HNL vritnjaci i poneki sindikalist

U prvenstvu ništa nova, Dinamo je ušao u Ligu prvaka (bravo!), dao šansu/poklon Hajduku da mu se približi (bravo!), a Hajduk kao Hajduk ("bravo!"), završio europsku sezonu prije nego je i počela, kukao nad zlom sudbom, prijetio istupanjem iz lige (morat ću našeg Klokana molit da mi omogući smajlića koji plače od smijeha), a onom Dinamovom poklonu gledao u zube i vratio ga prvim "žutim" vlakom. Ostali su tu ionako da veselom dvojcu ne bude dosadno... ok, šalim se, naravno.

U 13. kolu podijeljeno je nekoliko vritnjaka*(*noga u stražnjicu, sam sam ih nekoliko dobio od svoje kolegice Ivy, dakle ništa strašno). Mario Tot je svoj dobio od uprave kluba, a Torcida svoj od Bilih, međutim, nije to bilo sve iz dvoboja na Poljudu pa još vrijedi izdvojiti i, kako to kulturno reći, trenutak kada je predstavnik gostiju sucu spominjao bližu rodbinu u negativom kontekstu, što je ovaj doznao "putevima Gospodnjim".

Varaždin je i dalje bez pobjede, valjda žele otići sa stilom, a Splitovci (pitam se tko je uopće prvi patentirao ovaj naziv) odbijaju biti priča za jednu sezonu pa tako i dalje "šokiraju" javnost svojim pobjedama, a ostatak društva se prilagodio jesenskoj fronti s toplo-hladnim predstavama.

Zajednička stavka svih, ili barem većine klubova jest pitanje novca i financiranja, a ozbiljnost situacije najbolje će pokazati primjer kako su od nogometaša ruke digle čak i, pogađate, sponzoruše. Eto do čega je došlo, a kad sam već izrazio zabrinutost za dotične dame, valjda je kulturno da ponudim i rješenje pa ih iskreno i toplo preporučujem u novi "biser" hrvatske nogometne zbilje, kodnog imena - Nogometni sindikat. Neki ljudi zaista ne mogu podnijeti činjenicu da su davna prošlost pa su baš kao i moj junak iz djetinjstva Baltazar mislili, mislili, mislili i smislili - što? Ocijenite sami. Pa za ime Božje ljudi (Dario Šimiću tebe gledam), bolje bi bilo da ste istu ideju poslali u jedne dnevne novine za vic dana i tako barem dobili 100 kuna, a ne ovako.

Kažu kako je ponavljanje majka znanja (ne bih se složio, jer gledajući kako su u mom voljenom Hajduku proteklih godina pretjerali s ponavljanjem "fantastičnih" rješenja, mislim, dajte ljudi...), ali svejedno ću vam ponoviti najbitniju stavku za vrednovanje i poziciju na ljestvici, a to je mješavina subjektivnog dojma, trenutne forme i osvojenih bodova.

