Phil Jackson i Mike D'Antoni kao Šeks i Kajin?

Rijetko se poklopi da u jednom danu mogu pogledati svoje dvije najdraže košarkaške momčadi. Zato je ova subota bila posebna. Split protiv Križevaca s novim trenerom i novim idejama, Knicksi protiv Nuggetsa u prvom pravom dokazivanju tko je koga zaj... - zeznuo - prije otprilike godinu dana kad je napravljena zamjena "jedan za pet". Kažete da sam čudak ako me na isti način mogu "zapaliti" utakmica iz A-1 i NBA lige? A ja vam odgovaram - više se košarke u subotu moglo vidjeti na Gripama, nego u Madison Square Gardenu.

Jer ono što New York Knicksi igraju otkako su se sparili Carmelo Anthony i Amar'e Stoudamire nema veze s košarkom. Prije je riječ o privatnoj streljačkoj zabavi u kojoj onaj koji ima tu sreću da do njega lopta prije dođe nakon što prijeđe centar lupa bez obzira odakle i kad. Protiv Phoenixa su nedavno Carmelo i Amar'e zajedno ispucali 44 lopte. I pogodili ravno - 12. Svi ostali njihovi suigrači zajedno su pucali 20/42.

Obrana? Dovoljne su tri desetinke sekunde da shvatite kakvu to "obranu" igraju Knicksi. Nuggetsi su ih jučer u točno toliko vremena, u tri desetinke sekunde uspjeli izigrati pet na pet, pronaći potpuno slobodnog igrača pod košem, koji nije uspio zabiti samo zbog slučajnog dodira lopte s obručem prije negoli ju je dohvatio. Nema tu obrane. Obrana Knicksa temelji se na sloganu: "Zabiti više nego primimo".

Nazabijali bi se protiv njih i križevački napadači Žitko i Grgat, da ni ne govorim što bi ovoj obrani Knicksa radili moji Jugoplastiksi Ivan Mimica i Srđan Subotić. Stoga nije čudno da se i Danilo Gallinari s 37 poena priključio dugačkoj listi onih koji su svoj rekord karijere ostvarili protiv New York Knicksa. Kako to izgleda kad igraju Knicksi neka vam kažu samo dvije brojke: 21. po broju primljenih poena u NBA ligi, 24. po broju asistencija. Dovoljno?

Kad čovjek pomisli da su Stephon Marbury i Eddy Curry najgore što se Knicksima moglo dogoditi u prošlom desetljeću, Carmelo i Amar'e potrudili su se brzo pokazati da zapravo Knicksi imaju nevjerojatan talent sklapanja totalno nefunkcionalnih i besmislenih momčadi. Upravo je takva ova nova kompozicija vlasnika Jamesa Dolana.

Jer njegova je ideja bila za Carmela Anthonyja dati "sve što pitaju". Denver je shvatio s kim ima posla pa je tražio nešto što je u normalnim uvjetima i normalnim transakcijama bezobrazno uopće predložiti. No, ne i kad pričate s Dolanom. Rasformirana je sasvim fina prošlogodišnja momčad Knicksa kako bi se doveo igrač kojeg su se u Denveru jedva čekali riješiti. Jer su shvatili da su njegovi taoci.

Noćašnja pobjeda Denvera u New Yorku i to sa samo sedmoricom (!) igrača tijekom 58 minuta igre definitivna je potvrda da je Denver zaista nasanjkao Knickse. Ne samo zbog toga što su im oni koje su na ovaj ili onaj način "rastjerali" da bi doveli Anthonyja ukrcali čak 83 poena (!), ne samo zbog toga što Denver od odlaska Anthonyja ima skor 29-12, a Knicksi 20-23, nego ponajviše zbog toga što su u samo jednoj razmjeni Nuggetsi prestali biti privatna momčad jednog igrača, momčad kakvu košarkaški stručnjaci nazivaju indijanskom, a postali ozbiljna, natjecateljska momčad daleko viših dometa od onih na koje mogu računati Knicksi s tim i takvim Anthonyjem.

Trener Mike D'Antoni bio je otvoreni protivnik razmjene "pet za jednoga", ali na koncu se morao prikloniti odluci vlasnika, kao i GM Donnie Walsh. Walsh je ubrzo nakon te razmjene napustio Knickse, a teško će i D'Antoni ostati duže ukoliko "pištoljdžije" Anthony i Stoudamire nastave istim ritmom.

Američki mediji već se zabavljaju dozivanjem Phila Jacksona iz mirovine, jedinog čovjeka koji je uspio ukrotiti ega Michaela Jordana i Kobea Bryanta i napuniti im ruke šampionskim prstenjem. Zen Master zasad pristojno odbija jer je svjestan da Carmelo Anthony jednostavno nije igrački kalibar kakav su Jordan i Bryant, koji su uvijek najprije u glavi imali pobjede, a tek onda osobnu statistiku. Carmelo i u svojoj devetoj sezoni košarku igra samo kako bi zadovoljio svoje brojke, a ne svoje trenere, gazde i navijače.

No, ne treba zanemariti izazov i energiju New Yorka, kao ni činjenicu da je Phil Jackson jedna od igračkih legendi Knicksa i bez obzira na šampionska vremena u Chicagu i Los Angelesu sebe i dalje deklarira Njujorčaninom. A mirovina? Pa ako su se Vladimir Šeks i Damir Kajin mogli vratiti iz mirovine nakon jednog dana, valjda može i Phil Jackson nakon nekoliko mjeseci? Siguran sam da će mu Knicksi sa zadovoljstvom osigurati nekakvu povlaštenu mirovinu kao što smo mi hrvatski porezni obveznici jednoglasno i ushićeno odlučili da naši pučki tribuni u penzionerskim danima ne budu gladni ruskog kavijara i ptičjeg mlijeka.

Možda bi D'Antonija mogao spasiti dolazak Stevea Nasha, ali ako su mu sve nade u tom sjajnom, ali ipak 38-godišnjem razigravaču, možda bi i njemu bilo pametnije da već danas dok je još zaposlen pokuša predati papire za jednodnevno umirovljenje radi budućih povlastica. Valjda toga ima i u "kolijevci demokracije"?

Uglavnom, poraz od Denvera razgolitio je nove sportske promašaje čelnika New York Knicksa, ali ipak ostavio i nekakav pozitivan trag. Zvižduci uvijek "živog" Madison Square Gardena ipak su natjerali Anthonyja da nakon utakmice javno progovori o svojoj selekciji šuta: "Ne znam, možda previše pucam".

A možda su u šumi.