Showtime zagarantiran, no može li D'Antoni odvesti Lakerse do naslova?

Tko bi rekao da će nakon iznenađujuće smjene Mikea Browna Lakersi prirediti još veće iznenađenje u izboru novog trenera?

Odlazak Browna nije iznenađenje sam po sebi, ali jest njegov tajming - koliko god Lakersi raštimano izgledali u prvih pet utakmica, to je ipak premalen uzorak za bilo kojeg trenera. Posebno trenera koji je dobio potpuno drugačiju momčad i koji je mijenjao cijelu napadačku filozofiju.

Lakersi su tako ranom smjenom Browna zapravo potvrdili da su u startu pogriješili s izborom trenera, pa se postavlja pitanje zašto se na taj potez nisu odlučili već nakon prošle sezone ako nisu vjerovali u Browna i njegovu viziju. Mike Brown nije loš trener što su dokazale sezone u Clevelandu kada je s LeBronom i uglavnom skupinom prolaznika ostvarivao zaista sjajne rezultate u regularnom dijelu sezone, no i odnos s LeBronom kao i učinak u važnim utakmicama sugerirale su kako Brown nema autoritet, karizmu i kreativnost trenera koji treba voditi velike igrače. Brown je preveliki ovisnik o kontroli, a takav trener ne može izvući maksimum iz košarkaških genijalaca poput Jamesa, Kobea ili Nasha.

Daleko od toga da je Mike D'Antoni sletio na klupu Lakersa ni od kuda - njegovo ime odmah je bilo spominjano pored onog Phila Jacksona, štoviše, nametao se kao logično rješenje ako Phil, iz nekog razloga, ne bi bio raspoložen za povratak.

No, većina je smatrala kako je to Philova odluka.

Uključujući samog Jacksona.

S 11 trofeja najuspješniji NBA trener svih vremena, uključujući pet s LA Lakersima u dvije različite ere (Shaq početkom "nultih", Gasol krajem, s Bryantom kao poveznicom), Phil Jackson bio je očiti favorit i navijača (Staples Centrom se orilo "We want Phil") i igrača, posebno legende kluba, Kobea Bryanta, koji u izjavama nije skrivao izuzetno visoko razmišljanje o Jacksonu "koji o košarci razmišlja na jednom genijalnom nivou nedostižnom većini trenera".

Jackson je, k tomu, s O'Nealom pokazao da njegov triangle može biti itekako dobar izbor i za dominantnog centra, što je Lakersima važno uzimajući u obzir predstojeće pregovore s Dwightom Howardom. Gasol i Kobe u njemu se snalaze kao ribe u vodi, pitanje je bilo samo što bi Jackson učinio s Nashom, no malo tko se oko toga brinuo uzimajući u obzir Jacksonove rezultate.

Jackson je u subotu odradio sastanak s čelnicima Lakersa, stisnuli su si ruke i Jackson je pošao kući uvjeren kako će u ponedjeljak potpisati ugovor nakon što njegov agent dogovori sve financijske i druge detalje.

U nedjelju kasno navečer, dobio je poziv iz LA-a i izjavnu rečenicu Mitcha Kupchaka: "Odlučili smo se za Mike D'Antonija."

Što? Kako? Zašto?

Pitao se to otvoreno i Jackson koji je u svojoj službenoj izjavi samo naglasio kako je takva odluka pravo Lakersa, dodavši kako se zahvaljuje na podršci navijačima koji su bili glavni razlog razmišljanja o povratku. No, njegov agent Todd Musberger bio je puno otvoreniji, demantiravši sve navode kako su Jacksonovi financijski i bilo koji drugi zahtjevi bili previsoki, optuživši klub ili D'Antonijevog agenta kao izvora takvih dezinformacija:

"Nije bilo nikakvih posebnih zahtjeva. Ako Lakersi nisu proširili te stvari, činjenica da nisu čvrsto demantirali te optužbe je vrlo zabrinjavajuća. Phil je toj organizaciji donio puno trofeja i vrijednosti te je zaslužio pošteniji odnos. Oni mogu zaposliti koga žele. Ali nemojte nekome reći da ima vremena do ponedjeljka i onda mu u nedjelju u ponoć reći 'zaposlili smo nekog drugog'. To nije korektno, a Phil zaslužuje korektnost. To je jasan pokazatelj kako se slabo danas vodi ta organizacija."

