Sport na američki način

Istina, godinu dana živio sam u zemlji footballa, ali osim što u mom gradu (niti blizu) nije bilo profesionalne momčadi, tada još nisam ni znao da volim američki nogomet. Stoga sam morao čekati 10 godina i povratak u SAD, ovoga puta u obliku dvotjednog road tripa po istočnoj obali s osmero najbližih prijatelja (ujedno dvotjedni odmor i meni i vama od Packi).

U natrpani itinerer uspio sam ugurati i posjet dvama sportskim događajima - utakmici Miami Dolphinsa i Houston Texansa te ogledu NY Metsa i Cincinnati Redsa. I uspio sam nagovoriti cijelu ekipu da gledamo football; u NY-u je kod nekih potreba za šopingom ipak bila jača od potrebe za gledanjem potpuno nevežne, 162. utakmice u sezoni dviju prosječnih momčadi u sportu kojeg nitko od prisutnih ne razumije.

Foto: Tomislav Pacak

Nitko od prisutnih nije bio posebno dobro (ili uopće) upoznat niti s američkim nogometom, ali je na Dolphinsima svima bilo zabavno. I tu dolazimo do cijele poante - sport i treba biti zabavan. Ne treba biti izvor prevelikih frustracija, a još manje nasilja, agresije i pridavanja prevelike životne važnosti nekim tipovima u dresovima na travnjaku, što god oni radili.

Da je Amerikancima sport prvenstveno zabava vidjelo se već na ogromnom parkiralištu ispred Sun Life stadiona koje je od jutra krcato automobilima i - roštiljima. Tailgating će wikipedia opisati kao "društveni događaj oko otvorenog prtljažnika automobila koji često uključuje ispijanje alkoholnih pića i roštiljanje" - i moram reći da ta definicija prilično dobro pokriva zbivanja ispred svih NFL stadiona, pa tako i ovog u Miamiju.

Foto: Tomislav Pacak

Promatrajući sve te tisuće ljudi, ostanete dojma da je roštiljanje, druženje, bacanje lopte, gledanje NFL emisija i utakmica na ogromnim plazmama i LCD-ima (uistinu je nevjerojatno s kakvom sve opremom ljudi dođu na taj parking) važniji dio cijelog iskustva nego sama utakmica. Nisam čak ni siguran koliki postotak od tih ljudi uistinu i ode na utakmicu. Nisam baš siguran ni u američku izvedbu roštilja, prije bih je nazvao crnom, prepečenom katastrofom, no nema dvojbe da je svima zabavno. Bez obzira imate li na sebi dres Dolphinsa, dres Texansa ili nekog petog.

Siguran sam da će među čitateljima ovog bloga biti brojni oni kojima nešto kod Amerikanaca ide na živce - pretilost, nepoznavanje gdje je Hrvatska, Spiderman ili vanjska politika, uvijek je nešto, pa ću odmah priznati da sam subjektivan - volim Amerikance kao narod, smatram da su gostoljubivi, društveni, pristupačni, pozitivni, cijenim njihov patriotizam i volio bih da Hrvati cijene svoje vojnike, svoje ratove, svoje velikane, svoje sportaše, svoju zastavu i zemlju kao Amerikanci.

Stoga, neće vas iznenaditi da sam impresioniran organizacijom cijelog događaja, kako od strane kluba tako i od policije. Svi su tu kako bi nekome pomogli, i redari i policajci i blagajnice i prodavači. Nitko nije osoran i bezobrazan, živčan i ljut na cijeli svijet. Oni su tu zbog vas, vi njih plaćate i oni se tako ponašaju.

Foto: Tomislav Pacak

Fan Shop Dolphinsa je briljantan, teško da postoji nešto na što se nisu sjetili da bi mogli staviti logo kluba, a kada samo šilterica ima u stotinjak različitih modela, onda vam je jasno koliko različitih dresova i majica možete kupiti.

Foto: Tomislav Pacak

I taj fan shop ne zjapi prazan, štoviše, stvari se naveliko kupuju prije utakmice, a da se ne stvaraju predugački redovi, na kasama radi barem 10 prodavačica. Zanimljivo je da niti jedan navijač na sebi nema pet različitih "Dolphins" stvari, ali zato gotovo svaki ima barem nešto - bio to dres, kapa, majica, znojnik, tenisice ili nešto šesto.

Dolphinsi su trenutno jedna od rijetkih momčadi u NFL-u koja ima problema s posjetom - nakon odlaska Dana Marina Miami je utopio u prosječnost, a navijači ne vjeruju sadašnjem vodstvu kluba i pokazuju to neodlaskom na utakmice. Većini klubova na svijetu 40-ak tisuća gledatelja ne bi bio problem, no Dolphinsima jest - ta brojka znači da je stadion polupun (ili poluprazan) svaki drugi tjedan.

Foto: Tomislav Pacak

Nakon nekoliko dana kupanja po South Beachu i ispijanja Mojitosa po Miamiju, ne mogu reći da ne razumijem one koji ne idu na utakmice Dolphinsa.

