Tipično atipično nogoloptačko kolo

Najveći hrvatski sportski derbi, ma što tko o njemu mislio u kvalitativnom smislu, ponovno je ponudio redovitu dozu sumnje, podbadanja, psovki, nezadovoljstva i to u situaciji kad je trebao i morao, barem ako gledamo situaciju na terenu i tablici, završiti bez ikakvih tenzija i s rezultatom nikom - ništa.

No, Ivan Bebek se osjetio ugroženim i u pravom mazohističkom stilu, iz samo njemu poznatih razloga, odlučio da glavna priča derbija bude upravo on, jer valjda mu je nezamislivo zaspati, a da mu tisuće ljudi ne spominje bližu rodbinu u negativnom kontekstu. E sada, na stranu je li bio jedanaesterac ili ne. Naime, većinu je zgrozio odlukom da prekine utakmicu zbog baklji, i gle čuda u trenutku kada niti jedna nije poletjela prema terenu, čime si je valjda nahranio ego pa sada može uživati i u onim manje glamuroznim plodovima svoga rada. I ne, nisam zaboravio na novu blamažu Zdravka Mamića podno južne tribine, no tko se s njim bavi u obimu većem od jedne rečenice, dozvolit ćete, nije bolji od njega.

Derbi kao derbi, tko je očekivao mnogo očito zna toliko malo da je tu svakoj raspravi kraj, jer zaista je, na trenutke, bilo smiješno gledati dojučerašnje, aktualne i potencijalne reprezentativce u određenim segmentima igre, ustrajnosti na netočnim dodavanjima, smislu za (ne)organizaciju, osjećaj prostora ili kreativce koji to baš i nisu.

Tko se uopće mogao nadati da će apatično Lučko u gostima deklasirati hiperaktivnu Cibaliju, da će davno prežaljeni Varaždin u šaci držati Split i doslovno mu pokloniti bod, a Zadrani, koji su donedavno svima služili za liječenje frustracija, protresti Kantridu. Kolo za ne povjerovati. Jedini koji su zadovoljno trljali ruke bili su kladioničari, a onog "jednog sigurnog" koji je uvijek kriv za sve životne probleme, ovaj put nije trebalo "gađati", jer bilo ih je preko nekoliko.

Ipak, jedan dvoboj čekao sam s nestrpljenjem, a nije bio derbi. Naime, sraz Istre i Šibenika, klubova koji su na senzacionalan način otvorili proljetni dio prvenstva, doduše s naglaskom na momke iz Krešimirova grada zbog specifične situacije u kojoj su se našli i još uvijek se nalaze, nije smio i mogao proći nezapaženo. Znate, nije svaka pobjeda - pobjeda, niti je svaki poraz - poraz.

Također, uvijek bude i jedan par kojeg svakako želite propustiti, a ne, ni to nije bio derbi. U Kranjčevićevoj je bio, teško mi je napisati obračun, pa ću radije reći piknik, druženje, rekreacija, logorovanje oko centra ili jednostavno rečeno jedan od onih susreta kad već nakon prvog dijela pomislite - žali Bože vremena i pritom stavite ruku na čelo uz nekoliko nekontroliranih poteza lijevo-desno u nadi da će vam Svevišnji ponuditi odgovor. A njega nema i nema...

Ali zato ima odgovora na pitanje tko se to primakao na svega dva gola do rekorda kojeg drži Igor Cvitanović vezano uz listu najboljih strijelaca HNL-a. Naravno, ime mu je Vugrinec Davor, a najnovija akvizicija razbuđenih Farmaceuta sada ima motiva na pretek, što je dobra vijest za Koprivničane, ali i ne baš za protivničke braniče te naposljetku nekadašnjeg centarfora Modrih.

Kad smo već do grla u go............lovima, najefikasniji u ovom kolu bili su igrači zaprešićkog Intera koji su svoje goste iz Karlovca ispratili s četiri komada u mreži, dovoljno da se vrati boja u lice ili bolje rečeno da se podigne pokisli brk Ilije "Gromovnika" Lončarevića. Mora da se sad pošteno naspavao.

