Nedostaje samo Sandra Bullock

Ako ste čitali knjigu, ili vjerojatnije, gledali film The Blind side, onda znate sve o tomu kako je Michael Oher prošao put od "trnja do zvijezda". Danas je Oher milijunaš, starter Baltimore Ravensa, a ne tako davno bio je mladić bez obitelji i doma. Zahvaljujući Leigh Anne Touhy, koju je u filmu briljantno portretirala Sandra Bullock i za to zasluženo dobila Oscara, i njenoj obitelj, ali i svom karakteru, Oher je "pobijedio izglede" i uspio u životu unatoč svim preprekama.

Zahvaljujući ESPN-ovom Chadu Fordu doznao sam za još jednu vrlo sličnu priču. Iako bi novi film bio previše sličan da bi ostvario sličan uspjeh, Jimmy Butler i obitelj koja ga je uzela "pod svoje" zaslužuju jednak respekt. I nema sumnje, koja god momčad uzela Butlera na ovogodišnjem draftu - a prognozira se da će biti "draftiran" između prve i druge runde - imat će nekoliko navijača više.

Dirljiv članak Chada Forda (o Oheru je knjigu napisao Michael Lewis) počinje citatom Butlerove majke dok ga je izbacila iz kuće:

"I don't like the look of you. You gotta go."

Kada se to dogodi jednom 13-godišnjaku koji k tome nema druge obitelji kojoj bi otišao, u daleko najvećem broju slučajeva čeka ga tužna budućnost. Ipak, Butler se nije predao. Snalazio se kako je znao spavajući po nekoliko noći kod raznih prijatelja, sve dok se nije sprijateljo s Jordanom Lesliejem na košarkaškom igralištu.

Jordan ga pozvao kući, gdje njegova majka Michelle Lambert prvotno nije bila oduševljena. Razumljivo, s obzirom da je imala četvoro djece s prvim, prerano preminulim mužem, dok je novi muž "pridonio" s troje svoje djece iz prvog braka. Ipak, nakon što je u nekoliko navrata Butler prespavao po nekoliko noći u kući Lambertovih, Michelle je odlučila kako će prihvatiti Jimmyja za stalno, no samo ako prihvati razne obveze - da se popravi u školi, da redovito ide na nastavu, da dolazi kući u određeno vrijeme, da preuzme kućanske poslove i da postane uzor ostalim klincima koji su ga tako i gledali.

"Prihvatili su me u svoju obitelj. To nije imalo veze s košarkom. Ona je jednostavno puna ljubavi, radila je takve stvari. Nisam mogao vjerovati."

Iako je i na početku srednje škole bio očigledno talentiran košarkaš, Jimmy se još nije previše isticao - talentiranih košarkaša ima po cijelom SAD-u. Stoga nije uspio dobiti stipendiju nekog od jačih sveučilišta, pa je jednu godinu odradio na junior collegeu gdje je brzo zapeo za oko sveučilišnim skautima te je dobio niz dobrih ponuda.

I ovoga puta poslušao je svoju novu majku koja mu je sugerirala sveučilište Marquette: "Imao je dosta ponuda, ali ja sam bila impresionirana Marquetteom zbog akademskih razloga. To je sjajna škola. Rekla sam mu da mora tamo ići jer košarka možda neće upaliti dugoročno. Trebala mu je dobra edukacija i diploma na koju se može osloniti."

Ni ovdje Butleru nisu odmah cvjetale ruže, trebalo mu je vremena da se adaptira na još viši košarkaši nivo, no u drugoj sezoni je postao starter i najraznovrsniji igrač Golden Eaglesa. Napredovao je i u završnoj godini sveučilišta, a ovih dana impresonira NBA skaute na različitim turnirima uoči NBA drafta.

Kada kažem "impresionira", ne mislim samo na košarkaški parket. Ovako ga je opisao jedan generalni menadžer NBA kluba: "Njegova priča je jedna od najfascinantnijih koje sam vidio svih ovih godina u košarci. Toliko puta u životu sve mu je bilo postavljeno da ne uspije. Svaki je puta pobijedio. Kada razgovarate s njim, a nije baš voljan razgovarati o svom životu, jednostavno imate osjećaj da dečko ima veličinu u sebi."

Zbog tih osobina brojni skauti i GM-ovi smatraju kako će se Butler dobro uklopiti u neku NBA momčad, posebno ako je to momčad koja ima karakterne momke i koja zna pobjeđivati. Za razliku od brojnih sveučilišnih "superstarova", Butler za sebe ne misli da je zvijezda i spreman je biti sporedni igrač koji za momčad čini ono što je potrebno za pobjedu. Kao što je i ova NBA sezona pokazala, ti "sporedni igrači" često mogu imati ključne uloge u velikim utakmicama.

Jimmy zaista ne voli o ovome previše pričati, pa je i u intervjuu Chadu Fordu nekoliko puta ponovio da nije siguran bi li to trebali objaviti. I naglasio je kako ne želi da se netko sažali nad njim:

"Ako ćeš nešto pisati, samo te molim da ne pišeš na način da se ljudi sažale nad mojim životom. Mrzim to. Zbog ničega nikome ne treba bit žao. Sretan sam zbog svega što mi se dogodilo, zbog toga sam postao ono što jesam. Zahvalan sam na svim izazovima koje sam imao."

Jimmy je izazove preskočio prvenstveno zahvaljujući sebi, ali ni on neće zaboraviti naglasiti važnost Michelle Lambert i njene obitelji: "Pridajem joj zasluge za ono što sam postao. Volim je. Pomislio bi čovjek da me ona rodila. Razgovaram s njom svako jutro, jako je brižna. To je moja obitelj. To je Michelle Lambert. Ona je moja mama."

A ta mama je poslala poruku NBA klubovima: "Nadam se da će mu netko dati šansu. Nitko mu nije davao šanse. Pretpostavljam da mi jesmo i pogledajte što se dogodilo. Promijenio je naše živote. Bolji smo ljudi jer imamo njega u obitelji. Ako mu NBA momčad da šansu, he'll do the world for them. Kao što je učinio za mene."

Sviđalo mu se to ili ne, Jimmy je zbog svoje priče dobio barem jednog navijača više. I prva stvar koju ću pogledati na NBA draftu jest koja mu je momčad dala šansu...

Fotografija: espn.go.com (od Michelle Lambert)