Bullsi i Spursi do kraja?

Drugu godinu zaredom, Chicago i San Antonio pomalo su iznenađujuće iza sebe ostavili sve rivale u konferenciji, ali malo tko će danas prognozirati njihovo finale usprkos najboljoj momčadskoj košarci koju su te dvije ekipe igrale. Mnogi će se i dalje slijepo držati svojih predviđanja uoči sezone, mnogi će i dalje vjerovati LeBronu i "Vrućini", mnoge je impresionirao Thunder, a puno "ljubavi" još uvijek dobivaju i iskušani Lakersi i Celticsi.

Doigravanje je potpuno drugačija "životinja" od regularne sezone – ako poznajete NBA povijest, znate da titule, za početak, ne osvajaju mlade momčadi, i znate da titule osvajaju veliki igrači. Osim Detroit Pistonsa u dva navrata, krajem osamdesetih (dva naslova) i 2004., od početka osamdesetih do kraja odlaze samo momčadi s najvećim igračima, višestrukim najkorisnijim igračima sezone, i ne samo budućim članovima Kuće slavnih već s najboljim igračima svih vremena – od Birdovih Celticsa preko Magicovih Lakersa, Jordanovih Bullsa, Duncanovih Spursa, Hakeemovih Rocketsa do Lakersa s Kobeom i Shaqom, kasnije samo s Kobeom. I Celticsi iz 2008. (Garnett, Allen, Pierce) i Heat iz 2006. (Shaq, Wade) i lanjski Mavericski (Dirk) imali su igrače koji će karijere završiti kao velikani i koji su u karijeri dobili nagradu za MVP-a regularne sezone.

Postoji li, stoga, u ovogodišnjem doigravanju momčad koja bi mogla podsjetiti na te izuzetne momčadi Detroita koje su sa sjajnim igračima, ali ipak ne kalibra MVP-a, kroz fantastičnu momčadsku igru, posebno u obrani, porazile zvjezdane suparnike? Kao jedinu takvu mogućnost vidim Memphis…

Stoga, lijepo je reći da svi imaju šanse, no realno - nemaju. 76ersi neće osvojiti naslov prvaka, neće ni Jazzeri ili Magic, posebno ne bez Howarda.

Tko onda ima, i kolike, šanse za osvajanje konferencije? Evo jedne subjektivne prognoze čovjeka koji bi volio vidjeti da naslov završi u rukama momčadi koja igra nesebičnu i timsku košarku, koja zna igrati obranu, koja se drži uvijek zajedno i čija je kvaliteta igre bolja nego zbroj pojedinačnih kvaliteta igrača. Tako, uostalom, u NBA na kraju sezone i završavaju…

Istok

Chicago Bulls: 35 posto

Usprkos sjajnoj regularnoj sezoni, koju su usprkos brojnim ozljedama, uključujući česte nevolje Derricka Rosea, okončali kao najbolja momčad u ligi, mnogi ne vjeruju previše Chicagu, ako ništa drugo, zbog laganog ispadanja od Miamia prošle sezone.

No, Chicago je godinu dana iskusniji. U Hamiltonu su ipak dobili pojačanje na lani najslabijoj poziciji "dvice", Rose je prizdravio na vrijeme da u seriji protiv Philadelphije uđe u pravu formu za odlučujuće bitke, vjerojatno protiv Bostona i Miamija. I dalje vjerujem da su Bullsi bolje posložena ekipa od Miamija jer imaju bolju klupu i jasniju hijerarhiju unutar momčadi. Nemaju posebno slabu točku, jaki su u skoku, igraju odličnu obranu, pa moraju samo odgovoriti na pitanje – tko će potegnuti u završnicama gustih utakmica kada protivnik pošalje cijelu vojsku na Rosea.