No, hrvatska ekipa nije se zbog toga žalila - dok bi negdje drugdje muku mučili s nabavljanjem karata, ovdje smo ih bez problema nabavili par tjedana prije, i to po cijeni od, za NFL nevelikih, 60-ak dolara po glavi.

Foto: Tomislav Pacak

Iako utakmica protiv Houstona nije bila posebno značajna - sezona je bila tek započela - program prije utakmice je tradicionalno bogat. Djevojke u društvu pobrinule su se i za dvije provale - kada su pri završetku himne "dva MIG-a" (provala broj 1) preletjela stadion, neki među nama pobojali su se "terorističkog napada" (provala broj 2). Za provalu broj 3 pobrinuli su se nepoznati lopovi koji su istodobno na zagrebačkog Knežiji ukrali meni i boljoj polovici bicikle iz zgrade. Pa ako slučajno čitaju Sportnet - vratite mi bicikle i dobit ćete besplatnu godišnju pretplatu na Sportnet!

O utakmici neću trošiti riječi - Houston je bio bolji i zasluženo je, relativno lako, pobijedio, baš kao što je zabava pobijedila rezultat. Hot-dogovi, piće, sunce, zgodne cure, zabavan sport, kreativni navijači, "čirlidersice", ugodna atmosfera - zbog toga vam je na utakmici NFL-a zabavno. Kao i zbog niza akcija, igara, događanja koje klub organizira prije utakmice, posvećujući veliku pažnju najmlađima.

Daleko od toga da na tribinama nema onih koji se živciraju zbog svoje momčadi, koji ne komentiraju trenerske ili igračke poteze jednako vatreno kao što je to slučaj kod nas. I nije istina da se u SAD-u ne zna navijati - drugačiji je sport, drugačiji je mentalitet, drugačiji je način navijanja, ali čak i na polupraznom stadionu jedne trenutno loše momčadi - zna biti glasno na "3rd down" protivnika - a to znači da je zastrašujuće glasno u Green Bayu, Pittsburghu ili Seattleu. U Hrvatskoj se zna bolje navijati - kada slučajno na neki sportski događaj dođe puno ljudi - ali u SAD-u su se naučili bolje zabavljati.

Nažalost, termin ovog putovanja nije mi omogućio posjet NHL ili NBA utakmici, pa smo još uspjeli uloviti tek baseball. Yankeesi, nažalost, nisu bili u gradu, pa smo u Queensu gledali Metse protiv Redsa.

Na MLB utakmici sam već jednom prigodom bio pa ovime nisam ostvario jednu od životnih želja (što odlaskom na Dolphinse jesam), no svejedno je bilo zabavno. Ako zanemarim činjenicu da je CitiField smješten u neposrednoj blizini aerodroma LaGuardia pa vam zrakoplovi neprestano prelijeću iznad glave. Osobi koja nije najveći ljubitelj aviona i letova to i nije idealan scenarij.

Foto: Tomislav Pacak

Baseball je, priznat će to i zagriženi ljubitelji "najameričkijeg" sporta, sam po sebi dosadan. Ako tome pridodate da su Metsi i Redsi prosječne momčadi, da nisu igrale za ništa i da je to bila završna utakmica sezone, lagao bi svatko kada bi rekao da se na travnjaku odvijao vatromet.

No opet - red hrane, red cuge, red objašnjavanja, pojašnjavanja i izmišljanja pravila, pa neki home-run, pa posjet fan-shopu, pa zabavne nagradne igre za posjetitelje, pa neko zanimljivo zbivanje na terenu... i prođu 2-3 sata, i nije vam žao utrošenih 10 dolara. Druženje i zabava, kud' ćeš bolje...

Idući puta, dakle za 30-ak godina kada se financijski oporavimo od ovog putovanja, volio bih otići i na neke žešće, važnije utakmice, na neko veliko rivalstvo, na utakmicu gdje je ulog velik i gdje je napetost izraženija.

Ali ovo mi je bilo dovoljno da uvidim kako sport može biti - i treba biti - na prvom mjestu zabava za sve prisutne, i da utakmica nem mora biti povijesna da bi odlazak na istu bio privlačan. Drugim riječima, da živim u SAD-u i ne bavim se ovim poslom, imao bih godišnje karte za sve što bih si mogao priuštiti, neovisno koliko dobra ili loša lokalna momčad bila.

I prije nego dovršim, moram jasno pozdraviti svoju ekipu - Dudu, Fiću, Željku, Ivana (poznate likove iz Švedskog stola), Evu, Helenu, Ivanu i Nikolu. Nadam se da vas nisam previše izgnjavio yardama, bazama, QB-ima, puntovima, pitcherima...

Rado bih u komentarima pročitao vaše dojmove, posebno sa sportova koje nisam uživo gledao - sveučilišni nogomet ili košarka, NBA, NHL...