Najbolje čuvana NBA tajna

"Mi smo najbolje čuvana NBA tajna", uzviknuo je 218 centimetara visoki Roy Hibbert nakon što su noćas njegovi Indiana Pacersi ispeglali veterane Boston Celticsa. I to bez većih problema. Deveta pobjeda u 12 utakmica i poruka koju je u eter poslala prva zvijezda momčadi Danny Granger. "Vrijeme je da nas se napokon prizna za silu na Istoku".

I zaista, Indiana Pacersi doista izgledaju kao momčad koja bi ove sezone mogla pomrsiti mnoge račune.

Još prije samo nekoliko mjeseci pričalo se o problemima koji bi Pacerse nakon četiri i pol desetljeća mogli preseliti iz Indianapolisa. Dvorana Bankers Life Fieldhouse bivala je sve praznija, a financijski i sportski rezultati tavorili su tamo gdje je u Americi najgore. U prosječnosti. Ni dobri, ni loši. Niti su se mogli "revitalizirati" nekakvim moćnim visokim izborom Drafta, niti su uspijevali dovući neko veliko ime. Istina, uvijek su imali talent za dobre "Draft-krađe", ali s obzirom da ih oduvijek bije glas jedne od najštedljivijih NBA organizacija, nikako nisu uspijevali okupiti pravo društvo svojim nominalnim "prvim zvijezdama".

Ta uloga nakon umirovljenja najvećeg imena u klupskoj povijesti, Reggieja Millera, od 2005. pripada Dannyju Grangeru. Jednome od onih koji su mogućnostima daleko nadmašili svoju Draft poziciju (17.), a koji po talentu nimalo ne zaostaje za nekim daleko razvikanijim "zvijezdama" poput Carmela Anthonyja, Joea Johnsona ili Rudyja Gaya. No, za razliku od Anthonyja koji je oženio TV zvijezdu i košarku doživljava privatnom streljanom u kojoj je obrana namijenjena onima koji nemaju pravo ispucati 30 lopti po utakmici, Granger šuti i igra zbog pobjeda, a ne zbog osobne statistike.

Nakon što se "proslavio" izjavom kako mu "Europljani smrde poput crknutih magaraca" dok je 2010. boravio na SP u Turskoj, brzo je shvatio da mu je pametnije šutjeti i igrati, nego pokušavati biti jedan od onih koji sa svojom "izbornom bazom" komuniciraju duhovitim twitter pokušajima ili autopromotivnim materijalima. Iako godinama po svojim mogućnostima i statusu odskače od okoline, nije tražio da ga se mijenja u neki drugi klub. Uostalom, nije ni Reggie. Indiana je ipak drugačija organizacija i bira drugačije vođe.

U ovu su se sezonu ušuljati prilično tiho i malo ih je tko vidio kao nekakav značajan faktor u istočnom raspletu. Sve do trenutka dok nisu pobijedili Boston u borbi za Davida Westa i Grangeru pridodali još jedno ime koje se smatra "višom NBA klasom". Da su se konačno odlučili pozabaviti prezentom umjesto futura potvrdio je i prošloljetni Draft na kojemu su se odrekli dva izbora kako bi od San Antonio Spursa dobili iskusnog i vrlo korisnog Georgea Hilla.

I danas to uopće ne izgleda loše. Dapače. Granger, West i Hill spremni su donositi pobjede "odmah i sad", a popratni orkestar izgleda bolje nego ikad u zadnje vrijeme. Iz sezone u sezonu sve bolji pokretljivi centar Hibbert je nadomak dvostruko dvoznamenkastog prosjeka (14 poena, 10 skokova), a razigravač Darren Collison kojeg su uzeli Hornetsima dok su ovi još tražili načine kako udobrovoljiti Chrisa Paula, sve brže liječi svoje "dječje bolesti" i sve uspješnije svoj veliki potencijal pretače u bolju igru svojih suigrača.

Ono što Pacerse čini posebno kompetitivnom momčadi je strahovita energija koju u njihovu igru unose Paul George, Jeff Foster, Louis Amundson, a posebno nikad umorni Tyler Hansbrough i Dahntay Jones, koji je ostao upamćen po obrambenom "mlaćenju" Kobea Bryanta u finalnoj seriji Zapada 2009. u dresu Denvera.

Pacersi igraju na obje strane parketa, a samo takve momčadi mogu računati na velike rezultate (poseban pozdrav New York Knicksima, ma gdje bili). To potvrđuje činjenica da su u 12 prvih utakmica ove sezone čak sedmorica (!) indijanskih pajsera na dvoznamenkastom prosjeku poena (Granger 15.3, Hibbert 13.9, Hansbrough 11.7, George 11.3, Collison 11.1, West 10.9, Hill 10.5).

Istodobno, Pacersi su treća momčad lige po broju primljenih poena po utakmici (88.9) i četvrta momčad lige po broju skokova (44.5 po utakmici). Ljudi igraju čvrstu obranu, prilično kontroliran napad (koliko se to u NBA zbilji može) i imaju silnu individualnu energiju koju najmlađi trener lige Frank Vogel vrlo uspješno kanalizira u momčadskom interesu.

Ono što ih posebno obilježava je podatak da su sklopili momčad koja košta "samo" 50 milijuna dolara i samo su Memphis, Detroit i Sacramento ove sezone jeftiniji. To znači da još uvijek imaju financijsku mogućnost pojačati se, iako je pitanje hoće li. Jer, ipak su to Pacersi, a oni baš i ne troše na "porez na luksuz". A isplatilo bi se potrošiti još koji dolar kako bi ova dobro komponirana momčad bila još šira kvalitetom. Primjerice, centimetri, pokretljivost i mekana ruka Stanka Baraća sjeli bi im kao Vlatku Markoviću mirovina.

Indiana Pacersi uvijek imaju puno navijača kad ih krenu rezultati, jer drugačije grade svoje momčadi od rastrošnih Lakersa, Celticsa, Knicksa ili Miamija. Nema dvojbe da će im popularnost rapidno rasti ako nastave nizati pobjede ritmom koji su uhvatili na otvaranju sezone, jer ljudi vole "male" momčadi, posebno one koje imaju energiju i srčanost kakvu Pacersi imaju ove sezone.

Reggie Miller je Pacerse odveo u jedino NBA finale u sezoni 1999/2000. Reggie je, kao i mnogi njegovi NBA suvremenici, bio "proklet" činjenicom da je živio u vrijeme u kojem je zemljom hodao Michael Jordan. Može li Danny Granger u eri koja je u zvijezdama zapisana kao "period vladavine dinastija LeBrona Jamesa, Derricka Rosea i Kevina Duranta", Pacerse odvesti i korak dalje, tamo gdje nikad nisu bili u svojoj 45-godišnjoj povijesti? Zasad su još uvijek samo "najbolje čuvana NBA tajna", ali brzo bi mogli postati zbilja...