Miami Heat: 30 posto

Ponovno to nije bila impresivna regularna sezona kakvu su mnogi očekivali. Miami je zgazio puno slabih protivnika, ali forma u gostima kod najjačih suparnika nije bila impresivna. Problem Heata nije trener, i ne bi bilo pošteno reći da Miami ne igra momčadski. Dapače, obrana Heata će u doigravanju sigurno biti jedna od najboljih, nikome neće biti lako penetrirati protiv tako atletski moćne vanjske linije, a i pod košem Miami možda nema posebnu kvalitetu, ali ima dovoljno "velikih tijela" za ratove s protivnicima koji forsiraju unutarnju igru.

Dakako, opet će Heat biti u centru pozornosti američke javnosti koja želi ili LeBronov veliki uspjeh (kako bi definitivno preuzeo titulu najboljeg košarkaša današnjice) ili LeBronov veliki neuspjeh (da opet dokaže kako nije igrač za velike stvari). Pritisak na Jamesu je ogroman, i iako je za Miamijev uspjeh podjednako kritično i hoće li Wade biti u velikoj formi, i hoće li Bosh pokazati da velika trojka nije "dva i pol muškarca", i koliko će dati ne posebno impresivan ostatak ekipe, James je osoba koja, opravdano ili ne, snosi odgovornost Miamijevog (ne)uspjeha.

Miami ima slabih točaka više od Chicaga, ali Miami ima LeBrona i Wadea. Igrat će dobru obranu i na kraju će ostati s jednakim pitanjem kao Chicago – tko će donositi pobjede u završnicama susreta. Jer doigravanje će se uvijek svesti na to, tko ima "muda" zabiti u dramama gdje nema kontri, lakih poena, lakih šuteva, lakih odlazaka na liniju slobodnih bacanja.

Boston Celtics: 25 posto

Boston nije izgledao kao ekipa koja će se boriti za naslov veći dio sezone, ali nakon što je prošao rok za promjene igrača, a Rajon Rondo ostao u zelenom dresu, Celticsi su proigrali i ne bih se čudio da uoči doigravanja onako iskreno, u svlačionici, najviše vjere u vlastite sposobnosti imaju oni koji su već jednom sve to prošli, dobri stari Celticsi. Kod Bullsa i Heata ipak mora biti nekih upitnika, nekih nesigurnosti…

Garnett se preporodio na poziciji centra, Pierce i Allen još uvijek mogu zabijati i pogađati, Bradley se pokazuje kao iznimno perspektivan i dobar igrač, a Rondo se bliži Stocktonu po broju uzastopnih utakmica s 10 ili više asistencija. Boston je sposoban stisnuti obranu kao u šampionskoj sezoni, a u napadu još uvijek ima dovoljno baruta. Klupa nije dugačka ni dobra kao 2008., atletski Boston ne može parirati Miamiju i Chicagu, ali Boston ima iskustvo, ima kome ići u zadnjim minutama, a ako još Ronda krene šut u nekoj seriji – Boston postaje izuzetno opasan kandidat za naslov.

No, doigravanje je dugačko i naporno, ove godine i zgusnutije nego inače, Celticsi nemaju lak raspored niti prednost domaćeg parketa, a skakački nisu ni blizu šampionske momčadi. Zbog toga ipak moraju priznati ulogu favorita Chicagu i Miamiju…

Indiana Pacers: 5 posto

I ovih pet posto je vjerojatno previše, ali Indianu ne mogu svrstati u istu kategoriju poput Philadelphije, Orlanda i Atlante za koje zaista ne vidim scenarij u kojem dolaze do finala.

Indiana, ipak, može biti opasna. Odlično su okončali sezonu, imaju samopouzdanja, nemaju superstara, ali imaju puno vrlo dobrih igrača. Ključ je Granger, momak koji povremeno igra na najvišoj razini – kada on uspije parirati najboljem protivničkom igraču, Pacersi mogu biti u igri gotovo sa svakim. Ako im se raspored fino posloži, pa recimo u drugom krugu igraju s Knicksima umjesto Heatom, pa onda nalete na umorne Celticse ili Bullse kojima se ozlijedi Rose – Pacersi bi se nekako mogli ugurati u finale. U "normalnim" okolnostima teško, ali bude li ozljeda i iznenađujućih rezultata, Pacersi nisu za odbaciti, iako ove sezone nisu briljirali protiv jakih suparnika.

