Packersi očiti favorit, tko je izazivač?

Nakon što je Tim Tebow sinoć srušio i Jetse, ali i moj pobjednički niz od osam pogodaka u nizu (nadam se da svi igrate Pobjednički niz!), vjerojatno bi njegov Denver zaslužio i koju poziciju više nego što je imao u jučerašnjem izdanju ovih power rankingsa. Da sve bude pošteno, i Jetse ću zadržati tamo gdje samo ih već bio smjestio, iako nakon poraza u Coloradu njihove šanse za doigravanje ne izgledaju perfektno.

Podsjećam samo ukratko - poredak nije složen (samo) prema trenutnom omjeru pobjeda i poraza, pa čak ni šansama za doigravanje, već po principu - da danas igraju dvije momčadi, koja bi pobijedila?

Enigme

16. Philadelphia Eagles (3-6): Što reći? Samoprozvani Dream Team razočarao je sve koje je stigao. Mislim da bi Philadelphia morala pobijediti u svim utakmicama do kraja, što nije izgledno, ovako će im ostati žaliti za svim propuštenim prigodama. Eaglesi su prosuli toliko vodstva u posljednjim četvrtinama da je jasno kako problem nije talent, ali jesu karakter i odlučivanje, kako trenera Reida tako i QB-a Michaela Vicka. Već ove nedjelje kod Giantsa imaju "must-win" utakmicu, pa tu poslasticu kola ne treba propustiti.

15. San Diego Chargers (4-5): Chargersi već godinama nose etiketu razočaranja, pa je možda vrijeme da se jednostavno spusti razina očekivanja za tu momčad, No, San Diego bez obzira na četiri uzastopna poraza bolje diše od Eaglesa, zaostaje jednu utakmicu za divizijskom liderom i mislim kako je i dalje najbolja momčad u AFC West. Philip Rivers trenutno igra zaista lošu sezonu, no on sigurno nije zaboravio igrati football - Chargersi su tradicionalno odlični u studenom i prosincu, pa iako ih ove nedjelje čeka težak izazov u Chicagu, nekako bi se trebali dogurati do doigravanja. Tamo, međutim, s ovakvim linijašima i specijalnim momčadima nemaju što puno tražiti.

Na rubu doigravanja

14. Detroit Lions (6-3): Nakon sjajnog starta Detroit se ipak ohladio, za što velike "zasluge" idu na račun Matthewa Stafforda koji jednostavno ne igra dovoljno dobro za ono što Detroit treba. Kao momčad bez jakog trkačkog napada - a to u ovim mjesecima još više dolazi do izražaja, Lionsi trebaju sjajnog Stafforda, a on je tek solidan. No, Detroit je pokazao ove godine i čvrstinu i kvalitetu, u Johnsonu i Suhu ima zvijezde koje ga mogu održati u utrci za doigravanje, premda je NFC sjever gadna, gadna divizija. Packersi su nedostižni, a Bearsi vrlo snažni...

13. Atlanta Falcons (5-4): Očekivalo se da Atlanta ne može ponoviti briljantnu prošlu sezonu (13-3), no upisali su poraz-dva previše i sada moraju odigrati odličnu završnicu kako bi uopće došli do play-offa. S obzirom na lakši raspored očekujem da Matt Ryan i društvo to i učine, iako su do sada u svim fazama igre pokazali malo više slabosti nego što bi se očekivalo.

12. Houston Texans (7-3): Jasno da bi Texansi bili u Topu 10 da ih nije potresla vijest o ozljedi QB-a Matta Schauba. Svaka čast izvanrednom trkačkom napadu predvođenom Adrianom Fosterom, svaka čast iznimno poboljšanoj obrani pod ravnanjem Wadea Phillipsa, ali teško je igrati bez prvog QB-a. No, dok jednom ne smrkne drugom ne svane, pa je ovo nova prigoda Mattu Leinartu pokazati da može biti dobar NFL QB; u Arizoni je ostao u sjeni Kurta Warnera (ha, opet mi je uspjelo ugurati Kurta!), može li više učiniti s Texansima? Pokaže li se barem korektnim rješenjem, onda je Houston opasna ekipa, opasnija od ovih nekoliko ispred njih.

11. Cincinnati Bengals (6-3): Baš mi se svidio Andy Dalton u nekoliko utakmica koje sam gledao. Crvenokosi QB ne čini klasične rookie pogreške, brzo razmišlja, i iako nema top u rukama - ima dovoljno jaku ruku za NFL. U kombinaciji s hvatačem Greenom, Bengalsi su u jednom draftu obnovili napad za iduće razdoblje, a Mike Zimmer opet je od hrpe bezimenih igrača složio odličnu obranu. Problem su, jasno, odlični Baltimore i Pittsburgh, ali u Cincinnatiju ima razloga za optimizam. Protiv Pittsburgha su ostali kratki, ovog vikenda u Baltimoreu imaju novu prigodu pokazati da se mogu ugurati u borbu za divizijsku krunu odnosno za doigravanje.

