Poslanice i kontinuiteti

Vidjeli smo kako je Dinamo tijekom tjedna neslavno prošao madridsku školu nogometa, ali malo tko je očekivao da će mu i ona zaprešićka biti malo prevelik zalogaj. Gazda Zdravko je po tko zna koji put dečkima u svlačionici održao urbi et orbi, međutim, opet je izgleda odabrao krivu poslanicu.

Nakon što su i Splićani iskušali gotovo pa sve metode razbuđivanja tzv. igračina, od tapšanja po ramenu do protjerivanja iz kluba, zaista mi nije jasno kako se do sada nisu sjetili pozvati - egzorcista.

U Puli su gledatelji, doslovno, vidjeli obračun i to ne samo nogometni, dok bi u Kranjčevićevoj na susretu Zagreba i Slaven Belupa gledatelji voljeli da su vidjeli bilo što, a još je intrigantniji slučaj igrača s utakmice Lokomotiva - Varaždin koji bi pak voljeli da ih je vidio bilo tko. Nije se rodio, tko je svima ugodio.

Splitovci su i ovaj tjedan ostali vjerni sebi. Naime, podatak kako su jedina momčad u prvenstvu koja je na gostovanjima osvojila više bodova nego na svom stadionu, još je jedan prilog tezi kako su oni zaista stranci u vlastitom gradu.

Trilogija Rijeke i Osijeka je došla do svog drugog nastavka i baš kako to nalaže hollywoodska struka, nakon osječke pobjede, ovaj put radovali su se domaćini, tako da će konačna odluka biti donesena u vjerujem maglovitoj večeri, pod svjetlima reflektora i tek pokojim svjedokom. Stravično zar ne.

Kako se to sve skupa odrazilo na power rankings listu, ostaje da vidimo: Real-izam u Maksimiru. Ne, nije to neka od mnogobrojnih izložbi u glavnom gradu i pokušaj kulturnog uzdizanja, naprotiv, radi se o tome da se još uvijek pitam koliko je realno onih madridskih 6:2 i zaprešićkih 0:0 s igračem više. Bilo kako bilo, nemaju konkurenciju ni u jednom od navedenih natjecanja. Za nama je još jedna loša izvedba Hajduka, ovaj put protiv juniorsko-pričuvne momčadi Šibenika. Što smo nova saznali o Hajduku - ništa! Od toliko spominjane borbenosti - ništa! Što će se promijeniti - ništa! Ma svašta! Split se još nije oporavio ni od Dinama, a sad mu je nove traume zadala Cibalija. Tek 13 od moguća 24 boda na svom terenu su zaista loše ostvarenje za trećeplasirani klub, ali ne sumnjam kako će u pauzi će gazda Slaven nekom novom akvizicijom nastojati "prebojati" sve loše s kraja sezone. Tko zna, zna. Samir Toplak je svoju momčad doveo do pete uzastopne utakmice bez poraza, a to mu se zadnji put desilo ...hm... ne, nije mu se desilo. Trenirao čovjek Varaždin. Klub iz noćne more za svakog poštenog kladioničara. Dobiju Hajduk, izgube od Splita, izgube od Varaždina pa s igračem manje pariraju sudioniku Lige prvaka. Barem nisu dosadni i predvidivi kao neki. Nakon još jedne partije blijede poput kakve japanske gejše u elementu, Farmaceuti su momčad koja bi s obzirom na formu i igru odmah pohitala na prvenstvenu pauzu. Od momčadi koja pretendira na Europu, jedino europsko trenutno kod njih je ime trenera - Roy. Rijeka je nakon nemaštovitih izdanja u kolima koji su prethodili ovom konačno odigrala utakmicu con cojones. No svu pažnju je ipak ukrao riječki vratar Robert Lisjak koji je veći dio utakmice neartikulirano mahao rukama i nogoma, a sve u svrhu, vjerujte na riječ, pokušaja zagrijavanja uslijed osječkih napada kojih pak nije bilo ni za lijek. Znate li o čemu maštaju svi igrači Lokomotive? ......... O pritisku s tribina! I to u tolikoj mjeri da bi rado čuli bilo što, taman i vrijeđanja. Bilo što, zaista. Gledatelja: 110; Stadion Maksimir, kapacitet: 40000. Trebam li ići dalje? Vratio se Sa(i)nt-ini, vratili se bodovi. Rezime je to zadarskog vikenda u kojem su Zebićevi puleni zabilježili drugu uzastopnu pobjedu, a spomenuti igrač je ponovno ostao usamljen na vrhu poretka najboljih gurača lopte u mrežu. Heh, a kažu da samoća nije cool... Ovako je osječki trener vidio situaciju kada je sudac pokazao na bijelu točku: "Uvijek je prisutno pitanje je li lopta udarila u ruku igrača ili je ruka igrača udarila po lopti." Čudo da s ovakvim lumenom Osijek ne igra Ligu prvaka. Omililo se Zagrebu prikupljati bod po bod pa je na konto upisao još jedan. Znamo li da je strijelac za izjednačenje bio Lovro "space shuttle" Medić izvjesnom tati zasigurno neće smetati činjenica kako već pet kola pobjede nema i nema i tko zna kad će je i biti, dok je na ljestvici sklisko kao na snijegu s ljetnim gumama, a zima tek počela. A jesam li vam ja lijepo prošli put rekao da su se igrači Istre susprezali od pobjeda zbog prošlotjednog rođendana Igora Pamića. Nakon druge pobjede u nizu od ukupno četiri prvenstvene jasno je kao dan tko je glavni frajer u Puli. I ne, ne zove se ni Plinio, ni Ivan, ni Damir. Lučko je od pitajbogakad poraženo u gostima, a stvar je utoliko gora što su im sada izravni konkurenti za opstanak malo pobjegli. Šanse u opstanak sada su im jednake onima da Hajduk bude prvak. Mislim postoje, ali nisu realne ni najmanje. Kad te neće, neće. Šibenčanima zaista ništa ne ide od ruke ove sezone i to na svim nivoima. Kakvo je stanje najbolje svjedoči podatak da ni taj prokleti štrajk nisu uspjeli "odigrati" kako spada. Izgleda da je ipak od svega najteže - ne činiti ništa. Karlovčani su na dvoboj s Istrom došli očito (pre)odmorni i (pre)puni snage, jer kako drugačije objasniti da je bolje i jače udarao karlovački Novaković (crveni karton) od pulskog Batarela (žuti karton) u trenutku kada su se bivši suigrači ogledali u igri bez lopte. Stigla je i i ta nesretna 13-ica u rubrici porazi. To i nije toliko loše, pogotovo ako znamo da sljedeći poraz neće bit toliko nesretan, dapače, 14 je u svim kulturama svijeta najnormalniji broj. A s druge strane, to je još uvijek manje od 15. Eto, za promjenu ima i nešto pozitivno.