Bilo kako bilo, sada je došlo vrijeme da pogledamo što nam je donijelo 90 minuta loptanja u 22. kolu, koga je sve ogrijalo proljetno sunce, a koga je od istog zaboljela glava, na najnovijoj powerrankings ljestvici: Dinamo je pobjedu protiv Hajduka proslavio u najmanju ruku kao da je riječ o Realu, a ne o klubu kojem je i odlazak u Dugopolje postala trauma. U strahu su velike oči, istina, no ako je ovakav Hajduk razlog za strah, onda nek se i sami zamisle nad svojom igrom. Dok se, uvjetno rečeno, veliki svađaju, Koprivničani ispod radara skupljaju bodove iz kola u kolo, a sve je izglednije i da će Vugrinec doći do toliko željenog rekorda. Jedini problem koji njih trenutno muči je nedostatak Vručine, ali valjda će i to doći s toplijim vremenom. Poraz u Zagrebu uklopio se u razočaravajuće prosječnu Hajdukovu sezonu koja je počela s (pre)visokim očekivanjima, nastavila se s jednako takvim najavama pred drugi dio, da bi nakon četvrtog proljetnog kola i novog poraza navijači tek slegnuli ramenima uz komentar - ništa novog. I taman kad sam dočekao priliku da ih nagradim i ubacim na drugo mjesto, oni meni uzvrate s porazom od Lučkog. Bit će da im je slava udarila u glavu. Shame on you Samir Toplak. Do jučer su snivali i hvatali poziciju broj dva, na pripremama se napunili očito lažnim samopouzdanjem, počeli s prijetećim pogledima gledati prema Poljudu u namjeri da preuzmu primat u gradu, a sad su od lovca postali lovina. Još ako im i plaće počnu kasniti, hm... Istarski The special one, za razliku od kolege mu Bašića, na najbolji mogući način svakog kola iznova demonstrira što je on sa svojom momčadi radio na pripremama, a priči još nije kraj, niti blizu. Lokosi su, istina, bili dominantni u srazu sa Zagrebom, no od dojma se ne živi. Najbolju priliku za novi uzlet propustio je Kramarić krajem prvog dijela, a sad jesu li realnija ona dva gola koja je zabio po dolasku ili predstave koje prikazuje nakon toga, odluku donesite sami. Kao što sam to najavio u predzadnjem bockanju, nedostatak igre uvjetovao je otkaz Ištuku. Igra će se kad tad vratiti na Kantridu, nije sporno, ali prilično sam siguran da Ištuk neće. Koliko je zanimljivo bilo u Kranjčevićevoj dovoljno će reći podatak da je najviše uzbuđenja donio trenutak u kojem je rezervni vratar Zagreba dobio crveni karton zbog niza nepovezanih, loše izbalansiranih i nadasve krivo raspoređenih riječi iz bogatog nam hrvatskog jezika. Nije bitno je li mačka crna ili bijela, bitno je da lovi miševe, jedna je od onih mudrih izreka, a upravo na tom tragu je i zadarska igra koja niti smrdi niti miriše, no bodove ipak "lovi", barem u zadnja dva kola. Pametnom (Zebiću) dosta. Šibenska bajka je došla kraju, prvi poraz je ubilježen i tek sada će biti zanimljivo pratiti može li Tomić upaliti novu vatru u nastojanju da podgrije nadu u o(p)stanak kako u ligi, tako i svakom drugom smislu. Osijek u Koprivnici nije osvojio bod još od svibnja 2007, a seriju su nastavili i ovaj vikend. Žele li isto pokušati naredne sezone, morat će pod hitno prikupljati bodove, jer tek su dva boda od zone ispadanja, a kako znamo Belupa nema u Drugoj ligi. Dečki iz predgrađa zasigurno naredne sezone neće igrati Prvu ligu, no to nije razlog da neslavno završe svoj premijerni prvoligaški ples, stoga njihova predstava iz posljednjeg kola zaslužuje svaki respekt i palac gore. Kraj, kraj, kraj. Kraj je agonije zaprešićkih Žutih. I to nije šala, zakon velikih brojeva je odradio svoje, ali i karlovački braniči. Brk se vratio i očekujem nove briljantne izjave i rješenja za spas posrnulog hrvatskog nogometa. Karlovčani su s tek 15 postignutih golova najlošiji u poslovično lošoj hrvatskoj ligi, a tek ih gol dijeli da ponesu titulu i najporoznije obrane, što i nije mala stvar, barem ne kod nas. Kada u dvije utakmice za redom u sudačkim nadoknadama primite po dva gola i izgubite hrpu bodova, onda je to samo po sebi dovoljna kazna. Kad te neće, neće.