Miami kao favorit ili favorita nema?

Mnogi NBA zaljubljenici od početka sezone tvrde mi kako će Miami biti prvak, druge nema. U kojoj je to mjeri zbog "zdrave logike" da bi Wade-Bosh-James morali u drugoj sezoni osvojiti naslov jer su jednostavno predobri, u kojoj mjeri je to zbog činjenice da James igra nevjerojatno dobro cijelu sezonu, u kojoj mjeri zbog toga što Miami izgleda zastrašujuće kada počne gaziti nekog protivnika, ne znam, ali Miami je, dojma sam, mnogima jedini mogući pick za naslov.

No, utakmice i ono što gledamo na parketima nipošto ne garantira takav rasplet.

Heat je bolji nego što je bio lani, osim što su uigraniji i više ne pod takvim pritiskom i povećalom, James i društvo imaju i nešto bolju momčad s novakom Coleom, povratnikom Haslemom i veteranom Battierom koji, istina, nije onako koristan i produktivan kako su se u Miamiju nadali.

No, Miamiju su ostale i slične boljke koje je teško popraviti s obzirom na ograničenost u djelovanju na tržištu. Miami je i dalje prosječna skakačka ekipa, koja je s Boshem i Anthonyjem ranjiva pod košem protiv momčadi kao što su Bullsi ili Lakersi. Miami igra jako dobru, ali samo na trenutke briljantnu obranu, a 14. pozicija u asistencijama ili 16. u broju izgubljenih lopti sugerira da se još uvijek puno toga polaže u individualne kvalitete Jamesa i Wadea. "Vrućina" je zaštrašujuća kada počne kroz kontru gaziti protivnika (sedmi po poenima iz kontri), tada njihove atletske mogućnosti dolaze do izražaja, no znamo da doigravanje donosi sasvim drugačije utakmice, ne baš onakve za kakve je skrojena ova momčad.

Play-off dvoboji, posebno u konferencijskom i u NBA finalu, zahtijevat će od šampionske momčadi da dobiva utakmice u završnici. Miami ove godine nije učinio ništa da bi dokazao da je u tom segmentu bolji nego lani. LeBronu ne bi smio promaknuti naslov za najkorisnijeg igrača regularne sezone jer još od Michaela Jordana nije bilo ovako dominantne sezone jednog igrača, no on prvi zna kako ga pravo dokazivanje tek čeka - cijeli svijet očekuje da samoprozvani Kralj bude kralj, a ne pasivni promatrač ili asistent, samih završnica u najvećim utakmicama. Okus lanjskog finala ne može isprati niti jedna briljantna partija u manje-više nevažnoj regularnoj sezoni.

Miamijevih 8-5 protiv momčadi sa Zapada samo su jedan od brojnih primjera koliko je Zapad jači. Često čujem argument kako Zapad možda jest jači 1-16, ali nije pri vrhu, no to također nije istina - razlika je u tome što najbolje momčadi Istoka itekako odskaču od ostatka slabe konferencije, dok Oklahoma City, primjerice, ne odskače toliko od prvaka Dallasa koji je na tek šestom mjestu Zapada. Uostalom, i lanjsko finale pokazalo je kako je Zapad potpuno otvoren, ali da momčad koja prođe kroz te bitke apsolutno ima realne šanse protiv Miamija. Štoviše, s obzirom na sva finala otkad je Jordan otišao u mirovinu, s obzirom na dominaciju Lakersa i Spursa protiv rivala s Istoka, do daljnjega bi prvak Zapada trebao biti favoriziran u finalu.

No, daleko od toga da postoji momčad koja danas izgleda kao jasan prvi favorit.

Istok

Smatram da Chicago ima najbolje posloženu, fino isprofiliranu momčad koja ima puno šampionskih sastojaka. Hijerarhija je vrlo jasna, Derrick Rose je igrač kojem cijela momčad vjeruje u završnici utakmice, s razlogom. No, Bullsi su odlični pod košem, skakački dominantni, obrambeno vjerojatno najbolji u ligi, a trener Thibodeau ima iskustvo osvajanja naslova kao pomoćnik Riversu u Bostonu. K tomu, Chicago ima najdužu klupu od svih kandidata za naslov, atletski može parirati Miamiju i može gurnuti Denga na LeBrona. U odnosu na lani, Chicago bi trebao biti i jači na mjestu šutera, no Hamilton je puno utakmica propustio zbog ozljeda. Upravo je zdravlje trenutno i najveći problem Bullsa, Rose je cijelu sezonu između parketa i liječničke ordinacije, a za naslov Chicagu treba apsolutno spremni Rose, iako je ohrabrujuće za njihove šanse što su Miami svladali i bez prve violine.