NY Knicks: 5 posto

Knickse mi je početkom sezone bilo teško uzeti za ozbiljno obzirom kakvu su obranu igrali, ali promjena trenera promijenila je i navike Knicksa i Amerika se sada itekako nada neizvjesnom okršaju protiv Miamija. Ne mislim da je to realno – Miami mi se čini kao puno bolja momčad – ali mogu se uživiti u taj scenarij u kojem Carmelo nastavi s odličnim igrama i "negira" LeBrona, Chandler zatvori reket, Shumpert uspori Wadea, Novak i Smith uđu u seriju trica, a Amare nadigra Bosha. Ne mislim da je izgledno, ali nije nemoguće.

A ako se ipak dogodi, NYK postaju momčad koja očito može osvojiti konferenciju. Možda šanse nisu veće od pet posto, iako bi moj kolega Bernard to barem udvostručio, ali – postoje.

Zapad

San Antonio Spurs: 40 posto "Ma i lani su bili prvi nositelji, pa ih je Memphis izbacio." To je nekako glavni, gotovo i jedini, argument protiv Spursa.

Lani je Ginobili bio ozlijeđen, a lani je Ginobili bio najbolji igrač San Antonija. Ove je godine – šesti čovjek. Lani je Memphis bio teoretski treća najbolja momčad u doigravanju – Memphis je naime tijesno izgubio od Thundera, Thunderi od Dallasa, a Dallas ni od koga. Lani San Antonio nije imao ni izbliza ovakvu dubinu kao što ima danas. Lani su Spursi bili mali i ne posebno atletični na vanjskim pozicijama, ove godine imaju izvrsne Leonarda i Greena. Lani su Spursi imali letargičnog Jeffersona, ove godine imaju Kapetana Jacka. Duncan izgleda svježije. Parker je sezonu okončao kao 4. ili 5. najkorisniji igrač lige.

Imaju najboljeg trenera. Imaju niz igrača kojima mogu vjerovati u završnici susreta. Imaju uvjerljivo najviše pobjeda u ligi protiv momčadi boljih od polovičnog učinka (31-11). Imaju dvojicu igrača koji su osvojili nagradu za MVP-a NBA finala (Duncan 3, Parker 1), imaju trojicu s najmanje tri naslova prvaka. Imaju drugi najbolji napad lige, imaju uvjerljivo najbolju tricu u ligi, imaju najbolje kretanje u napadu i mislim da više nego ijedna momčad znaju i razumiju svoj identitet.

Popovich je odmorio sve ključne igrače kroz sezonu i svejedno će imati prednost domaćeg parketa kroz Zapadnu konferenciju. A doma imaju 28-5, uz Miami najbolji domaći omjer u ligi. Imaju penetraciju Parkera, Ginobilija, Greena i Jacksona. Imaju fantastičan pick&roll s Duncanom ili Splitterom, još uvijek mogu otići na post s Duncanom, a svaku pogrešku će kazniti tricom Neala, Bonnera, Greena ili nekog četvrtog. I Boris Diaw, nekonvencionalni igrač visokog košarkaškog IQ-a konačno je pronašao momčad u kojoj njegovi talenti dolaze do izražaja.

San Antonio je ove sezone igrao najbolju košarku u NBA. U doigravanje ulazi odmoren, nakon serije fantastičnih predstava i laganih pobjeda, nakon kakve bi Miami ili Los Angeles aklamacijom već bili pozdravljeni kao novi prvaci. I San Antonio je, za mene, prvi favorit za peti naslov u 13 godine, čime bi Duncan i Popovich napravili još jednu čudesnu stvar u svojim bogatim karijerama.