Dogovor s D'Antonijem bio je puno jednostavniji. Njemu je to bila prilika koja se ne može odbiti, pa je i u razgovoru za New York Daily News priznao svoju reakciju na poziv iz LA-a: "Naravno da sam bio iznenađen. Zar nisu bili svi? Kada su me nazvali, moja prva reakcija je bila - jeste li ozbiljni?"

Napadački briljantan, ali obrambeno sumnjiv?

Mike D'Antoni stiže u Lakerse s reputacijom genijalnog trenera za napad koji, međutim, zbog manjka fokusa i znanja o obrambenim principima do sada u karijeri nije osvojio NBA prsten, pa niti stigao do NBA finala. U karijeri je vodio Denver Nuggetse (dobio otkaz nakon jedne slabe sezone), Phoenix Sunse (dva konferencijska finala) i NY Knickse (samo jedno doigravanje u četiri sezone).

D'Antoni je stekao najviše kredita kao trener Phoenix Sunsa koji su pod njegovim vodstvom, te pod dirigentskom palicom dvostrukog MVP-a Stevea Nasha od 2004. do 2007. tri puta bili među najbolje dvije momčadi Zapada, a u tom razdoblju Sunsi su oduševljavali lakoćom igranja u napadu. "Seven seconds or less" (sedam ili manje sekundi) bio je moto ekipe koje je igrala u furioznom tempu i gazila protivnike sa sjajnim šutom, pick&rollom i tranzicijom. Nash je tu bio ključna figura, čovjek koji je svakog suigrača činio boljim, od Mariona do Stoudamirea, zbog čega je na vrhuncu karijere Kobea Bryanta, početku karijere LeBrona Jamesa i završnici vrhunca igrača poput Duncana i Garnetta zaradio čak dvije nagrade namijenjene najkorisnijem igraču sezone.

No, D'Antoni i Nash nisu se uspijevali u doigravanjima nadovezati na uspjehe iz regularne sezone, najčešće "zahvaljujući" San Antonio Spursima i Greggu Popovichu koji je obrambenim, ali i napadačkim shemama, znao nadmudriti D'Antonija u ključnim susretima. Treba podsjetiti da Sunsi nisu imali ni puno sreće, pa su tako jedne godine rano u doigravanju ostali bez Joea Johnsona zbog ozljede, a drugom prigodom su ih u ključnoj utakmici protiv Spursa snašle kontroverzne suspenzije od strane lige... Sunsi su po puno pokazatelja, a ponajviše svojom igrom zaslužili barem jednu priliku u NBA finalu, no nije im bilo suđeno.

Obojica će imati novu prigodu, najbolju u karijeri, i to u klubu koji im je u Phoenixu bio mrski rival.

Kako će D'Antonijev sustav funkcionirati u Lakersima?

U teoriji, svakako bolje od Princetona (puno kretanja), ali i Jacksonovog trianglea. Nash je očigledno idealan playmaker za D'Antonija (i obrnuto), a i Gasol i Howard odlični su pick&roll igrači (svaki sa svojim prednostima) koji bi uz Nasha trebali briljirati. Bryant nije sjajan, ali nije nipošto ni slab pick&roll košarkaš, no on je ionako predobar i preinteligentan košarkaš da ne bi pronašao svoju poziciju u takvom sustavu. Otvorit će mu se više otvorenih šuteva, imat će priliku i dalje biti opasan u prodoru kroz dribling ili na postu protiv slabijih čuvara, a D'Antoni će zasigurno u svoju bilježnicu dodati i pokoju "izolacijsku" akciju za Kobea.

