Devet veličanstvenih

Ako ste mislili da sam ja jedan od navedene devetorice, ipak ste precijenili moje mogućnosti, a i moju volju za životom. Istina je da nisam ni među onih 1.800 prijavljenih, ali je i istina da imam ponudu za jedan motokros session po zagorskim bregima u društvu legende hrvatskog motokrosa...no, o tome drugom prilikom.

Za ljubitelje ekstremnog motokrosa Erzbergrodeo nije potrebno posebno predstavljati, no za sve ostale kojih je ipak malo više, već sama činjenica da je tek devet natjecatelja došlo do cilja izaziva čuđenje i pojavljuje se niz upitnika iznad glava.

Erzberg je zapravo "željezno brdo" koje je ostatak rudnika željeza koji se nalazi 50-ak kilimetara od Graza, a već 17 godina ugošćuje ljubitelje ekstremnog motokrosa. Ove godine tijekom četiri dana, na 17. izdanju Erzbergrodea, preko 45.000 ljubitelja adrenalina u blatu pratilo je borbu za naslov pobjednika na 30 kilometara dugoj stazi, a dobili su ono što su i tražili.

Kiša, kiša, a nakon kiše i opet kiša bila je odlična uvertira za nedjeljnu finalnu utrku za koju se plasiralo 500 najboljih vozača od preko 1.800 prijavljenih. Za napomenuti je još jedan zanimljivi statistički podatak, a to je lista čekanja od čak 1.000 imena koji nažalost nisu bili u prilici osjetiti stazu na Erzbergrodeu.

Da i mi svojeg konja tj. "konje" za utrku tj. Erzbergrodeo imamo, dokazao je zagroski-istarski dvojac Kotarski-Prodan koji su tijekom kvalifikacijskog Iron road prologa na 30 metara širokoj i 13,5 kilomatara dugoj stazi ostvarili zavidne rezultate i tako osigurali nastup na nedjeljnoj finalnoj utrci, na Red Bull Hare Scrambleu.

Tihomiru Kotarskom ovo je bio drugi nastup na Erzbergrodeu, nakon što je na prošlogodišnjem izdanju zapeo između pete i šeste kontrolne točke i plasirao se na 355. mjesto. Ove godine čekanje nedjeljnog Hare Scramblea skratio je nastupom na Rocketrideu gdje je u kvalifikacijama u ovoj specifičnoj disciplini na zahtjevnoj blatnoj uzbrdici zauzeo 88. mjesto, nažalost nedovoljno za nastup u finalu među 48 najboljih.

Možda je ipak bila pametnija odluka Marka Prodana, koji se čuvao za finale i nedjeljnu utrku te u samoj utrci došao do devete (Arch of Pain) od 20 kontrolnih točaka, što je na kraju bilo dovoljno za 125. mjesto. Time je pokvario prošlogodišnji nastup kada je bio među 100 najboljih i kada se dokopao čak 13. kontrolne točke. Kotarskom je očito ponestalo snage nakon Rocketridea i ključna je bila peta kontrolna točka, Devil´s Kitchen, gdje je zapeo u mulju i osigurao 318. mjesto.

Najbrži među onih devet s(p)retnih je po peti puta zaredom bio Poljak Tadeusz Taddy Blazusiak, koji se tako prometnuo u najtrofejnijeg motociklistu na Erzbergrodeu. Do petog naslova je na 30 kilometara dugoj stazi Poljak je došao nakon 2:12,03 sata.

Osim aktualnog kralja Erzbergrodea Blazusiaka, do naslova pobjednika na ovoj izuzetno zahtjevnoj utrci dolazili su i motociklisti koji su svoje imena i slavu izgradili tijekom dakarskih utrka po afričkim pustinjama. Alfie Cox bio je prvi pobjednik utrke davne 1995. godine, dok je Cyril Despres početkom milenija u dva navrata došao do naslova pobjednika.

Iako im je vikend bio više nego naporan do impresija samih sudionika sam ipak došao. Moj zemo Kotarski nije bio nezadovoljan i nakon druge godine sigurno neće odustati u namjeri da završi utrku. "Unatoč pripremama kroz cijelu godinu, nisam uspio doći do kraja, ali sam zadovoljan. Da sam imao dvotaktni motor sigurno bih imao šanse da budem jedan od onih koji su završili utrku, no ovako s četverotaktnom mašinom Erzbergrodeo je praktično nemoguće završiti". Bolji rezultat u odnosu na prošlogodišnji nastup budi optimizam za sljedeći nastup. "Cilj mi je bio završiti utrku i u prologu biti među prvih 100, no tehnički problemi i peh s probušenom gumom ipak su me omeli u tome. Vjerujem da bih bio među Top 50 da nije bilo spomenutih problema. Sljedeće godine će biti sigurno bolje.".

Ništa lošije volje nije bio ni Marko Prodan koji je u startu bio hendikepiran nedavnim lomom noge tijekom enduro utrke za Prvenstvo Hrvatske. "Pripreme za Erzbergrodeo su nažalost bile prekinute nakon moje ozljede i na Erzbergrodeu sam po prvi puta nakon ozljede sjeo na motocikl. Pouzdao sam se u svoje iskustvo, no pomanjkanje snage i grčevi u mišićima nakon devete kontrolne točke bili su uzrok mom odustajanju." Gužva na stazi i strah od ozljede koja bi ugrozila nastavak sezone dodatno su otežali Prodanov nastup. "Na jednoj sam kontrolnoj točci izgubio dva sata i to najviše zbog straha od drugih vozača da slučajno ne bi obnovio ozljedu, što bi značilo da mogu odustati od nastupa na Red Bull Romaniacs utrci. No sljedeća godina je nova prilika i vjerujem da ću stići dalje pa čak možda i do cilja".

Zagorsko-istarski dvojac sigurno neće posustati, a ko zna, možda im se pridružim sljedeće godine. Kaže jedna stara narodna: "Teško žabu u vodu natjerati...". Ok, pridružit ću im se, ali s one strane objektiva...i to je ko' da sam nastupio na Erzbergrodeu...skoro...

Foto: Erwin Polanc, Samo Vidič, Philip Platzer