Orlando je momčad koju nitko ne vidi kao buduće prvake, ali vjerojatno nije baš ni momčad s kojom bi Miami i Chicago rado igrali. Howard nije niti mislim da će biti centarska veličina poput Hakeema, Kareema ili Shaqa koji mogu sami preuzeti utakmicu i postati apsolutno nezaustavljivi kreirajući si sami šut/zakucavanje, ali zahtijeva dovoljno pozornosti protivnika da uvijek otvori šuteve Andersonu i društvu. I iako to nije najpouzdaniji recept za pobjede, i LeBron dobro zna koliko je nezgodno kada Orlando u jednoj play-off seriji krene šut za tricu.

Philadelphia i Indiana slične su momčadi, mlade i pune energije, pa i ambicije, ali bez dovoljno kvalitete za otići do samog kraja (iako u sebi možda imaju jedno iznenađenje), puno su intrigantniji Boston i New York. U Celticsima kuca srce šampiona, njihov je cilj dovući se do doigravanja, a možda i bolju šansu imaju skinuti Miami ili Chicago već na startu nego u kasnijoj fazi doigravanja. Prisjetimo se da je i Dallas trebao biti momčad kojoj se "zatvorio prozor", pa je otišao do kraja; Boston nema ni dubinu ni kvalitetu iz šampionske sezone, ali Garnett, Pierce, Allen i Rondo imaju i kvalitetu i karakter. Ne bih se kladio na njih, ali kao što sam s Dallasom lani naučio, ne bih se ni kladio protiv njih.

Koliko sam gledao Knickse ove sezone teško mi je prihvatiti ih kao ozbiljnu momčad i kandidata za naslov jer im tri najveće zvijezde, Stoudamire, Anthony i Lin ili ne znaju (Amare) ili ne žele (Carmelo) ili ne mogu (Lin) igrati vrhunsku obranu, u toj mjeri da ni Chandler ne može previše pomoći. No, iako bih to prvenstveno pripisao "pozitivnom šoku", Knicksi izgledaju puno bolje nakon promjene trenera i ako stvarno Woodson u kratkom roku posloži obranu i uvede reda i smisla u napad, onemogućavajući Carmelu da poput šerifa uništava timski koncept, Knicksi imaju talenta za biti baš neugodan protivnik već u prvom krugu za nekog od favorita. Ipak, naslov prvaka? Momčad koja je na omjeru 23-24 morat će puno više pokazati kako bi me uvjerila da s pravom ima takve aspiracije.

Zapad

Dojma sam kako će na Zapadnoj konferenciji puno toga ovisiti o konačnom rasporedu i "matchupsima". Spursi opet igraju odlično, imaju i bolju momčad nego lani (novak Leonard donio je obranu na vanjskim pozicijama, Splitter se pronašao, Jackson je Spursima korisniji nego Jefferson), ali realno, Spursi stvarno ne bi voljeli opet vidjeti Memphis u doigravanju. Iako u San Antoniju i danas vjeruju kako bi prošli Memphis da Ginobili nije igrao ozlijeđen, Spursi nemaju visinu pored Tima Duncana za nositi se s Gasolom i Randolphom. Ili s drugim Gasolom i Bynumom. S druge strane, Oklahoma City ne zna kako izaći na kraj sa Spursima s kojima drugu sezonu zaredom ima nepovoljan omjer i vjerojatno bi radije igrali s Lakersima na čije centre mogu poslati Ibaku i Perkinsa.

Spursima je, dakle, rak-rana stanje pod obručima, iako je Duncan ove godine agilniji i bolji nego lani. Popovichu je, ipak, ključno doći u doigravanje s potpuno zdravom momčadi, što Spursima već dugo nije bio slučaj. Nema dvojbe da će Popovich žrtvovati koju utakmicu kako bi odmorio veliku trojku, a ako to usput odmakne Spurse od Memphisa ili Lakersa, tim bolje.