U Los Angelesu se, s pravom, nadaju novom Showtimeu. Sunsi su svojevremeno igrali briljantnu, romantičnu, napadačku, nesebičnu košarku, a ovi Lakersi individualno su još snažnija momčad.

No, sa sadašnjim rosterom Lakersa nema idealnog sustava, pa neće biti lako ni D'Antoniju.

Za početak, Lakersima kronično nedostaje šuta s trice, a ta činjenica omogućit će protivnicima da malo više "zaštopaju" sredinu i natjeraju Bryanta, World Peacea (prosječni tricaši) te ostale, uglavnom još slabije šutere da kazne zgusnutu obranu kod Nashovog (jedini vrhunski tricaš) pick&rolla.

Dubina sastava je dobro poznat problem, i iako će D'Antoni učiniti neke stvari koje je Brown propustio - primjerice, dati više šanse Meeksu ili gurnuti Jamisona na poziciju "četvorke" gdje on jedino danas može biti konkurentan - neće moći pokrpati previše rupa.

Nash će u veljači navršiti 39 godina, a blago rečeno, na klupi nema igrača koji bi ga dobro zamijenio u D'Antonijevom sustavu. Blake nije takav igrač, Duhon je čak solidno igrao kod D'Antonija u New Yorku no u proteklom razdoblju djeluje iscijeđeno, a Morris je prilična nepoznanica - što nije dovoljno dobro za momčad koja aspirira na finale.

Ipak, D'Antonijevi dosadašnji rezultati, pa i dobar odnos koji već ima s Nashom (Phoenix), Kobeom i Howardom (olimpijska momčad SAD-a gdje je D'Antoni bio pomoćnik) sugeriraju, pa gotovo i garantiraju, da će Lakersi imati vrhunski napad. Čak su i s Brownom, unatoč Princetonu i porazima, imali sasvim korektne napadačke brojke, a kako sezona odmiče bit će sve bolji. Kobe, Nash, Howard i Gasol to jednostavno jamče svojim imenima.

Ali, hoće li Lakersi biti dovoljno dobri obrambeno? I površni poznavatelji NBA znaju kako vam je za naslov potrebna barem top 10 obrana, često i bolja osim ako nemate jedan od tri najbolja napada.

D'Antonijevi obrambeni rezultati malo su podcijenjeni - njegovi Sunsi igrali su na puno posjeda, pa je ukupan obrambeni učinak bio slab, no broj primljenih koševa po posjedu nije bio kriminalno loš. K tomu, u Phoenixu je imao dva obrambeno vrlo porozna igrača - Nasha i Stoudamirea, dok u Lakersima ima Gasola i posebno Howarda koji itekako mogu zatvoriti prilaze košu, te Kobea i World Peacea koji su kroz godine pokazali kako mogu igrati vrhunsku obranu kada to žele. I Bryant je neki dan zagarantirao navijačima - "bit ćemo izvrsni u obrani.".

Lakersi će, istina, i dalje teško čuvati protivničke playmakere, i dalje će imati određenih problema u tranzicijskoj obrani, posebno kada igraju s dva centra (jer Gasol je realno centar), a takva postava otvara i relativno otvorene šuteve protivničkoj "četvorci" što mogu kazniti igrači poput Bosha. Ne čudi što rezultati LAL-a nisu tako dobri otkad nema Lamara Odoma; Lakersi su bili bolje izbalansirana momčad i puno uspješnija na parketu kada je Odom igrao s Gasolom ili Bynumom nego kada su parket dijelila ta dva centra.

To su samo neki od izazova D'Antonija kojeg čeka najteži posao u karijeri. Dobio je u ruke, istina, najbolju momčad koju je ikad imao - daleko najbolju - no ne nužno i sjajno posloženu. A za razliku od Phoenixa i Knicksa, očekivanje u Los Angelesu je samo jedno - osvojiti naslov prvaka.

A što će biti slađe Nashu i D'Antoniju ako na tom putu svladaju i vječne neprijatelje iz San Antonija?