Jasno da ni San Antonio nije bez mane. Iako su s dva gaženja Lakersa pokazali da je Bynumovih 30 skokova u jednoj utakmici više bila slučajnost nego pravilo, ta je utakmica jamačno zabrinula Spurse koji su ipak relativno tanki pod košem. I ako ne osvoje naslov, bit će to zbog skoka i/ili visine u reketu pored TD-a.

Problem za San Antonio jest što nije nemoguće da im raspored "naštima" momčadi koje u tom segmentu mogu napraviti problem Spursima – redom Utah, Memphis, Lakerse i Chicago.

Oklahoma City Thunder: 20 posto

Jesu li ipak još uvijek prezeleni? Sviđa mi se OKC, sviđa mi se Durant, sviđa mi se usprkos svim mušicama i Westbrook jer je srčan, eksplozivan, fantastičan košarkaš. Sjajan je i James Harden, "američki Ginobili", obrambeno su dobri pod košem, jaki su na domaćem parketu.

Ali, osim što još nemaju šampionskog iskustva (ne zaboravimo da su lani tek upisali prve pobjede u serijama u doigravanju – sjetite se koliko je žganaca morao pojesti i jedan Michael Jordan i koliko još jede LeBron James), Durant i Westbrook još su uvijek previše ovisni o svom šutu. Kada ne ide šut – oni još šutiraju. Iako za to imaju potencijal, još nisu pokazali da mogu igrati obranu poput Chicaga, Miamija ili Bostona. Nisu pokazali da znaju na drugačiji način zabijati koševe i dolaziti do pobjeda ako šutevi ne ulaze. A u doigravanju ipak ulaze teže nego u regularnoj sezoni.

Ipak, mislim da im je ovakav raspored solidan jer su Dallas i Lakersi (ako prođu Nuggetse) momčadi koje OKC može i treba nadvladati svojom svježinom i atletskim mogućnostima koje ovim veteranskim momčadima nedostaju. San Antonio im je, istina, crna mačka proteklih godina, ali i Spursi moraju obaviti puno posla do finala…

Memphis Grizzlies: 15 posto

Memphis je momčad sagrađena za tip utakmica kakve se igraju u doigravanju. Uz dužno poštovanje Pau Gasolu i Bynumu, Marc Gasol i Zach Randolph za mene su najopasniji dvojac pod košem u NBA. U sporijoj i agresivnijoj košarci koju donosi doigravanje izuzetno je značajno imati "teškaše" za borbu pod košem, Memphis to ima. Vanjski šut Grizzliesa nije sjajan, ali zato i Conley i Mayo i Gay, a posebno obrambeno izvanredni Allen mogu itekako pritisnuti protivničke vanjske linije u obrani.

Lani su odigrali odličan play-off bez Gaya. Ove su sezone igrali izvrsno bez Randolpha. Kada bih znao da će Memphis uspješno spojiti odličnu nisku postavu (bez Randolpha, s Gasolom) s tim lanjskim izdanjima s "dvoglavim čudovištem" pod košem, dao bih Memphisu još veći postotak.

No, da ne ispadne da je Memphis veći favorit za naslov od Miamija – Grizliji isto imaju probleme, prvenstveno – kako će do koševa kada protivnik nekako zaustavi Gasola i Z-Boa? Clippersi, Spursi pa Lakersi ili Thunderi – nije to baš ni najlakši put do finala za momčad koja je ipak tek prvi puta u klupskoj povijesti izborila domaći parket u prvoj seriji doigravanja. Nije to baš uspjeh zbog kojeg bi recimo Spursima ili Lakersima, koji takve "uspjehe" ni ne spominju, klecala koljena, zar ne?