10. Dallas Cowboys (5-4): Nije lako biti QB Cowboysa, Tony Romo to zna bolje od ikoga. Nekoliko loših odluka u drugim poluvremenima donijelo je Romu velike kritike, izbrisao je time sve dobre igre - a takvih ima dosta. No, Romu će lakše biti konzistentan sada kada je Dallas u Murrayju pronašao RB-a budućnosti, Dallas više nije jednodimenzionalna momčad i vjerujem da je opasna ekipa za svakoga. Obrana je još sumnjiva, no Kauboji bi trebali iskoristiti predstojeći lakši raspored i s Giantsima se potući za prvo mjesto u NFC East.

Zajedno bi bili nepobjedivi

9. NY Jets (5-5): Obrana Jetsa i napad Saintsa - bila bi to neugodna momčad. U Denveru je Mark Sanchez dao još materijala kritičarima koji ne vjeruju da je on QB koji može Jetse odvesti do kraja, a sve im je teže to osporiti. Nije ni obrana Jetsa tako dobra kao proteklih godina, ali je u ovih pet poraza puno više svoje prste imao napad na čelu sa Sanchezom. Može li Rex Ryan ekspresno smanjiti njegove greške na minimum? Ako ne može, Jetsi neće ni do doigravanja, a kamoli do Super Bowla. A prije samo tjedan dana izgledali su spremni oteti Patriotsima dominaciju u diviziji...

8. New Orleans Saints (7-3): Saintsi mi se, jednostavno, ne čine dovoljno čvrstima, tvrdima i obrambeno kvalitetnima za borbu s najjačima. Ne napušta me taj dojam još od otvaranja sezone i poraza od Packersa, gdje se jednostavno vidjelo da Drew Brees ne može baš toliko pratiti Aarona Rodgersa koliko obrana može primiti. Trkački napad bolji je sa Sprolesom i Ingramom nego s Bushem, Brees je Brees, ali.. kao da nešto nedostaje. Nema onog istog karaktera u obrani kakvog je bilo u šampionskoj sezoni...

THE momčadi

7. Chicago Bears (6-3): Chicago, pak, ima upravo to - obranu. Mike Martz konačno je uspio posložiti ofenzivnu liniju iza koje se Jay Cutler ne mora boriti za život u svakoj akciji, Bearsi imaju ponajboljeg RB-a lige u Mattu Forteu, i imaju obranu koja kažnjava, koja zaustavlja, koja zabija i poene. Chicago već godinama podcjenjujem, ali s pobjedama poput onih u Philadelphiji i protiv Lionsa tjeraju me da ih shvatim vrlo ozbiljno - i zaista, Chicago je u NFC-u favorit za jednu od dvije pozivnice.

6. San Francisco 49ers (8-1): Uz Packerse, Ninersi su jedina momčad s manje od tri poraza, i dakako, apsolutno najugodnije iznenađenje lige. To najviše govori o utjecaju trenera Jima Harbaugha koji je preporodio do lani prosječnu i neuspješnu momčad koja je uporno iznevjeravala očekivanja navijača i javnosti.

Harbaugh je složio momčad u pravom smislu te riječi (slično je i s Chicagom), zna se tko što radi, što se od koga očekuje. QB Alex Smith preporodio se u jednostavnijem sustavu, 49ersi imaju odličnog RB-a Franka Gorea i imaju obranu koja još nije dopustila trkački TD ove sezone. S takvom igrom već sada su praktički, a uskoro će i matematički, osigurali divizijsku krunu.

Zašto ipak tek šesti? Ninersi imaju par lijepih pobjeda ove sezone, posebno na istočnoj obali, ali još nisu dokazani poput momčadi ispred njih. Bilo je u nekim utakmicama i malo sreće, a njihove pobjede nisu dominantne da bismo govorili o velesili u San Franciscu. Pravo dokazivanje tek slijedi, za sada su "samo" pokazali da su prava momčad, s pravim trenerom i pravom football filozofijom.

Nepouzdani

5. Baltimore Ravens (6-3): Kako netko tko dva puta pobijedi Pittsburgh izgubi od Jacksonvillea ili Seattlea? Odgovor na to znaju samo Baltimore Ravensi, ćudljiva momčad kojoj je nemoguće u potpunosti odrediti limite.

