Grom(ovnik) nikada ne udara u isto mjesto

Hajduk je nakon poraza od Intera dobio najpoželjnijeg bodonošu, ali i ovaj put je ostao vjeran tradiciji da testira živce svojih napaćenih navijača, sreća po njih pa su Varaždinci zaboravili kako to izgleda biti u stopostotnoj šansi. S druge strane galaksije Dinamo je još jednom stvorio brdo prilika, ali njegovi napadači se i dalje drže one - ne možete vi toliko stvoriti, koliko mi možemo promašiti. Pitam se samo, dokad.

Slaven je zato pokazao kako iskoristiti i ono malo prilika što ih stvori, ako ništa barem je u tome neprikosnoven u ligi, dok bi Osječanima najbolje bilo uputiti zahtjev nadležnima da sve svoje utakmice odigravaju u gostima, barem ako je suditi po onome što prikazuju u Gradskom vrtu.

U Vinkovcima je gledatelje u prvom dijelu obasjavalo sunce, a paradoks je u tome što ih je mnogo prije sunčeva utjecaja uspavala otužna predstava Cibalije i Istre, dok su u nastavku posao preuzeli reflektori i romantičarska atmosfera neka, dabome. Zanimljivo je bilo na terenu gledati trenera Puljana koji je doživio potpunu metamorfozu, postavši poput mimoze i silno se trudeći biti negledljiv. Čestitamo, uspio je - potvrdili gledatelji.

Uvjerljivi su ovaj put bili igrači Splita u Zaprešiću, ali valjda je Ilija Lončarević mislio kako bi bilo previše pobijediti oba splitska kluba u samo tjedan dana pa je gentlemenski prepustio bodove. Dva kluba s najmanje ili bolje rečeno bez navijača i s tek ponekim "što sam Bogu skrivio" simpatizerom, Lučko i Lokomotiva, u Kranjčevićevoj su odigrali možda i najzanimljiviju utakmicu kola, za inat svima.

Dometnut ću tome da je ovo bilo kolo u kojem su siromasi odigrali za svoju dušu. Šibenik i Karlovac, pa i Varaždin, pokazali su nesumnjivi karakter, dok bi oni koje su namučili trebali uprijeti prstom u čelo. Jer, uloge je lako zamijeniti, već u proljeće.