Los Angeles Lakers: 15 posto

Kobe je vjerojatno zaslužio i više respekta, ali gledajući njihove oglede sa Spursima, jednostavno je dojam da Lakersima nedostaje kvalitetnih igrača. Sessions je korektan play, svakako napredak u odnosu na gotovog Fishera, ali je i dalje samo Ramon Sessions. Ne baš ni Parker ni Paul ni Rose ni Rondo ni Westbrook.

I gospodin Svjetski Mir je poludio u krivo vrijeme, itekako će nedostajati Lakersima i protiv Nuggetsa, a potom još više – prođu li dakako i jedni i drugi – protiv OKC-a. Iz te perspektive, Lakersima gotovo da odgovara produžiti seriju protiv Nuggetsa na barem šest utakmica. Bynum je na trenutke djelovao dominantnije čak i od Dwighta Howarda (napadački), ali je nekonzistentan, promjenjivog raspoloženja, odjednom je sposoban postati pasivan, a tada Lakersi postaju puno manje opasni.

Igraju dobru obranu, imaju izvrstan skok, imaju dvojicu igrača kojima mogu ići pod koš, i imaju Kobea, iza kojeg je vrlo slaba šuterska sezona, ali koji je i dalje jedan od najboljih igrača i strijelaca u ligi, i jamačno igrač kojeg se protivnici najviše boje kada semafor uđe u posljednju minutu.

Naravno da mogu osvojiti naslov.

Ali i mislim da su Spursi, Thunder, Heat i Bullsi ipak potentniji, dublji, kvalitetniji.

Dallas Mavericks: 5 posto Iskreno, ovih pet posto je iz dva razloga – iz respekta prema šampionima i zato jer sam Dallas lani u sličnoj prognozi preskočio ne vjerujući da imaju nekoga tko će se pridružiti Nowitzkom kada bude važno.

Više nemaju Chandlera, ali igraju podjednako kvalitetnu obranu. Odom se pokazao kao promašaj, Kidd je apsolutno na zalazu, nema više Baree, Nowitzki je ipak osjetio umor nakon dugačke godine… Mavsi se pripremaju za ljeto u kojem love Derona Williamsa, ali će svejedno skupo prodati kožu. I Oklahoma sigurno nije oduševljena što odmah u startu kreće na branitelje naslova…

Los Angeles Clippers, Denver Nuggets: 5 posto

Ne vjerujem da mogu do kraja, ali Zapad je snažna konferencija, a ovo su dvije ekipe koje imaju kvalitete za iskoristiti tu izjednačenost i koje bi, poput Indiane ili Knicksa na Istoku, u nekim scenarijima mogle iznenaditi.

Denver igra na dugačku klupu, izvrsnog Lawsona, otkriće Farieda, u oba smjera kvalitetnog Afflala. U prvom krugu ih čekaju Lakersi protiv kojih nikako nisu uspijevali proći u doigravanjima, no za sve postoji prvi put. Lakersima neće biti lako izdržati ritam i dubinu Nuggetsa, bude li Gallinari raspoložen ovo bi bio moj pick za prvo veće iznenađenje u doigravanju.

Clippersi su, ipak, one-man show, i to ne Blakea Griffina. LAC će otići onoliko koliko ih sjajni Chris Paul može odvući, jer njihov se napad u završnici susreta svodi isključivo na Paula. Teško će mu biti već protiv Memphisa koji nikako nije dobar izbor za Clipperse, ali Paul je sjajan, sjajan košarkaš. Dovoljno sjajan da Clippersi osvoje Zapad usprkos nekim "rupama" u momčadi? Mislim da ne. Ali dovoljno sjajan da zasluži ovih 2.5 posto, iz čistog respekta.

No, ovakva razmišljanja ionako su korisna samo kao zabava dok nestrpljivo čekamo prvo podbacivanje u NBA doigravanju.

Znam što radim danas u 19 sati, a siguran sam da i dobar dio vas…