Ravensi se još uvijek diče svojom obranom, no mislim da zapravo žive ovisno o napadu - kada su Joe Flacco i Ray Rice u pravoj formi, Ravensi djeluju kao najbolja oklada za zaustavljanje Packersa. No, kada djeluju prosječno, Baltimore može izgubiti gotovo od svakoga. Flacco proteklih godina nije pokazao da je toliko dobar da odvede Baltimore do kraja serijom dobrih utakmica, a ne vidim što se promijenilo ove godine? Premda, ne bih se kladio na njihovu utakmicu, ni u kojem smjeru.

Nesavršeni, ali testirani

4. NY Giants (6-3): Pobjeda protiv New Englanda bila je impresivna, ne samo zbog načina na koji su to Giantsi napravili - pobjedničkim driveom u samoj završnici, već i zbog toga koliko je teško svladati Toma Bradyja i Patriotse na Foxborou.

Nisam veliki ljubitelj Elija Manninga, no čini mi se da ove sezone igra bolje nego ikad - neka njegova dodavanja zaista su NFL vrh, bolja ne mogu biti. I u četvrtoj četvrtini, Manning je iznenađujuće dobar, ne samo ove sezone. Kako Giantsi imaju i provjerenog trenera, kako imaju i pass rush, solidne RB-ove i sve bolje hvatače, čine se kao ozbiljan kandidat za naslov prvog izazivača Packersa u NFC-u. Za još malo više, Manning mora još smanjiti broj pogrešaka, jer onaj kojeg ganja - Aaron Rodgers - ne griješi uopće.

3. New England Patriots (6-3): Patriotsi su vrlo slični Saintsima - sjajan napad, sumnjiva obrana. No, iako je statistički obrana Patriotsa među najgorima u ligi, bilo je perioda u njihovoj igri protiv Jetsa, Steelersa, Giantsa ili Cowboysa gdje se moglo vidjeti da mogu stisnuti i da mogu zaustaviti protivnika u dobrom dijelu utakmice.

Mogu li to činiti tijekom cijele utakmice? Ne znam; protiv ovakve obrane izgleda kao da bi Packersi mogli zabiti 60 poena. No, dok je Brady za volanom, dok je Belichick na klupi, nemoguće je ignorirati Patriotse, posebno jer su ionako uvijek najopasniji bili kada im se previše ne vjeruje. A zbog obrane, ove sezone mnogi im ne vjeruju.

Brady je u tight-endovima Gronkowskom i Hernandezu našao dvije sjajne mete, kada bi se Welkeru pridružio još neki od hvatača - napad bi opet izgledao nezaustavljivo. Treba uzeti u obzir i da je teži dio rasporeda iza Patriotsa, do kraja bi bez problema trebali upisati barem pet pobjeda i tako se boriti za status prvog ili drugog nositelja konferencije...

2. Pittsburgh Steelers (7-3): Ne mogu s Baltimoreom, barem ne ove sezone, ali mogu sa svima drugima. Steelersi su jednostavno jaki, dobri u svim segmentima igre, imaju provjerenog trenera, QB-a, dobru obranu, solidan trkački napad, iskustvo, prstene... Problem im je možda tek što niti u jednoj fazi igre nisu briljantni. Za razliku od...

Favorit

1. Green Bay Packers (9-0): Nema tih power rankingsa u kojima Packersi nisu prvi nakon dosadašnjeg dijela sezone.

Aardon Rodgers igra izvan svake pameti, tek Bradyjeva briljantna i povijesna 2007. može stati u istu rečenicu s ovim što Rodgers pruža iz tjedna u tjedan. Napad Packersa, jednostavno, izgleda dominantno; teško se riješiti osjećaja da Packersi mogu zabiti TD kada god to požele. Naravno, Rodgers nije sam - tu je niz sjajnih hvatača, ekipa receivera i TE-ova s kojima se nitko ne može mjeriti.

Ako bi protivnici tražili razloge za optimizam, onda bi ih morali tražiti u obrani koja je imala slabijih izdanja, ali teško se natjerati na poseban angažman ako napad uvijek omogućuje velika vodstva. Trkački napad je pored Rodgersa u sjeni, a dosadašnji protivnici još nisu tražili maksimum od Packersa - Chicago u trećem tjednu dok se još nije pronašao, Atlanta koja se još uvijek nije pronašla i San Diego koji se traži već par godina nisu baš naj-naj, pa još uvijek stoji ona pobjeda protiv Saintsa iz prvog tjedna kao najveće dostignuće ove sezone.

Football nije sport gdje vam sve može ići divno i krasno od prve do zadnje utakmice. Packerse čeka neki žešći protivnik, čeka ih neka neizvjesnija utakmica, čeka ih i neka lošija partija Rodgersa i napada, čeka ih možda i neka važnija ozljeda. Pitanje je samo - hoće li se ta lošija partija dogoditi u regularnoj sezoni ili u doigravanju?