 od 3.

Plan je bio doći do Vidove gore pa se onda možda i spustiti biciklima po pješačkoj stazi u Bol. Ready-cool Šteka nas je čekao podno Vidove gore dok se nismo iskobeljali iz bračke makije i vrijedilo je. U trenutku sunčevog zalaska smo bili na Vidovoj gori i tek je bio potreban mig i Šteka je već bio opremljen i požurivao. "Ljudi, ajmo. Noć će past' pa će biti gadno na spuštanju", i nova adrenalinska avantura je krenula. Downhill Vidova gora - Bol.

Škrapa, smilje i grane na stazi pratili su nas cijelim putem i stvarno ne znam što je napornije. Gaziti na usponu ili držati kočnice tijekom cijelog spusta. Uglavnom, spust je predobar i ova četiri pada tijekom spuštanja su zaboravljena samo tako. Smilje je ipak ublažilo sve moje padove.

Slika 4 od 4.

Ulazak u Bol po mraku je bio olakšanje i još jedan dan je završen. Koljeno koje je polako počelo preskakati izdržalo je i mislim da će izdržati do Hvara. Lagani kajak od Bola do Vrboske i dalje biciklom do Hvara ne bi trebalo predstavljati neki problem, a nakon toga je dan odmora koji će dobro doći.

Bolski spust mi je i dalje u glavi i nakon tog iskustva je bilo više nego lagano izabrati mjesto i vrijeme za godišnji - Sutivan i Vanka regule, drugi tjedan u srpnju...

Slika 5 od 5.

A sad kajak pod ruke i na Zlatni rat jer ćemo od tuda krenuti za Vrbosko...

Kajak, Makarska - Sumartin
Bicikl, Sumartin - podno Vidove gore
Downhill, Vidova gora - Bol

Foto: Luka Tambača

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Povezani tagovi

Top temaPsychoFanatik

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Yurraz25.05.2011. u 12:48
    Kako zavidim ekipi :-) Krpam se i ja za sljedeću avanturu :-)))
    Yurraz
  • Obrisan korisnik25.05.2011. u 12:07
    RESPECT potpisniku teksta...Pakleni je to Rider...Freerider!!!
    Obrisan korisnik
  • dajmituprijavuvecjednom25.05.2011. u 10:21
    uh kolko pravopisnih grešaka, al okej, logistika je kriva :D
    dajmituprijavuvecjednom