Kad sve zbrojimo i oduzmemo, dobijemo novo izdanje power rankingsa: Dinamo je nakon amsterdamske škole nogometa ugostio Zagreb, slavio s Vahinih 1:0, reklo bi se - odigrao koliko mu je trebalo, ali svu pozornost opet je ukrao Sammir i to izjavom kako mu je pun k... svega. Prekrasno sročeno, nema što, očito je svladao sve tajne hrvatskog jezika i sad je krajnje vrijeme da dobije tu putovnicu sa šahovnicom. Fantazist i pol. Tonći Bašić se u Zaprešiću poigrao kontrolora leta i domaćima zapovjedio "prizemljenje", tek toliko da ne polete previsoko nakon slavlja u Splitu. Nakon sedam mjeseci stanke prve je minute ubilježio i Mirko Hrgović, da, onaj Mirko Hrgović poznat i kao Hajdučko srce s figom u džepu, a iz izvješća delegata saznali smo i kako je "sudačka četvorka imala uspješan nastup". Eto ukoliko ste razbijali glavu o tome, čovjek je sve lijepo i temeljito objasnio. Splićani su konstantno u nekom zaostatku, bilo bodovnom ili vremenskom, ali obveze su obveze, fešte su fešte, pa su zato, u inače lošoj predstavi protiv Varaždina, čak četvorica imala razloga za veselje. Gabrić se vratio nogometu, Luštica i Vuković postigli prvijence, a Tomasov uz zgoditak ubilježio svoj 100-ti nastup za Hajduk, iako, istina živa, trebalo mu je dobrih 90 da se aklimatizira. Koprivničani su usprkos čovjeku manje svladali Rijeku i tako produžili svoj niz nepobjedivosti, iako iskreno nisu previše oduševili, ali ako ćemo se povesti onom kako "veliki pobjeđuju i kad igraju slabo", bojim se i pomislit što će biti kad proigraju. Eto Hajduku još jedne brige... Premda mu igrači ne pokazuju konstantu te prečesto glavinjaju od nemila do nedraga, trener Žutih i moj osobni favorit Ilija Lončarević, uvijek je u top formi: "Imali smo četvoricu ili petoricu igrača koji su se, kako se kaže, ukenjali u gaće". Dovoljno da ja kažem: "Smrdi, smrdi, užasno smrdi". Rijetko kad je Cibalia na domaćim utakmicama imala tek 500-tinjak gledatelja, ali ruku na srce, pobjedi unatoč, nastave li s igrama kao u ovom kolu, bit će ih sve manje i manje. Srećom po nazočne, gol je pao u 93., taman da ih razbudi nakon utakmice uzbudljive poput trećeg kola veteranske šahovske lige. Jesen je davno stigla u ravnu Slavoniju, no ne i domaći trobod na kojeg se čeka više od 40 dana. Ta ista spomenuta jesen opljačkala nas je i na modnom planu, jer nemamo više priliku "uživati" u istančanim modnim kreacijama trenera Vlade Bilića. On je vlastoručno u modu vratio kroksice i majice bez rukava, a Modni je mačić grizao nokte svakog tjedna pogađajući koja će kombinacija biti aktualna. Zagrebov vratar Igor Vidaković vjerojatno se pitao kako je biti Ivan Kelava u Ligi prvaka. Sada i to može prekrižiti s liste želja, jer je saznao kako je to kad unatoč porazu možeš bez grižnje savjesti odšetati sa stadiona. Jedini. Toliko o igri Zagreba... Nisu Šibenčani (za)sjedali kao u proteklom kolu na Šubićevcu, ali su do boda u Osijeku došli sasvim zasluženo. Očito je Goran Tomić pronašao pravu formulu na tragu onog "eliksira mladosti", a kad već nema love, nek je barem bodova. Riječani nisu loše stajali u Koprivnici, dapače, ali za nešto više od minimalnog poraza vjerojatno je falio treći Meksikanac, jer dva jednostavno nisu dosta. Lučko je nastavilo s marljivim prikupljanjem bodova, bod po bod i bit će za zimnicu. Sreće međutim nema s gledateljima, kojih je bilo tristotinjak, uključujući igrače, suce, skupljače lopti, redare, policajce, slučajne prolaznike, pokoju zalutalu životinju i valjda ponekog člana obitelji. No i tako malobrojni su se uspjeli zamjeriti delegatu utakmice koji je zapisao: "Tijekom utakmice u više navrata iz gledališta je bilo nekorektnog oslovljavanja suca utakmice". Ma nije moguće šjor delegat, zasigurno ste krivo čuli, baš... Vjerojatno jedini klub bez navijača i bez nade da će ih ikada imati, gostovao je svega nekoliko tramvajskih stanica dalje od matičnog stadiona i odigrao zanimljivu utakmicu u kojoj su bili bliže pobjedi. Zanimljivu retoriku je ponudio novi strateg Lokomotive Ante Čačić rekavši kako će sve biti u redu ako momčad bude razmišljala onako kako on insistira. Ovo me neobično podsjeća na Zvjezdane staze, Borga, kolektivnu savjest i pogađate - Seven of nine. Karlovčani su tijekom tjedna ispregovarali barem jednu plaću, a to se odmah osjetilo i na travnjaku gdje su svladali Zadrane s 2:0. Znamo li kako većinu tjedna nisu ni trenirali, postavlja se pitanje je li to stigla revolucija u vidu novog trenažnog procesa i pripreme pred utakmicu. Bilo kako bilo, rezultat je tu. Zadrani su ostvarili uspjeh jednak onom Mirka "Cro Copa". Naime, i oni se sada mogu pohvaliti činjenicom da su tri puta zaredom poraženi, hm, možda da se međusobno ogledaju pa da barem netko prekine taj crni niz. Narodski rečeno - "pa 'ko koga". Vjerovali ili ne, Igor Pamić je odigrao pravu pravcatu bunkerčinu u Vinkovcima. Eto, nije ni Paminjo što je nekad bio pa tako ode još jedan mit u ropotarnicu povijesti. Dokaz tomu je i sljedeća izjava, rečena netom po završetku susreta: "Taktički smo htjeli umrtviti igru". Mora se priznati kako je i uspio, iako nije samo utakmica bila umrtvljena... Kada izgubite s 3:0, a pritom zadovoljni odete na tuširanje svjesni da ste odigrali možda i najbolju utakmicu u dosadašnjih 14 kola, tek onda vam mora biti jasno koliko ste zapravo - loši. Ne, uopće ne želim polemizirati o plaćama, krizi ili djedu mrazu i vukodlacima, rezultat je jedino mjerilo, a toga u Varaždinu nema ni za lijek, kao ni nade u opstanak.