Biti ili ne biti

Vjerojatno najslikaniji detalj jadranske obale, Zlatni rat, bio je upravo naša polazišna točka za put prema Hvaru. Osim uobičajenog ispraćaja, ovaj puta nas je ispratio i Red Bullov helikopter koji nije propustio slikati svojeg vozača, Mislava Mironovića. Ja sam se malo uvaljivao u kadar i očekujem da će me Red Bull prepoznati i tražiti da budem dio njihovog tima, veteranskog...

Iako je izgledalo da je Hvar opako blizu, to je samo tako izgledalo i nikako do te obale doći. Dobra stvar je u svemu tome je bila - bonaca... more je bilo poput ulja, a sunce je upržilo. Kajak je odjednom postao naporan, ali uz dosta napora sam ipak došao do Hvara. Mala stanka je bila na otočiću Zečevo, a nakon toga je bio lagani ulazak u Vrbosku, za koju kažu da je hrvatska Venecija.

S obzirom da je Čedo zapeo u Splitu na servisu s autom nije nas ima tko tjerati pa nam se malo raspao raspored. Relativno kasni dolazak u Vrbosku dodatno je zakompliciralo krpanje Mislavove gume tako da je dolazak u 18 sati u hvarsku luku postajao sve upitniji. Ideja je bila da se sa ekipom iz Hvar Adventure do biciklira do Miline i od tamo nastavi kajacima do Hvara, no za to je bilo potrebno dobro nagaziti na pedale. Poznavajući Lacka i ekipu, odmah je pao dogovor da me ne čekaju i da se vidimo na hvarskoj rivi.

Do sada su usponi bili brutalni, tako da ni put prema Hvaru nije bio ništa drugačiji. Lacko očito ima dara za slagati zahtjevne dionice ili je to samo dok sam ja u blizini... Sam sa sobom i u svojem ritmu je bilo nešto lakše, no desno koljeno misli drugačije. S vremena na vrijeme se javlja i moji pokušaji da ga ignoriram za sada su uspješni... zasad.

Prolaz kroz hvarski tunel je donio svježinu i dalje je bilo lakše. Možda iz razloga što sam bio sam u svojem ritmu, a možda i zato što je priroda oko mene bila neopisiva. Laganim tempom došao sam do Hvara i još je jedan dan završio.

Ostatak ekipe je došao kajakom, a Hvarani su znali napraviti doček. Baklje, čamci i gliseri uz kajake i sve to začinjeno muzikom. Tko zna, zna... Nešto vjetra u prsa od Miline do Hvara bilo im je za kraj dana kao točka na i, no dan odmora je tu i sve se brzo zaboravlja.

Da danas opet moram kajakariti i biciklirati, nastavak bi bio pod upitnikom. Koljeno zateže i nade polažem u današnji dan odmora da se do sutra to sve posloži i da iz Makarske krenem do Pelješca u petak i tako dođem nadomak cilja na Korčuli...

Biti ili ne biti...

Foto: Luka Tambača

Kajak, prvi dio, Bol
Kajak, drugi dio, otočić Zečevo - Vrboska
Bicikl, Vrboska - Hvar