Oklahoma City ima najviše pobjeda protiv momčadi iznad polovičnog učinka, ima odličan omjer kod kuće, ima drugi najbolji napad lige, ima odličnu publiku, ima dva superstara i odličnog šestog igrača, ima solidnu kontrolu pod košem s dvojicom dobrih obrambenih centara. Ostaju tri pitanja - pristaje li Westbrook biti asistent Durantu ili želi biti velika zvijezda (1), može li Thunder stisnuti u obrani onako kako šampionske momčadi znaju i trebaju (2) i mogu li bez većeg iskustva (samo Perkins i novopridošli Fisher) otići do samog kraja, jer povijest sugerira kako naslove u NBA osvajanju iskusne, a ne mlade, poletne i energične ekipe poput Thundera.

Lakersi su super opasni, to je svima jasno. Uz raznorazne probleme, priče, nezadovoljstva statusima, razmjenama igrača i novim trenerom, Lakersi su treći na Zapadu, s 18-4 kod kuće; imaju najboljeg strijelca, još uvijek najbolju dvicu lige u Kobeu Bryantu; imaju najbolji centarski dvojac lige; imaju najbolju obranu Zapada. U Sessionsu su dobili i korektnog playmakera što im je nedostajalo, pa od većih mana preostaju tek nekonzistentnost učinka "Svjetskog mira" te relativno kratka klupa. I činjenica da Kobe forsira više nego što bi nekad trebao, s obzirom na efikasnost Gasola i Bynuma. Ponekada je smiješno za vidjeti da je, primjerice, šut Bynuma 12-14 za 33 poena, a Kobea 3-20 za 15 poena, kao što je bilo u Salt Lake Cityju neki dan. Ali dok Kobe još uvijek može odigrati onako kako je recimo igrao protiv Miamija prije nekoliko tjedana, i dok imaju ovako moćnu centarsku liniju, Lakersi su u najužem krugu kandidata za naslov.

Dallas kao aktualni prvak zaslužuje spominjanje u ovom tekstu, iako su Mavsi ciljano oslabili momčad kako bi bili igrači u ovoljetnom prijelaznom roku. Pod vodstvom Carlislea Mavericski igraju dobru obranu, čak bolju bez Chandlera što je zaista priznanje odličnom treneru... Mogu li opet uloviti formu u pravom trenutku? Čini se da se to događa s Nowitzkim koji dugo nije bio pravi, ali posljednjih nekoliko utakmica pronašao je svoj ritam. Kao što su lani mnogi naučili, tada je s njim, a posljedično i s Mavericksima, jako teško izaći na kraj. Sada su rasterećeni, naslov su osvojili, i sigurno neće biti lagan zalogaj bilo komu u play-offu.

Clippersi su posustali nakon ozljede Billupsa, ne vjerujem da Paul ima dovoljno arsenala za igranje protiv najjačih. Puno opasnijom smatram jednu manje atraktivnu ekipu, koja ne igra pod svjetlima LA-a niti ima nadimak "Lob City" - Memphis je izrazito neugodna ekipa koja je lani bez Gaya izbacila Spurse i pošteno namučila Thunder. Poput Chicaga, fino su balansirani, igraju kvalitetnu obranu, a iako nemaju igrača poput Rosea, imaju dva teško zaustavljiva igrača pod košem. Da biram kandidata za naslov na kojeg nitko ne računa, odmah bih rekao Memphis, iako je i meni teško zamisliti da dobiju četiri teške serije zaredom.

Na kraju, lako je popisati kandidate za naslov, puno teže pogoditi tko će iz svih tih bitki izaći kao pobjednik. Posebno na Zapadu gdje toliko toga ovisi i o tomu tko će s kim igrati.

Ali ipak, danas bih rekao Chicago. Pa onda uz dašak subjektivnosti San Antonio, pa onda OKC, pa Lakersi, pa Miami. I za kraj - Memphis. I sveo bih knjigu na tih šest imena, iako ozljede do kraja regularne sezone mogu još puno toga pomutiti.

A vi? Vjerujete li da je već sve odlučeno ili Miami ima itekako puno posla do naslova prvaka?