Sada kada smo riješili sve "tehnikalije", vratimo se u naš voljeni HNL kutak i pogledajmo tko je koga, gdje i zašto u novom power rankingsu: Control freak Kruno je svojim kontroliranim nogometom riješio pitanje nekontroliranog Pamića i njegove žuto-zelene momčadi, ali usprkos svemu novinari nisu ostali lišeni novog "ne bih ništa mijenjao" stava uz već opjevan slogan "unatoč svima". Split je svoj dvostruki obračun sa Zagrebom preko tjedna riješio po principu - jedna meni, jedna tebi i sada ponovno stoji rame uz rame s Hajdukom, a kartona se očistio i "veseljak" Obilinović, na znanje svima. Zanimljive su klimatske promjene zahvatile taj Split. Na Poljudu minus sedam, a na Bačvicama plus 20, pa ti sad budi pametan. Zato ljudi, Vakulu u Nadzorni odbor da se napokon riješi ova vremenska nepogoda. Ilija Gromovnik je na Poljud tiho došao i bučno otišao. Hajdukovcima je odvalio jednu "odgojnu" šamarčinu, suzdržano se nasmijao, podignuo brk, namjestio obrve i krenuo dalje. Dozvolite mi da kažem: "Evala meštre!" Farmaceuti su našli lijeka za Santinija i Zadrane, al' Bože moj, ta nije Zadar Vinogradar da bi ih se trebalo plašit. Bodovi s gostovanja, četvrta prvenstvena utakmica bez poraza, sreći njihovoj nema kraja, pogotovo što do kraja imaju samo protivnike iz istog ranga natjecanja. Osijek slavio na Maksimiru 4:1. Nije šala, iako nije Lokomotiva Dinamo ili pak jest, hm. E sad ni sam više ništa ne znam. Vrijeme za restart. Vinkovčani pod vodstvom Samira Toplaka polako rastu iz utakmice u utakmicu, al' kako i neće kad je čovjek godinama radio sa svim "uzrastima" u Varte/ždinu pa zna što je najbolje za "rast", iako s nešto manje Tomislava u sastavu nego inače. Ulicu pjesnika ovo kolo je pohodio Split, a kako to i priliči najboljoj gostujućoj momčadi u ligi, bodove su spremili u svoj crveni autobus i zaputili se preko sv. Roka s osmjehom na licu. Zagrebu je to bio prvi domaći poraz, a prvi put se najviše pamti, barem ako je vjerovati istraživanjima. Rijeka je na Kantridi odigrala nulu, a rijetko viđen "u dlaku" isti stav su dali oba trenera, potpuno dosadno, ako mene pitate. A gdje su oni oni dani kad su na tapeti urote, zavjere, suci, Al Quaida, Bin Laden, komunisti, partizani i moji nadraži - mučki provokatori. Šibenčani i Karlovčani su svoj dvoboj započeli sjedeći na travnjaku u znak protesta zbog neisplate plaća, samo nije mi jasno kako im nisu rekli da nije zdravo sjediti na mokrom tlu pa bi u narednim danima mogla "protestirati" prostata. Momčad s ruba glavnog grada ovog je vikenda došla do svoje prve, povijesne, gostujuće pobjede u elitnom rangu natjecanja, ali, ruku na srce, nisu imali osobito težak zadatak u srazu s Varaždinom ili pak onim što je ostalo od njega. Sigurno si misle: "Eh da je svaki vikend Hajduk ili Dinamo". Taman kad krenu, nalete na zid, u pravilu svako drugi vikend. Nekoga će ubrzo početi boljeti glava, možda najprije gazdu Renu, a to nikad nije dobro. Eto vraže, Lokosi nakon poraza od Osijeka "sporazumno" raskinuli ugovor s Marijem Totom, a tko zna, možda on opet dočeka šansu kod barba Zdravka. Zanimljivo izgleda njihova osobna karta - stadion Maksimir, kapacitet 40 tisuća, gledatelja - nema, skoro pa nema. A možda da oni zamole Bandića za krov... Istra nije uspjela pobijediti Dinamo, međutim, možda se čuvaju za kup, možda ih trener nije motivirao, možda nisu sjele plaće, možda su mislili "lako ćemo", možda jer je 29. listopada cijeli dan bila - subota... svašta je moguće, ali jedno je sigurno, sedam utakmica bez troboda, tri poraza u nizu, sljedeće kolo na noge Cibaliji, a Varaždina ni blizu. Kada vam ovogodišnji Šibenik očita nogometnu lekciju, onda se stvarno morate zamisliti nad svojom igrom, iako nije lako kad ti "kroz prazne džepove, vjetrovi prolaze", no dok u "svići ima ulja" predaje nema. Valjda su ih domaći počastili ručkom, da se barem i za to ne misle, kad već nemaju novca i bodova. Dojma sam kako se Varaždinci bore sa svime osim s problemima u klubu. Još mi u ušima odzvanja glas Ljubomira Kerekeša koji je prilikom jednog mog posjeta Varaždinu poveo pjesmu pred prepunim stadionom, ali bila su to neka druga vremena i neke druge okolnosti. Evo nemam snage napisati ništa zločesto ili barem blizu toga, oni su sami sebi dovoljna kazna.