2012. Kraj ili novi početak Lakersa?

Piše: Mario Majdić Natrlin

I jesu li Lakersi morali baš biti pometeni u posljednjoj seriji doigravanja u karijeri velikog Phila Jacksona?

Baš su morali pasti na najniže grane fair-playa, zabijati laktove u lica budućih suigrača (čitaj: Lamar Kardashian) i nokautirati pola metra niže i 50 kilograma lakše od sebe (čitaj: Andrew Tyson). I onda to popratiti jednim od najgenijalnijih objašnjenja u povijesti konferencija za novinare. Kao, razvaljivali su nas pa sam faulirao nekoga. Znate kako je.

Dobro, kasnije su se obojica ispričala.

Najgenijalnijim sve dok na scenu nisu stupili momci sa sveučilišta Xavier koji su nakon opće tučnjave na parketu ovako objasnili razloge za svoje postupke. Kao, imamo gomilu gangstera u svlačionici. Da, da baš to smo još željeli čuti.

Gilbert Arenas i Javaris Crittenton pucaju od ponosa.

O čemu smo ono razgovarali...

Aha, o proročanstvu Maja. 21.12.2012. završava 13. B'ak'tun, kalendarski ciklus od 394 godine nakon čega se kalendar Maja jednostavno prekida. E sad, ili su bili prelijeni za napraviti još ili nas čeka apokalipsa. A LeBron još uvijek nema prsten.

Možda je ta cijela "dolazi nam kraj svijeta" priča morala ostati sakrivena pod ruševinama Machu Picchua (dobro Inke, Maje pusti me sad s detaljima), ali zapisnici Maja očito cure brže od onih USKOK-ovih.

I za ne falit, baš uoči fatalne 2012. kao najava main eventu nanizala se svakakva čuda i nepogode. Potresi, poplave, nuklearne katastrofe, Tim Tebow, društveni nemiri, arapska proljeća, sibirske zime (?!), David Stern u većem sukobu interesa od Keruma, Dinamo u Ligi prvaka, Hajduk osvojio titulu nakon.... ne, čekaj s tim. Bilima ni smak svita nije dovoljan motiv da se pokrenu. Ovdje dole kod nas je to onako TBF-ovski, ležerno. Neka Maje čekaju nas.

U biti, najnovija tumačenja majanskih zapisa pojašnjavaju da se ne radi o nikakvom zlogukom proročanstvu kraja svijeta, već o jednostavnom resetiranju kalendara koji kreće ispočetka. A možda nas je samo uhvatila panika. Vodeći povijesni izvor je kamena ploča broj šest iz Tortuguera u Meksiku gdje se spominje dolazak majanskog Boga rata - B'olona Yokte, što je majanski za Rasheed Wallace.

Nekako slučajno su se posljednji dani "četvrtog svijeta" u kojem živimo poklopili s odlaskom Zen Mastera i krajem jedne ere u zemlji Lakersa. Ili možda nije slučajno. Ako netko u svijetu sporta zna išta o smaku svijeta onda je to sigurno Phil Jackson. Uostalom, već je i preživio jedan smak svijeta nakon kozmičkog sudara zvijezda Shaqa i Kobeja.

Lakersi tako ulaze u jedno novo vrijeme. Vrijeme strepnje i nesigurnosti... i televizijskog ugovora vrijednog tri milijarde dolara kroz idućih 20 godina. Grant Hill i Steve Nash tada će već biti pred krajem svojih karijera.

Trebala je ovo stoga biti najozbiljnija analiza prijelaznog razdoblja Lakersa uoči početka NBA sezone koju je odgodio petomjesečni lockout (još jedan u nizu warm up nastupa uoči najavljene kataklizme). Urednik košarke zamolio me da proučim prijelaz Lakersa iz dugogodišnjeg triangle napada u novi strong corner napad kako ga naziva novi trener Mike Brown. Znate, onaj što se naosvajao titula s LeBronom Jamesom u Clevelandu.

Nabrojio sam onda tri najjača igrača Lakersa i zaustavio se na četvrtom. Koga? Metta World Peace? Derek Fisher nije mogao predriblati ni Davida Sterna, a sada bi trebao čuvati Chrisa Paula? Nema veze tu je Steve Blake. Brown namjerava ubrzati napad Lakersa, natjerati ih da loptu iznesu na suparničku polovicu u roku od četiri sekunde. Tko bi to trebao napraviti, Fisher ili Blake?

I u sebi preklinjem B'olona Yoktea da DeShawna Stevensona dovede u Lakerse. Kakva bi to milina bila. Bryant bi asimilirao i u svoje redove doveo sve najzločestije obrambene umove NBA-a, a svlačionicu Lakersa dijelili bi Artest, Barnes i Stevenson. Ma kakvi Clippersi!

Prekasno, Stevenson će izgleda potpisati za Jay Z-eve Netse. Ni World Wrestling Entertainment ne smišlja ovakve scenarije.

Prvi službeni trening koji je Brown vodio kao head coach Lakersa bio je apsolutni cirkus. Dan prije Liga je zabranila već dovršenu razmjenu u sklopu koje je Chris Paul trebao doći u Los Angeles. To je propalo pa su Gasol i Odom ostali u momčadi koja ih se pokušala riješiti. Odom je produžio za Dallas, a Bryant je pop...

I to je najbolji dio cijele ove ludnice koja okružuje Lakerse. Bryant je bijesan. A Bryant je tada najjači. Lakersi nisu imali ovako slabu momčad od 2004./05. i mandata Rudyja Tomjanovicha. Godinu kasnije došli su Kwame Brown i Smush Parker. Godinu kasnije Bryant je zatražio odlazak iz Lakersa.

Crnu mambu je vjerojatno više razljutila razmjena s Mavericksima u kojoj je Dallas dobio Odoma u zamjenu za... ništa, nego razvod koji je zatražila njegova supruga. Jer Bryant nema vremena čekati idući draft. I sve to, dok se njihovi cimeri u Staples centru pojačavaju i plijene svu pažnju medija. Bryantu ne smeta što su Lakersi pali u drugi plan. To mu vjerojatno i odgovara, a prognoze da će Clippersi pobijediti više utakmica nego oni ga dodatno potpaljuje.

Njegov luđački izraz lica, onaj patentirani i zaštićeni underbite, s kojim je rušio sve pred sobom i osvajao titule, i koji nam je toliko nedostajao prošle sezone, izgleda da je spreman vratiti se u prime time. Bilo je i vrijeme.

I nama i Bryantu bit će neobično bez njegovog mentora i učitelja Jacksona. Lakersi više čak nisu ni centar mržnje nakon okupljanja novog Miami Heata. 2012. je bez sumnje novi list u povijesti Lakersa i početak prijelaznog razdoblja koje će označiti kraj jedne ere Lakersa nakon što Bryant ode u mirovinu.

Pitanje je samo koliko opasni mogu biti Lakersi u toj Brownovoj tranziciji.